HIBRIS KASABE
Čudna je bosanska kasaba.
Umisli sebi da je nekakva velika čaršija pa s visoka gleda na seljaka. O čobanima da i ne govorim: što je s veće vrleti "šljeg'o", to je niže na ljestvici vrijednosnog sistema kasabe.
Kasaba je "narcisov vrt". Niko joj nije po mjeri, volji i ukusu, osim nje same, naravno.
Kasaba je veliki rasista. Voli da diskriminira ljude na osnovu njihovog zavičajnog ili porodičnog porijekla. Naročito one slabe, koji joj ništa nažao nisu učinili. Voli da ih kinji i zlostavlja iz čista mira, bez ikakvog razloga, čisto da se "zna red", da se nauče "gdje im je mjesto". Kasaba svoju djecu još od malih nogu uči tome. Govori im da su bolja, superiornija od druge djece. Blagosilja njihov urođeni instinkt za vladanje i komandovanje drugima, hvali im genetiku, podučava ih okrutnosti.
Kasaba voli da nipodaštava, obescjenjuje, omalovažava razborite i rječite. Kasaba zbog takvih krivi usta, pravi grimasu prezira i cvili: 'ta će on.
Kasaba je dokona, te stoga i podrugljiva. Šprda se sa svakim ko u kasabu nekim poslom ili nedajbože nevoljom dođe. Kasaba ne gaji osmijeh. Čak i zvonki smijeh smatra besmislenim ako u njemu nema prizvuka nekog podsmijeha kojim bi sebe opravdao.
Ako u kasabu zaluta neko s kim se ne može šprdati, kome se ne može lako narugati zato što je, nedajbože, iole pismen, učen, a naročito ako je nadaren, elokventan, šarmantan, neko sa vrijednom diplomom, uz to i lijepo odgojen, lijepih manira ili, avaj, naočit, kasaba se onda ponaša kao da taj nije zavrijedio njenu pažnju. Ignoriše ga.
Zbog takvih kasaba gaji skrivenu strast prema ništarijama, trivijalnim ljudima i pojavama. Drži ih u pričuvi. Potencira ih, slavi i hvali po potrebi preko svake mjere, uinat ih suprotstavljajući ovim pametnim i učenim koji su joj svojim prisustvom, uljudnošću i izvrsnošću povrijedili sujetu i probudili zavist i ljubomoru.
Šeher je naročito takav. Šeher umije u tome biti najveća kasaba od svih.