Kada je počela pucnjava s nekoliko prijatelja Ema je pobjegla u šumu. U panici su svi počeli zvati policiju i roditelje.
Bijeg u vodu
"Pucnjava se čula dalje od nas pa smo pretpostavili da je ubica na drugom dijelu otoka. Legli smo u travu. Rekla sam prijateljima da budu tihi i da se trebamo razdvojiti", napisala je u svom blogu.
Kada je osjetila da je povoljan trenutak Ema je potrčala ka drugom skloništu. Pronašla je prijateljicu Anni, uhvatila je za ruku i potražila sigurnije mjesto. S još nekoliko prijatelja pokušale su se sakriti u pukotni stijene.
Porukama je uspjela stupiti u kontakt s još nekoliko prijatelja koji su se skrivali. Vidjevši da im se ubica približava počela se moliti. Prijatelje je zamolila da se smire, a zatim je poruku poslala lideru omladine.
On ih je posavjetovao da u vodi potraže spas, odnosno otplivaju s otoka.
"Prenijela sam to prijateljima. No, prvo sam se htjela uvjeriti da smo sigurni i otišla sam do obale. Vidjela sam jednog prijatelja kako leži licem okrenutim prema zemlji. Bio je mrtav, upucan u glavu. Nisam imala vremena. Rekla sam prijateljicama da u grudnjak stave ličnu kartu i sve vrijednosti koje imaju uz sebe i da probamo otplivati što dalje", prisjetila se Ema.
Iako ranjena nije odustajala
Prije nego što je ušla u vodu poslala je poruku roditeljima, bratu i najboljem prijatelju Robinu.
"Čula sam prijatelje kako plaču. Počela sam galamiti da glavu drže iznad vode, da dišu i plivaju. Okrenula sam se na leđa i vidjela ga kako stoji na otoku u policijskoj uniformi, vidjela sam oružje u njegovim rukama. U tom trenutku metak je proletio blizu nas. Vidjela sam krv i počela sam brže plivati", napisala je Ema u svom blogu.
Plivajući na leđima na obali je vidjela prijatelja koji pokušava skočiti u vodu. No u narednoj sekundi bio je mrtav.
"Pucao mu je u glavu. U tom trenutku sam željela da mogu sve gurnuti u vodu ili natjerati ih da trče. Vrištala sam. Govorila sam im da plivaju ili da bježe, ali bilo je bučno. Taj gad je pucao, a iznad nas je nadlijetao helikopter. Počela sam paničariti i užurbano disati.
Sa obale je Ema krenula sa većom grupom prijatelja, no oni su počeli nestajati...
"Osjetila sam bol. Ali, sam u tom trenutku čula jednu prijateljicu iza mene kako vrišti. Vratila sam se i pomogla joj da pliva. U sebi sam ponavljala: jedan zamah za majku, jedan za oca, jedan za brata i jedan za Robina. Dok sam pokušavala plivati prijateljica mi je kazala da krvarim. Moj ruka je bila prekrivena krvlju, no pokušavala sam se skoncentrisati na plivanje. Iza mojih leđa čula se pucnjava i krici", napisala je Sarajka.
Iako ranjena uspijevala je ostati sabrana i pomoći prijateljima koji su s njom plivali.
Pomoć prijateljima
Jedan prijatelj koji je plivao uz nju slomljenim glasom joj je kazao da je njegov otac ubijen. Ohrabrila ga je rekavši mu da pliva za njega.
U trenutku kada je ugledala čamac zaplivala je najbrže što je mogla. Mahala je i vrištala dozivajući pomoć.
"Rekla sam prijateljima da ću ja plivati ispred njih u slučaju da je taj čamac zamka ubice. NIkome nismo mogli vjerovati. No, čovjek me je povukao iz vode i rekao da sam na sigurnom. Zatim smo spasili ostale moje prijatelje. Napokon smo bili na sigurnom", napisala je Ema.
Ema je zbrinuta u bolnici i na sreću nije teže povrijeđena. Još je u šoku, neprestano razmišlja o svojim prijateljima koje je norveški psihopata hladnokrvno ubio.
U svom blogu je napisala da je scene s otoka Utoya još proganjaju. Neprestao čuje pucnjavu, Breivikov smijeh... Misli na prijatelje koji su piginuli. Zbog njih želi pravdu.
O hrabroj Emi pišu svi
Ema Martinović je 1992. godine rođena u Sarajevu. Njena porodica je od pakla u Bosni tokom rata izbjegla u Norvešku.
"Apsolutno je bilo nezamislivo da se u Norveškoj ovakvo nešto dogodi. Tako sam sretan što je moja kćerka živa", kazao je Emin otac Džemal Martinović za norvešku TV2. Istakao je da je njegova kćerka prošla kurs za policijskog službenika i to joj je vjerovatno pomoglo da ostane sabrana.
O hrabroj Emi posljednjih dana pisali su brojni norveški, ali i svjetski mediji.
Njen blog možete posjetiti ovdje.