Kratak izvod iz intervjua sa rediteljem filmova: Bravo maestro, Samo jednom se ljubi, Čaruga i Karaula
...
DANI: Prije deset godina snimili ste dokumentarni film Novo, novo vrijeme. Ove godine taj film doživio je i svoj nastavak.
GRLIĆ: Prvi dokumentarni film smo radili tako što smo postavili kameru pred bolnicu u kojoj Tuđman umire i počeli polako strukturirati film prema stvarnosti koja se odvijala pred našim očima. Bilo je više razloga da radim taj dokumentarac. Prvo, u razdoblju od 1990. do 2000. godine dokumentarna kamera u Hrvatskoj nije postojala a život je postao strogo kontrolirani politički izvještaj. Ta stroga kontrola bilo kojeg dodirivanja stvarnosti jednostavno je izbrisala trag o tih 10 godina HDZ-a. O tim godinama ne postoji dokument, postoje samo frizirane vijesti. Meni se činilo da prije nego što taj oblik vlasti siđe s političke scene, inkarniran u tom generalu, da je važno probati zabilježiti barem neke oblike i pojavnosti toga svijeta. Film se zove Novo, novo vrijeme, ne po velikoj vjeri da će sutra nakon izbora svanuti novi dan kao da ništa nije bilo, ali tada uoči izbora ta pjesma je bila vrlo popularna. Tada je postojao zanos o promjeni i opozicija koja sama za tu promjenu nije puno učinila, na krilima tog zanosa došla je na vlast a mi smo htjeli zabilježiti taj trenutak. Film je igrao u kinima i s obzirom da je dokumentarni a ne igrani, imao je fantastičan uspjeh.
DANI: Što se dogodilo deset godina kasnije?
GRLIĆ: U prvom filmu dopratili smo glavno lice priče, Stipu Mesića, od trenutka kada je u predizbornoj kampanji ima tri posto šanse da osvoji vlast pa sve do trenutka kada polaže zakletvu za novog predsjednika Hrvatske. Deset godina kasnije, kada on silazi s vlasti, činilo nam se zanimljivim da provedem s njim nekoliko dana i vidimo što se s njim dogodilo u tih deset godina i s tom velikom nadom s kojom je započo svoj prvi mandat. Tako da smo ovih dana ponovno pokazali prvi dio filma od prije 10 godina i ovaj nastavak razgovora s Mesićem, prepuštajući gledaocima da zaključe što se dogodilo u tih 10 godina.
DANI: Što se po Vašem mišljenju dogodilo u tih deset godina?
GRLIĆ: Ja mislim da se nije puno toga dogodilo. Mislim da je taj tegobni paket iz 90-ih sada samo brižljivije umotan i da je to tanki lak premazan preko mračnih vremena Tuđmanovog režima. Svako grebanje tog laka pokazalo bi tragove krvi. Od početka, ta država je slagana prema nakaradnoj mašti jednog Gojka Šuška, Branimira Glavaša ili Franje Tuđmana - i tada su utvrđena ta osnovna pravila igre u kojoj su kriminal i zločin označeni glavnim adutima. Hrvatska se danas muči da sagradi kakvu-takvu pristojnu kuću ali iz temelja i dalje zaudaraju nakupine fekalija naslagane još u 90-ima. Politički, nacionalizam je danas postao civiliziran ali je i dalje prisutan i o njemu se i dalje ne govori jer se većina ponaša kao da ga ne vidi. S druge strane, kriminal je u Hrvatskoj prisutan u takvim razmjerima da kada biste htjeli prstom pokazati na bilo koga iz vlasti, on bi morao završiti u zatvoru. Paukova mreža tog kriminala, ispletena na početku, toliko je strašna da će trebati dvije-tri generacije da se ona demontira, da bi se bilo kakvo civilno društvo moglo izgraditi.
Ostatak u BH Danima :)