"Nikada nisam bio lični pratilac ili tjelohranitelj Miloševića, kako to neki tvrde. Bio sam dio policijskog tima koji je osiguravao Miloševića. Kako je 90-ih godina bilo puno događaja, mitinga, političkih skupova, procjena je bila da Milošević mora imati brojnije osiguranje. Između ostalog, obezbjeđivali smo Miloševića na Gazimestanu 28. juna 1989.", ispričao je, između ostalog, Orić u ispovijesti "Slobodnoj Bosni". Kazao je da je Specijalce MUP-a Srbije napustio nakon prijateljske sugestije komandanta Radovana Stojičića Badže, koji mu je sugerisao da napusti jedinicu jer će doći vrijeme kada ni on neće moći kontrolisati situaciju.
Orić se poslije zaposlio u MUP-u BiH, i to uz pomoć rođaka Ibrana Mustafića, tadašnjeg predsjednika Izvršnog odbora SDA u Srebrenici i tadašnjeg pomoćnika ministra policije u BiH Hilme Selimovića. Kaže da je tada nudio da magacin oružja specijalne jedinice sa Surčina i sve Bošnjake iz MUP-a s naoružanjem prebaci u BiH, ali ga, kako je kazao, Hajrudin Hodžić iz MUP-a BiH nije poslušao.
"Prvi kontakt s njim imao sam kada je išao u sedmi razred osnovne škole i kada mu je jedan dječak u školi ukrao pištolj - italijansku Beretu. Tada smo jedan moj kolega iz Jedinice i ja išli po zadatku u školu da pronađemo tog dječaka i vratimo pištolj", ispričao je Orić, dodajući da je Marka drugi put vidio kada ga je vraćao iz porodične kuće u Požarevcu, gdje je bio pobjegao sa djevojkom.