Luizijana (USA), Mississippi River, sunce zalazi i prolama kroz krošnje stoljetnih stabala zadnje svoje zrake. Na verandi, sa gitarom u ruci, sjedi crnac i prebire po žicama, bluz… Lagano čuješ: “Summertime… and living is easy… Cotton fields…”
Odjednom mu se odmakne pogled sa gitare. Ustane do mobitela i počne tražiti nešto… Mrmlja (u prijevodu na jezike zapadnog Balkana): “Dosta mi je više i pamučnih polja i ovih ljeta… I ovih aligatora što me gledaju očima koje gutaju dvije medene torte… Daj mi kakav domaći bluz sa drugog kraja svijeta…”
Ipak utipka Summertime u YouTube aplikaciju i ispadne mu ovo:
“Summertime… And liiiiiiivviiiing is izi… And jor mam is god luking… Teško meni jadnoj u Saraj'vuuuu samoj… Teško meni jadnooooooj u Saraj'vu samoj… Sama legnem i sama ustanem… Aman jadna dertli jadna…”
U drugoj aplikaciji već je gledao letove preko Amsterdama ili Londona do toga Saraj'va…
Ponudi mu YouTube opet još jedan drugi lokalni bluz… On kliknu…
Krenu pjesma… Gleda, video… Uz violinu… I gitaru nosaju… Zelenila ko u Luizijani, al’ nije ravno… Žene… mašala, nisu se utegle… već žene (ko’ što rekao jedan drugi umjetnik — žene su ženstvene, i on je odatle, mensečini)…
U aplikaciji za letove mijenja destinaciju, letiće preko Dortmunda za Tuzlu, nije ta Kalesija daleko…
Pretplati se na kanal i lagano sjede opet na onu stolicu, pa poče da odjekuje sa njegove verande čitavom dolinom do Mississippija:
“Selo moje maleno
pjesmo o ljubavi
nad tobom se
Konjuh, Majevica plavi”
Pjevuši refren:
“Herići, Puzici, Zates i Čanići
Požegići mali dušu su mi dali”
Eh da mi je vidjeti ih uskoro, reče i opsova: “Fuck this Shit Here” (Jeb'o ovo sranje ovdje… proizvoljan prijevod autora).
Požegići maliiiii dušu su ti daaaaaliiiii…
Autor: OmerBeg
Izvor: dostavljeni tekst