Osman Buljubašić, rekreativni biciklista iz Srebrenika u proteklih nekoliko dana ostvario je svojevrsni biciklisitčki poduhvat na kojem bi mu mogli pozavidjeti i biciklisit koji se profesionalno bave ovim sportom. Uprkos pravim tropskim vrćinama, na svom biciklu s 24 kilograma prtljaga za četiri dana prevalio je put od Srebrenika do Dubrovnika, dužine oko 400 kilometara. Kretao se prilično zahtjevnim putnim pravcem s puno planinskih uspona Srebrenik-Kladanj-Olovo-Sarajevo-Konjic-Mostar-Neum-Dubrovnik, svakog dana prelazeći u prosjeku oko 100 kilometara. Tokom cijelog puta, kako kaže, dočeke su mu pripremali dobri ljudi pružajući mu osvježavajuće napitke i ohrabrenje, a u Dubrovniku je, nakon 22 godine, pronašao svog prijatelja Vinka Prevršića s kojim je 1995. godine bio u Združenom policijskom odredu u Velikoj Kladuši.
Iako je prvobitno bio planirao da se iz Dubrovnika vrati autobusom, nakon nekoliko nezaboravnih dana provedenih u ovom gradu, odlučio je da i u povratku putuje biciklom, samo drugom trasom preko Ivanjice, Trebinja, Bileće, Gacka, Tjentišta, Sarajeva i Kladnja. Tako je za nepunih osam dana prevalio ukupno 800 kilometara. –„Bilo je ovo ugodno, prelijepo putovanje kroz predjele naše lijepe Bosne i Hercegovine. Bilo je i dosta znoja, sunca, uspona i nizbrdica, ali i lijepih prizora koji se ne mogu zabilježiti i osjetiti na drugačiji način. Imao sam i jedinstvenu priliku da biciklom prođem starim jezgrom Dubrovnika, ali i da nekoliko dana, zahvaljujući mom prijatelju Vinku, uživam u ovom prelijepom gradu“, ističe Buljubašić. Njegov poduhvat je tim veći ako se zna da je prije godinu dana imao skoro 150 kilograma i da je tada, nakon mladalačkih dana, prvi put sjeo na bicikl. Zahvaljujući biciklizmu, upornosti i snažnoj volji, u proteklih 12 mjeseci smršavio je više od 45 kilograma, a na ovome ne planira stati. –„Nakon prerane smrti moje supruge polovinom januara prošle godine bio sam zapao u veliku mentalnu krizu iz koje nisam vidio kraja. Nakon dugotrajne samoće, odlučio sam da se počnem rekreativno baviti biciklizmom, što mi je pomoglo da povratim fizičko zdravlje i prebrodim duboku mentalnu krizu. Prije polaska u Dubrovnik podigao sam spomenik svojoj supruzi zbog koje ovo sve i radim, a uspomene na lijepe dane provedene s njom davale su mi dodatnu snagu prilikom savladavanja i najvećih uspona“, priča nam ovaj 47-godišnji policajac. Tek što se vratio s napornog puta iz Dubrovnika pješice je zajedno s ostalim učesnicima Marša mira krenuo za Potočare, a do kraja ljeta planira biciklom putovati i do 430 kilometara udaljene Budve.