Pamtimo li Dan mladosti i dan kada ju je Tuzla izgubila?!

Dan mladosti, 25 maj, nekada je bio jedan od najvećih praznika na prostorima bivše Jugoslavije. Taj dan slavio se rođendan Josipa Broza Tita, doživotnog predsjednika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, slavila se mladost, zajedništvo i ljubav. Danas je Dan mladosti Dan žalosti za prekinutim snovima 71 Tuzlaka.Veliki praznik slavio se prije nekoliko decenija svakog 25. maja, rođendan maršala Tita, iako se pretpostavlja da je on rođen 7. maja. Kolone veselih omladinaca prolazile su gradovima nekadašnje Jugoslavije, iz ormara se tog dana vadilo najsvečanije odijelo, organizovale su se priredbe i s velikom pažnjom se pratilo kretanje štafete koja bi tog dana na stadionu JNA u Beogradu bila uručena Titu sa željama za dug život i dobro zdravlje.

Štafeta mladosti uvedena je 1945. godine. Prva je krenula iz Kumrovca, Titovog rodnog mjesta, a zatim svake naredne godine palica bi kretala iz nekog drugog grada, iz druge republike.

Štafeta je nošena nekoliko mjeseci i svakome ko bi imao priliku da trči noseći je u rukama, zaroni sa štafetom, iznese na planinski vrh ili preda Titu to je predstavljalo veliku čast.

Predavanje štafete, uz veliku svečanost i veselje širom tada jedinstvene zemlje, na Titovu inicijativu 1957. godine nazvano je Danom mladosti.

"Iako se ovaj dan obilježava kao moj rođendan, mislim da bi mu trebalo dati drugo ime - Dan naše mladosti, dan sporta, dan mlade generacije i njenog daljeg duhovnog i fizičkog razvitka, a mi stariji uključit ćemo se u to", rekao je tada Tito.

Decenijama nakon toga Dan mladosti je bio najsvečaniji praznik, dan kada se omladina iz cijele bivše Jugoslavije sastajala i družila i kada se činilo da duh zajedništva niti jedno svjetsko zlo ne može dotaći svojim kobnim prstom.

Josip Broz Tito umro je 4. maja 1980. godine u Ljubljani. Posljednja štafeta predana je 1987. godine. Bila je načinjena od pleksiglasa sa osam kapi krvi... Nije prošlo dugo i krv je potekla.

"Tad su došli popovi, pa topovi, pa lopovi..."

Dan mladosti u Tuzli, u Bosni i Hercegovini, danas je dan žalosti za ugašenom mladošću. Tuzlanskim Korzom 25. maja 1995. godine šetali su dječaci i djevojčice, zaljubljeni, zaigrani, zaneseni vjerom u ljepše dane. Njihove snove prekinula je granata ispaljena s Ozrena. Prekinut je 71 život, 200 ljudi je ranjeno. Sandro Kalesić imao je samo tri godine. Pukla su srca majki i očeva...

Maj u Tuzli od tada više nije isti kao prije. Nije to onaj mjesec koji podsjeća na rascvjetalo cvijeće, lijepe proljetne dane, prve ljubavi u parkovima, proslave mature...

[jwplayer mediaid="15318"]

"Ovdje na ovoj Kapiji grada odmotava se tamna priča...
Toliko tamna da tamnija ne može biti...
Toliko sramna da sramnija ne može biti...
Toliko tužna da tužnija ne može biti...
Toliko ružna da ružnija ne može biti...
Toliko strahotna da strahotnija ne može biti...
I kravava da krvavija ne može biti... I krvava da krvavija ne može biti..."

U Tuzli, gradu koji se danas s pravom ponosi na svoju multikulturalnost i multietičnost, danas će brojne delegacije, porodice ubijenih i prijatelji položiti cvijeće na Kapiji i na Slanoj Banji. Na prigodan način obilježit će se i Dan mladosti, kao i u Sarajevu i ostalim mnogobrojnim gradovima BiH i zemalja koje su nekada sačinjavale Jugoslaviju.

Duh nekadašnjeg Dana mladosti spojit će večeras omladinu, a riječi Meše Selimovića ostat će da odjekuju:

"Svejedno kako im je ime, sudbina im je ista. Svejedno je da li su tužni ili lažno veseli, neće se vratiti. Ni moji drugovi se nisu vratili. Izginuli su svi. Hoće li i ova moja djeca ići tim istim žalosnim putem kad odrastu? Hoće li živjeti glupo kao i njihovi očevi? Vjerovatno hoće, ali u to neću da vjerujem. Neću da vjerujem, a ne mogu da se oslobodim strepnje."