Danas, 22.decembra, navršilo se navršilo punih osam godina od kada je Evropski sud u Strazburu presudio u korist Derve Sejdića i Jakoba Fincija i naložio BiH da izmjeni svoje zakonodavstvo i omogući pripadnicima manjina da se kandiduju za Predsjedništvo i Dom naroda BiH. Do danas se u izbornom zakonodavstvu BiH ništa nije promijenilo, a sve se glasnije čuju i poruke političara da se od implementacije ove presude, treba odustati. Isto vrijedi za presudu Azre Zornić, donesenu prije tri godine i presudu dr. Ilijaza Pilava, ponesenu prošle godine, koje su i od strane stručne javnosti, i brojnih političara okarakterisane kao istorijske, a danas ih se rijetko ko sjeti i spomene.
Razlog je jednostavan – sve tri pogađaju srž Dejtonskog ustava, a za njegovu izmjenu niko od vladajućih stranaka nije spreman.
Poslanik SDP BiH Saša Magazinović ovu situaciju komentariše kao borbu za opstanak na vlasti nacionalnih stranaka. I poruka predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika koji je nakon sastanka sa Draganom Čavićem i ostalim dužnosnicima HDZ BiH, početkom sedmice, izjavio da treba „odustati od provođenja presude Sejdić-Finci, kada već toliko vremena nije usvojena“, nije ništa drugo već pokazatelj kako vodeće stranke u BiH funkcionišu.
Stvari su jednostavne, kaže Magazinović, u trenutku kada svi u ovoj državi budemo jednaki neće biti mjesta za stranke koje ne postižu nikakve rezultate, i ostaju samo zahvaljujući širenju međuetničke diskriminacije i netrepeljivost.
„Ti ljudi nemaju šta ponuditi, izuzev širenja mržnje i finfiranja zaštite jedne, druge ili treće etničke skupine i njima odgovara ovakvo stanje u kome se ništa ne mijenja “, naglasio je za Buku Magazinović.
Obzirom da se često može čuti kako je Ustav BiH glavna smetnja implementiranju presuda Evropskog suda u Izborni zakon, Magazinović tvrdi da je to još jedna laž za koju se mnogi u BiH trude da postane istina.
„Ovo su priče onih koji žele zadržati status quo, a ove presude bi se bez problema već danas mogle implementirati u Izborni zakon jer ne postoji ni jedna procedura u našem Ustavu koja zabranjuje da se promijeni bilo kakav zakon ili sam Ustav, koji je već jednom izmjenjen. Znači Ustav nije prepreka, on se može mijenjati i već je pretrpio izmjene. To je jednostavno alibi koji može proći kod ljudi koji im ili slijepo vjeruju ili ne znaju da je to potpuno drugačije“, pojasnio je za Buku Magazinović.
Borjana Krišto, predsjedavajuća Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH pak smatra da se presude Evropskog suda ne mogu provesti kroz Izborni zakon jer prije treba doći do izmjene Ustava, za što se ne uspjeva osigurati dvotrećinska većina.
Tako u posljednjem hrvatskom prijedlogu Izbornog zakona, o kome se raspravljalo juče, presuda Sejdić-Finci, Zornić I Pilav nisu ni spomenute.
Na pitanje kako komentariše tvrdnje da hrvatski predstavnici upravo presudu Sejdić-Finci koriste kako bi riješili „hrvatsko pitanje“, kaže da se u BiH mnoge stvari iz raznoraznih razloga nazivaju drugačijim imenom.
„ Zašto bi to bilo hrvatsko pitanje zaista ne vidim razlog. Sve su ovo pitanja Bosne I Hercegovine i sva tri konstutivna naroda Srba, Bošnjaka I Hrvata i drugih građana BiH. Mi smo predlagali riješenja, koja su, hajdemo reći, dobra za hrvatski narod ili njihove političke predstavnike, ali nikako nisu diskriminirajuća po druge konstitutivne narode i druge građane. Ali takođe svima treba biti jasno da mi ne odustajemo od naših principa tako da ćemo i dalje insistirati na tome da se ispoštuje opšti princip demokratije a to je da jedan narod ne bira drugom narodu političke predstavnike“, zaključila je Krišto.
Činjenicu da presuda Sejdić-Finci nije implementirana punih osam godina politički analitičar Almir Terzić je okarakterisao kao grubo kršenje ljudskih prava svih građana i to ne samo pripadnika Ostalih, nego i Bošnjaka i Hrvata iz RS-a, te Srba iz FBIH da biraju i budu birani za Predsjedništvo i Dom naroda PS BiH Sve to, naglašava, uz brutalno kršenje ljudskih prava Mostaraca kojima su uskraćena onovna ljudska prava već odavno zaslužile oštrije sankcije Vijeća Evrope prema političarima u BiH. Izostanak toga Vijeće Evrope čini saučesnikom.
„Političari u BiH ne žele provedbe presuda Evropskog suda za ljudska prava, jer na taj način žele da nas drže kao taoce tri etniciteta. Jednostavno, svaka i pomisao da bi to moglo i teoretski biti ugroženo kod njih izaziva reakciju. Da ima hrabrosti i želje građana BiH svi bi ih trebali tužiti za eklatantno kršenje ljudskih prava“, naglašava Terzić.
Komentarišući posljednji prijedlog izmjena Izbornog zakona BiH Kluba hrvatskog naroda, kaže da bi on, ukoliko bi bio usvojen, u konačnici doveo do veće segregacija i dodatnog urušavanja institucije birača u BiH, jer bi se time stvorile čisto etničke zone iz kojih bi se birali predstavnici u institucije BiH.
Jedino rješenje jesu, ističe, izmjene Izbornog zakona BiH, a rješenja postoje u Ustavu FBiH koja jednostavno treba prepisati i ugraditi u te zakonske okvire. Time će problem biti riješen. Sve ostalo je politiziranje i ucjene.
Mišljenje o ovoj temi potražili smo i od Tijane Cvjetičanin iz udruženja građana “Zašto ne”. Uvjerena je da pomenute presude domaći političari neće implementirati sve dok ih Evropska Unija ponovo ne aktuelizuje.
„Sama EU je stavivši Reformsku agendu i ekonomsko-socijalne reforme kao prioritetno pitanje, implementaciju presuda gurnula u drugi plan. Obzirom da političari nisu mrdnuli od samog početka ni ne očekujem neke bitnije promjene sve dok se ne izvrši pritisak od strane međunarodne zajednice“, rekla je za Buku Cvjetičanin.
Šta žele Dervo Sejdić, Jakob Finci, Azra Zornić i Ilijaz Pilav
I ako je možda neko i vjerovao da bi opšti izbori 2018. godine svim građanima BiH mogli omogućiti da bez ograničenja biraju i budu birani, to se, sve je izvjesnije, neće dogoditi.
Podsjetimo šta ove, po mnogo čemu istorijske presude, zapravo znače za sve građane BiH.
Dervo Sejdić i Jakob Finci tužili su BiH zbog toga što kao pripadnici “ostalih”, odnosno kao Rom i Jevrej, nemaju pravo da se kandiduju za Predsjedništvao i Dom naroda Parlamenta BiH. Presudu su dobili 22.12.2009.godine.
Azra Zornić, tadašnja službenica Ustavnog suda BiH u Sarajevu, nije se mogla kandidovati na parlamentarnim izborima, 2002. god. jer se izjasnila kao građanka Bosne i Hercegovine. Prema važećim propisima, za Dom naroda i Predsjedništvo mogu se kandidovati samo pripadnici konstitutivnih naroda – Srbi, Hrvati i Bošnjaci.
Stoga je Zornić tužila BiH Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu, postupak je trajao devet godina i konačno u julu 2014. god., presuđeno je u njenu korist.
Dok presuda Zornić dovodi u pitanje konstitutivnost etnonacionalnih grupa u potpunosti, jer omogućava svima koji se ne izjašnjavaju kao Bošnjaci, Srbi ili Hrvati, već kao građani BiH, kandidaturu za Dom naroda i Predsjedništvo BiH, dotle slučaj Ilijaza Pilava, koji je takođe važan, omogućava prava samo onim konstitutivnim.
Naime, Ilijaz Pilav, hirurg iz Srebrenice, tužio je BiH Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu, jer nije imao mogućnost da se kao Bošnjak iz Republike Srpske kandiduje za člana Predsjedništva BiH. Postupak pokrenut 2007. godine trajao je devet godina, da bi u junu 2016. god., sud presudio u njegovu korist.
Tekst je nastao u saradnji sa Inicijativom “Građanke za ustavne promjene”
The post Posljedice istorijskih presuda: I nakon osam godina najbitnije u BiH je kako se zovete, koje ste nacionalnosti i odakle dolazite appeared first on Kameleon M&M.