Do 1. maja 1992. godine "različite vojne i paravojne formacije iz Srbije, potpomognute paravojnim formacijama Radovana Karadžića iz BiH, napale su i okupirale u toku aprila do 15. maja 1992. veliki broj bh. gradova i u njima počinile ratne zločine, a ovo je u velikom broju svojih presuda pravosnažno dokazao i Haški tribunal", kaže se u današnjem saopštenju Fondacije "Istina, pravda i pomirenje" iz Tuzle i dodaje da je 15. maj godinama "predmet političkih manipulacija".
"Mediji Republike Srpske (RS) hoće na silu žrtvu proglasiti krivcem, i to putem neprekidnih ponavljanja laži. Nisu im dovoljni ni stavovi Međunarodnog tribunala u Hagu, ni stavovi Suda u Londonu, pa čak ni stavovi Vrhovnog suda Beograda", kaže se u saopštenju.
Iz Fondacije ističu da se godinama "slušaju laži o tome kako je u Tuzli napadnuta kolona JNA".
"Napominjemo da se ne radi o koloni JNA i da se ne radi o napadu, nego o postupanju legalne policije u nužnoj odbrani", poručuju iz Fondacije.
Dodaju da od kraja aprila, a pogotovo 15. maja 1992. godine, u tuzlanskoj Kasarni nije bilo vojnika JNA, "već su to bili samo pripadnici Karadžićeve i Mladićeve paravojske, osnovane 12. maja 1992. godine, te pripadnici vojske SRJ, tj. strane vojne sile".
"Dosta je ponavljanja laži da su pripadnici ove dvije vojske napadnuti od tuzlanske policije. Tuzlanski policajci su pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) BiH, odnosno Stanice javne bezbjednosti Tuzla. Tog dana, kao i nekoliko dana prije, kao i nekoliko dana poslije, propratili su veliki broj kolona Vojske SRJ na putu za Srbiju", naglašavaju iz Fondacije.
Kažu da su istu namjeru imali i sa spornom kolonom, međutim, da je krivicom komandanta Kasarne Mileta Dubajića došlo do incidenta.
"On je prvo natovario granate, municiju, benzin i druga eksplozivna sredstva na obične kamione, a zatim na te kamione poredao svoje ljude. Sebe je smjestio u sigurno oklopno vozilo. Dio vojnika koji su bili pod njegovom komandom otvorio je vatru na tuzlanske policajce. Tom prilikom pogodili su 20 policajaca. Ubili su četiri policajca i jednog civila, a 16 policajaca teže i lakše ranili. Tek tada, a postupajući u nužnoj odbrani, tuzlanski policajci su na vatru uzvratili vatrom", kaže se u saopštenju
Navodi se da su svi bili iznenađeni lančanom eksplozijom eksplozivnih sredstava koje je nezakonito natovario Mile Dubajić i od čega je poginulo najviše ljudi.
"Svi zajedno sklonili su se u iste zgrade i jedni drugima ukazivali pomoć, a svi ranjeni bili su u istim bolničkim sobama. Sutradan je uviđaj izvršila zajednička komisija. Zdravi vojnici Mileta Dubajića (njih više od 200) su autobusom Gradskog saobraćajnog preduzeća Tuzla odvezeni u pravcu Požarnice", poručuju iz Fondacije.
Ističu da se isto postupilo i sa ranjenicima nakon njihovog izlječenja.
"Koordinacija boračkih udruženja Tuzla bi voljela da Dubajić nije nezakonito natovario eksplozivna sredstva i na ta sredstva žive ljude, da njegovi vojnici nisu napali regularnu policiju Tuzle i da konačno niko nije poginuo. Nažalost, poginulih je bilo na obje strane. Posebno nas vrijeđa što pojedinci majke nazivaju srpskim, bošnjačkim ili hrvatskim", kažu u Fondaciji.
Poručuju da će "porodicama poginulih iz RS-a svaki put poželjeti ljudski prijem".
"Nas vrijeđa politika koja, da bi sakrila krivicu Mileta Dubajića, javnosti potura imena apsolutno nevinih ljudi. Od Tužilaštva BiH očekujemo da postupi po krivičnoj prijavi koju je Fondacija Istina, pravda i pomirenje, podnijela protiv Mileta Dubajića i drugih", dodaje se u saopštenju.