Etika, dijaspora i kokodakanje

Naletim neki dan na jedan dobar tekst, ma šta dobar, odličan tekst, od kojeg mi se povraća, na nas.

Radi se o tome da se dijelimo. Dijelimo na muško i žensko, na starije i mlađe, na debele i mršave. Dijelimo se mi i na dijasporu i “tuzemce” i svakakvih podjela kod nas ima. Ali nikakvih normalnih podjela nema, izgleda.

Šta misle pojedinci o dijaspori možete pročitati u
ovom tekstu Emine Žuna – Etika i dijasporska nostalgija.

Tekst je malo duži, i ima nekoliko stvari koje nemaju šta tražiti u tekstu, ali su tu da bi se ostavio dojam pametne i načitane glave. Ipak se glavna poruka, gosp. Žuna, kada odvadimo ono sve i pogledamo u suštinu, svodi ukratko na jedno: “Dijasporo, goni se … jer mi ides na … i vrati tamo odakle si došla. U Bosnu i Hercegovinu, dobrodošla nisi.”

Šta drugo reći nego: Gosp. Žuno, hvala na kokodakanju, ali morati ćeš ti još dosta puta da vidiš puta i svijeta, dok neke stvari ne shvatiš. Mlada si još uvijek da bi pravila tako “pametne” analize..

Gosp. Elvis Hadžić je, u kratkim crtama, odgovorio na ovaj tekst i nema se tu puno šta dodati. Lično mi se najviše svidio ovaj dio :

Ipak, vi “tamo dole” možete biti ponosni na nas “ovamo”, jer vas nismo ni po čemu osramotili. Naši ljudi su vrijedni i kreativni, uspješni i poštovani. Bosanskohercegovačka dijaspora je širom svijeta već ostavila snažan pečat u društvim i državama u kojima egzistiraju i privrjeđuju. Naših ljudi ima svugdje u svim poljima i granama svakog modernog društva. Od nauke do umjetnosti, od metle do rakete. I većina nas sa ponosom kažemo da smo Bosanci. Vi bi se trebali ustvari ponositi nama kao što se mi ponosimo što smo dio vas. Iako nas sramotite redovno.

Mi, ipak, jedinu sramotu koju osjećamo izgovorivši našu narodnost je upravo rat i bijeda koja je nastala poslije tog rata. E toga nas je stid i sve bi dali da se to može promjeniti, i da nekako nismo ni mi ni vi dio toga. A ono što nas posebno i neizmjerno boli su upravo kokoške koje nam kljucaju oči radi naše nostalgije i želje za povratkom. I umjesto da nas jedva čekate, jer donosimo svoju ljubav i valute, vi nas se gadite i prezirete. Smeta vam, eto, što uzaludno patimo za povratkom, umjesto da upravo budete vi ti koji ćete se boriti da se što prije vratimo. Tjerajući nas od sebe vi nas tjerate da vas se odreknemo, jebote!

Elvise, hvala :).