Cyber story

“Oko samog naziva grada Srebr’nik iskazuje se mnogo zanimanja i do sada se mnogo polemisalo, ali u uskim okvirima i krugovima običnih ljudi. Nikad se to nije izdiglo na jedan viši, naučni nivo. Jedan od ciljeva ovoga teksta je da se to pitanje otvori sa ozbiljnijim namjerama i tako dođe …

Polovinom sedamdesetčetvrte prošloga vijeka, UPI Sarajevo je organizovao UPI FIS 74. radničke sportske igre, u Rogatici, druge po redu. Naravno, i mi iz RO “Majevica”Srebrenik, kao i druge Radne organizacije, počeli smo sa pripremama. Kao predsjednik Omladinske organizacije, ja…i ispred Sindikata, Jaško, bili smo zaduženi da trknemo do Tuzle, i …

Pobune su trajale kratko, toliko kratko, da ih nije vrijedilo ni dizati. Pogotovu što sam znao, ma koliko bio ljut, da mi ništa ne može zamijeniti nju, ovakvu kakva je, uskogrudu u svojoj ljubavi, netrpeljivu prema svemu što bi joj moglo uzeti ma i djelić mene, njene svojine. I brzo sam se, iz traljave pobune i tobožnje želje za slobodom, vraćao u čvrstu tvrđavu njene ljubavi, kao smireni bjegunac koji nije ni odmicao daleko od kapije.

Predavanje slikara Amera Kobašlije (Banjaluka, 1975.) na New York Academy of Art i izložba njegovih radova u George Adams Gallery u Njujorku u septembru, otvara niz kompleksnih pitanja o našim umjetnicima rasutim po svijetu o kojima se u našoj sredini ne zna gotovo ništa. Premda se radi o pojedincu koji …

Šehab se pomače, namjesti se bolje na minderu i ostade sjedeći. Zaokupile ga opet nekakve misli o areoplanima, o onoj kutiji što na doktorovom prozoru svaki dan u podne čas govori, čas pjeva, čas opet svira “k'o da je šejtan, alejhillane, zatvoren u nju”, pade mu na um da se je, eto, čoek počeo i s Bogom da nadurava i da će to na belaj izać’ tamo se negdi, kažu, već krve i biju, nalet hin bilo, samo nek je daleko od nas, nek nas ne dijeraju, i tu Šehab podozrivo pogleda stranca. Hm, hoće buzu, a šta će mu buza… – i misli tako Šehab u beskraj.

Starac se gegao ispred mene, a ja za njim teturao po ledenom trotoaru, zgužvan i nenaspavan. Nikog nije bilo na ulici, grad oko nas tiho je zujao kao mašina van pogona. Ušli smo u kafanicu, koju nikada nisam primjetio iako godinama prolazim tom ulicom. Bila je lijepa, pokrivena debelim tepihom, …

Pripremio: Ozren Kebo U zaostavštini jednog hercegovačkog pjesnika i novinara pronađen je, sasvim slučajno, odlomak iz neko davnog intervjua sa slikarem i putopiscem Zukom Džumhurom. Po određenim pokazateljima može se zaključiti da je razgovor vođen krajem sedamdesetih godina prošlog vijeka i ovo je očigledno samo njegov dio, ispisan naliv-perom na …

Piše: Dario Džamonja Imala je dug korak. Iako sam se trudio da stignem prije nje do svog stana na četvrtom spratu, iako sam grabio po dvije stepenice, ona me je pratila ukorak, i to bez onog uobičajenog: “Koliko još ima? Zar nema lifta u ovoj kući?” Ja sam imao sasvim …

U Kufi je bio jedan trgovac vrlo bogat, koji je pošteno trgovao, lijepo zarađivao, ugledao sirotinju, davao robu i na veresiju, pozajmljivao i gotovinu bez kamata, a svijet mu se pošteno oduživao i nikad ga niko nije zakinuo, a ni on nikoga. Jednom trgovcu iz Basre dao je na veresiju dosta skupocjene robe i u tome je i umro, a da nije obavijestio ni sina koji je uza nj radio i naslijedio ga. I taj njegov sin je trgovao, radio, stanovao u očinskoj kući, imao ženu i djecu i dobro živio. Jedno vrijeme je trgovina napredovala, a on, kao otac mu, dijelio, kupovao, zaimao i posuđivao drugima, neki vraćali posuđeno i oduživali se, a neki ga, namjerno ili slučajno, zakidali pa se u dugu zemanu desilo da je spao na najtanje grane. Čak mu se trgovina potpuno ispraznila, kuća ogoljela, pa je došlo vrijeme da nije mogao sebe i svoju kućnu čeljad ni prehraniti.

Samoca uzgiba podzemlje. Iz njega zapahne studen sumnji i strepnji kojima ne znam ime ni da li su porijeklom u umoru loze u meni ili u mom opasnom i iscrpljujucem poslu. Zaspim brzo kao da pobjegnem u san. Ne sanjam. Samo katkad, jedan isti san. (Mutnu silnu vodu sam prebrodio, pa se verem uz klizavu visoku obalu. Noktima zasijecam, zubima zagrizam johove izdanke da se iskobeljam. Uvrh obale stoji Redzep. Psuje mi koljeno begovsko, pilavijsko, i vice da pozurim. U ruci drzi uze, a nece da mi dobaci drugi kraj. Ceka da ga zamolim. Ja zainat necu da molim. I ne znam cemu se više radujem, toj prilici da se inatim ili – što sam mutnoj vodi umakao

Zato što su pravna i pravedna država dvije posve različite stvari. Pravo je u teoriji vrjednosno neutralna procedura, u praksi procedura koja radi za one koji zakone donose – a to su, da se ne lažemo, bogati. Još je Sveti Augustin u svojoj briljantnoj i razornoj kritici države primijetio da i razbojničke družine (a država je, ako nema pravde, tek razbojnička družina, kaže) plijen dijelile na osnovu nekih pravila, dakle zakona. Kako tada, tako i danas. Vrhovni pravni akt kojim je definisana podjela plijena zove se Ustav, a stvar je do detalja razrađena u zakonima. Ponekad se plijen dijeli mimo Ustava i zakona, i tada jedna grupa lopova angažuje policiju i sudstvo da kazni drugu grupu lopova koja ih je u podjeli plijena zakinula. Tada vidimo pravnu državu na djelu.