Ministar za istraživanje ruda i gubljenje vremena

Piše: prof. dr. Izudin Kešetović

U „Televiziji za narod“ ili JU TVR TK koja je pred stečajem i koja mijenja direktore kao vojnici „šuferice“ pojavili su se tzv. spasioci „posrnulih preduzeća“.

Što bi narod rekao  „Svakog čuda dva dana dosta“, ili u prijevodu „dosta meljave a brašna nema“.

Novi lik koji se mogao zapaziti u posljednjoj tematskoj emisiji  je lik ministra za prostorno uređenje docent dr tehničkih nauka – Zvjezdan Karađžin, sa Katedre za geokolinski inženjering Rudarsko- geološko- građevinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli.

Od ostalih predstavnika vlasti  bila je prisutna/ nazočna službenicu iz Ministarstva za pravosuđe koja je pokušavala objasniti zašto novi sindikat „Solidarnost“ nije registrovan. Kako dotična osoba nije bila uvjerljiva da u državi vlada pravni sitem možemo je smatrati i marginalnom za ovu priču.

Glavni akteri su bili:  Ministar za prostor i okoliš – Karadžin , docent i doktor za pitanja okoliša sa doktorskom disertacijom na temu „Minimiziranje post- rudarskih okolinskih hazarda u toku životnog ciklusa rudnika“ odbranjena na matičnom Fakultet Univerziteta u Tuzli; i sindikalci koji su već duže eksponirani javnosti kao predstavnici „posrnulih i propalih preduzeća“.

Lahkoća pristupa problemu koja se nametnula pred izjašnjenje Skupštine TK-a na akte Vlade TK –a kako  izvršiti akviziciju vlasničkih udjela dioničarskih preduzeća u pretežnoj privatnoj svojini mogla bi „zadiviti“ sve stručnjake ekonomske i pravne struke, računajući i sve pravnike i ekonomiste koji su nekoliko godina na evidenciji  Zavoda za zapošljavanje.

Stručna objašnjenja eksperta za „hazard okoliša“ očito su se pokušala „preslikati“ na stanje koje vlada u privrednom sektoru,  koje je očito po svim pravilima i shvatanjima dobro „ kontaminirano“.

Naravno, sindikalci imaju drugu dioprtriju i oni upiru prst na one koji su pokrali državni kapital i čija se djeca vozaju u mercedesima i koji su obezbjeđeni sa milionima KM. Prema iskazu  sindikalca iz „Konjuha“ on takve „ tipove“ viđa svaki dan u svom gradu Živinicama, ali su samo nevidljivi tužiocima i policijsko- sudskim organima. Naravno, da sindikalac nije mislio na premijera Vlade TK redovnog profesora i dr Bahriju Umihanića , sa Ekonomskog fakulteta univerziteta u Tuzli ,  i svog sugrađanina koji „nema bilo kakve veze sa „ Konjuhom“, Rudnikom „ Đurđevik“  ili JP „ Komunalno“ jer je sasvim slučajno tamo boravio kao član uprave, usavršavajući svoje poduzetničke sposobnoti za biznis malih i srednjih preuzeća na primjeru svoje pekare.

 Svakako je malo teži problem sa „Ditom“ jer je vlasnik van grada i dometa domaće policije, a i problem je ko će kupovati njihove proizvode ,osim ako se ne naloži ili naredi da se kupuje jer je domaće.

Ispade po priči ministra i sindikalaca da je sve uredu i da će pravna država“profunkcionisati od ponedjeljka“ i da će ona „znati koga treba uhapsiti i od koga treba da otme pokradene pare“, a da će tržište znati da prepozna prizvode „posrnulih i propalih preduzeća“ je  se radi o domaćim proizvodima i narod će navaliti ko na halvu koju je besplatno dijelio Nasrudin hodža.

Svakako sve može i bez menadžmenta jer je „svaki koji je bio u posrnulim i propalim preduzećima  imao je samo svoj interes da krade nezaštićenu imovinu“

Prema priči , problem je i u stečajnim upravnicima, koji „ skaču“ od jednog do drugog  „posrnulog i propalog preduzeća,  te bi dovoljno  bilo kako nalaže Vlada TK  sudskim organima koji sprovode stečaj da se brinu od jednom većem i jednom manjem posrnulom i propalom“.

Kako ispade prema priči sindikalaca problem su „zarađene“ plate jer se po zakonu mogu dobiti samo osam po trećem redu prioriteta , dok su drugi povjerioci u prvom i drugom redu namirenja potraživanja . Ako je tako, ispade da će Vlada TK plus zaraditi na akviziciji „ posrnulih i propalih preduzeća“, da će namiriti sve plate i „čak“ ponuditi povjeriocima kupovinu ili zamjenu potraživanja za vlasničke udjele i dokapitalizaciju „propalih i posrnulih preduzeća“.

Sve u svemu a ovakvim konceptom se slaže i ministra za „okolišni hazard u rudnicima“ a da nije svjestan da postoji ogroman „hazard akvizicije“ koji je pokriven novcem poreskih obveznika i platama budžetskih korisnika: učitelja, policajaca, službenika, sudija, ljekara i medicinskog osoblja i državnih službenika.

Na kraju bi se moglo zaključiti „da kada propada – neka sve propada“ ili po narodnoj „ Kada je šenluk i neka hala gori.“ Za 2eksperta“ u Vladi TK – Zvjezdana Karadžina nema  frke – on je stručnjak za hazard, istraživanje ruda i gubljenje vremena. Baš kao u stripu o Alanu Fordu i grupi TNT u kome se mnogu ubleha vrti oko „Instituta za istraživanje ruda i gubljeenje  vremena“.