Umro je slikar Mevludin Ekmečić – idejni tvorac i pokretač Umjetničke kolonije OGUS u Srebreniku

Mevludin Ekmečić, zvani Ekmek, najstariji savremeni akademski slikar u Bosni i Hercegovini, „dobroćudni violinista na krovu svijeta“, umro je 14. aprila u 92. godini života. Rođen je u selu Zaborku kod Čajniča, 28. novembra 1929. godine od oca Aziza, porijeklom iz stare trgovačke porodice iz Foče, i majke Safete Morić iz Brčkog. Šesto je dijete od jedanaestero koje su dobili – osam sinova i tri kćerke. Prva dva razreda osnovne škole završio je u Derventi 1938., a druga dva u selu Gornji Rahić kod Brčkog 1941. godine. Nižu realnu gimnaziju završio je u Brčkom 1947., a Državnu srednju školu za likovne umjetnosti u Sarajevu 1951. godine. Od 1952. do 1953. služi vojni rok u Školi rezervnih automobilskih oficira u Ilirskoj Bistrici, Slovenija. Od 1953. do 1955. godine radi kao nastavnik likovnog obrazovanja u Nižoj realnoj gimnaziji u Brčkom.

Nakon položenog prijemnog ispita na Akademiji primenjenih umetnosti u Beogradu septembra 1955., kao izuzetnom kandidatu priznata mu je prva godina studija, te je odmah upisan na drugu godinu. Ali, želeći da studira slikarstvo, već u oktobru odlazi u Zagreb na prijemni ispit na Akademiju likovnih umjetnosti, gdje je primljen na prvu godinu i nastavlja studij, koji je završio u klasi profesora Otona Postružnika 1960. godine.

Poslije završenih studija, ne želeći da koristi dvogodišnju specijalizaciju dobijenu od Ministarstva za kulturu Republike Hrvatske, vraća se u Bosnu i Hercegovinu, u Tuzlu, gdje živi do smrti. U Tuzli radi kao profesor historije likovne umjetnosti i likovnog obrazovanja u Gimnaziji, Osnovnoj školi Centar i Učiteljskoj školi do 1968. Od te godine do 1973. radi u Izložbenom paviljonu kao umjetnički rukovodilac i ujedno voditelj Galerije portreta istaknutih ličnosti, koja djeluje amaterski u Osnovnoj školi Centar od 1964. Zvanično je imenovan direktorom Galerije jugoslovenskog portreta 1973. godine, danas Međunarodne galerije portreta, kao njen osnivač i utemeljitelj. U njoj radi kao direktor do aprila 1991., kada odlazi u penziju i opet počinje aktivno slikati. Član je Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine od 1964.

Izlagao je samostalno više od dvadeset puta, a kolektivno preko 180 puta, u zemlji i inostranstvu. Galerija jugoslovenskog portreta i Umjetnička galerija „Rizah Štetić“ iz Brčkog organizirali su mu Retrospektivnu izložbu 1948–1990. Štampano mu je nekoliko mapa: Crteži Dimitrijević, Ekmečić, Kulenović, Mujezinović, Štetić 1950., Sarajevska Baščaršija 1969., Staro Sarajevo 1970., Tito u djelima likovnih umjetnika Jugoslavije 1977. i 1980., crteži Staro Brčko 1981., slike Tuzla nekad 1985. i Stara Tuzla 2002., Staro Brčko: mapa crteža 2019. Radovi su mu objavljivani u mnogim dnevnim i drugim glasilima bivše, a i sadašnje države. Autor je dvije knjigeGenocid nad Bošnjacima 1992–1995. (Genozid an den Bosniaken 1992–1995. = Genocide upon the Bosniaks 1992–1995) (Wuppertal, Tuzla: Bosanska riječ, Galerija portreta, 1996) i Sjećanje na ljude moga vremena: crtež, pismarica (Tuzla: Međunarodna galerija portreta, 2012), originalnog i neobičnog zbornika portreta prijatelja, poznanika i značajnih ljudi i opisa susreta s njima prožetih anegdotama i nepoznatim detaljima. Autor je sačuvanog ostatka portala vrata Behram-begove medrese iz 1888,, jednog od simbola današnje Tuzle, ostataka Barutane na Trnovcu, idejni je tvorac i pokretač Umjetničke kolonije OGUS  u Srebreniku 1977., Galerije „Rizah Štetić“ u Brčkom i „Hasan Kikić“ u Gradačcu, Galerije Franjevačkog samostana u selu Dubrave kod Brčkog i drugih sadržaja, naročito u Galeriji jugoslovenskog portreta. S trinaestericom umjetnika Bosne i Hercegovine imao je posebnu priliku portretirati Josipa Broza Tita u Bugojnu 1977.

Dobitnik je više od 55 značajnih priznanja i nagrada, između ostalih Plakete grada Tuzla 1967., Dvadesetsedmojulske nagrade SR BiH 1975., Priznanja SULUJ-a 1986., Zahvalnice za razvoj likovnih umjetnosti Bosne i Hercegovine 1986., Srebrene plakete Univerziteta u Tuzli 1989., Tuzlanske plakete sa zlatnim grbom 2003., prve Zlatne povelje Općine Srebrenik 2005. godine i niza drugih. Član je Senata Bošnjačkog instituta – Fondacije Adila Zulfikarpašića u Sarajevu, imenovan iz reda istaknutih ličnosti javnog, naučnog i kulturnog života, a 2004. godine dodijeljena mu je titula počasnog doktora nauka Univerziteta u Tuzli. Idejni je tvorac i osnivač Legata kuća Ekmečić, otvorenog 2017. godine u Brčkom, čiji je cilj sačuvati i izložiti javnosti bogato porodično kulturnoumjetničko naslijeđe kroz stalnu postavku slika, skulptura te arhivske, bibliotečke i etnološke građe.

Također provjerite

Samir Muratović - kandidat SDA za gradonačelnika Srebrenika

Samir Muratović – kandidat SDA za gradonačelnika Srebrenik – intervju

Gosp. Samir Muratović predstavio je niz mjera i planova koji bi, ako budu uspješno implementirani, mogli značajno unaprijediti svakodnevni život građana Srebrenika. Od rješavanja problema s vodosnabdijevanjem, preko stvaranja povoljnijeg poslovnog ambijenta, do modernizacije gradske uprave, jasno je da se kandidat zalaže za konkretne promjene koje odgovaraju potrebama lokalne zajednice. Ostaje da vidimo hoće li njegova vizija naići na podršku građana i na koji će se način planovi ostvariti ako mu bude ukazano povjerenje na predstojećim izborima. Hvala na odvojenom vremenu za intervju.

Analiza Investicija u Općini Srebrenik: Gdje se novac troši?

[ Analiza Investicija u Općini Srebrenik: Gdje se novac troši? Kandidat SDA Samir Muratović objavio …