Navigacija: 1 2 3 >
Oznake: Nocni pogled preko parkinga do Mamleke. Dnevni pogled na Memleku, koja je udaljena jedno 3 - 4 km. U klasicnom arapskom restoranu, jelo je na zemlji kao i ucesnici vecere. Sofra ispunjena arapskim specijalitetima. Jeftina radna snaga, filipinski konobar. Odmor nakon vecere. Unutrasnjost Memleke, sjaj i raskos. Sve zene u javnosti nose crne haljine i feredze preko ociju. Klasicna poslovna zgrada. Kingdom tower u prednjem planu. U pozadini se vidi zgrada princa Velida, koja je oko 8 km daleko. Zgrada u prednjem planu ima oko 180 m, ona druga V zgrada ima 299 m. Golden Tulip hotel sa parkingom. Zgrada, poslovna. U njoj je najpoznatija prodavnica dijamanata u Arabiji. Skampi kao desert. Poslovne zgrade. Zgrada stara oko 20 godina.
Lokacija: Glavni grad Saudijske Arabije
Datum: 23.-29. Februar 2005.
Avanturisti: Kristijan i Fare
Vrijeme: Po nasem - ugodno ljeto, po arapski - ljuta zima
Objekt: Grad
Riad je glavni grad Saudijske Arabije, vodeci u regionu i glavni za sve Arape. Udomljuje oko 2.000.000 ljudi, medju kojima je mnogo bogatasa, kralj i princevi, uvozne sirotinje i ponekog rijetkog turistu. Na samom ulazu par upozorenja: za alkohol protjerivanje iz drzave, za drogu smrt, za kradju sijeku ruku. Vikend pada u cetvrtak i petak, a subota je prvi radni dan.
Saudijska Arabija je jedna od rijetkih zemalja (ako ne i jedina) koja se zakonima odupire globalizmu i zakonima stiti obicaje i vjerska pravila. Oni imaju dvije policije, jednu za kriminal, drugu za moral, koja nadzire da li su zene pokrivene, da li su radnje zatvorene u vrijeme vakta, da li se gdje desavaju ostala nemoralna djela, nemoralna po njihovom shvatanju. Jedno od nemoralnih dijela je i fotografisanje, pa tako da sve snimljene fotografije su manje vise ilegalne :) Vecina ih je snimljena krisom.
Ali ni to nije dugog vijeka. Polako se liberaliziraju. Lani su dozvolili da se otvore kafici, u koje mogu samo muskarci. A planiraju sledece godine da dozvole kina. TV im je jos pod zabranama i na njemu nema zena. Internet ide preko glavnog proxija koji vrsi kontrolu. Pozoriste i koncerata nemaju, kao ni drugih za nas kulturnih desavanja. Zene, cak i strankinje moraju u javnosti da budu zamotane u crne feredze i crne duge haljine. Imaju dosta restrikcija ali njima je to normalno. Oni imaju dzamiju, imaju prijatelje sa kojima se druze, imaju poneki restoran i najvaznije imaju naftu. Ljudska prava su otprile ovakva: muskarci imaju sva prava, zene nemajau nikakva prava. Koliko god nama uvrnuto neke stvari djelovale, njima je to savrseno normalno.
Radnje su im pune i evropske i svjetske robe, ali oni se jos drze nekih obicaja. Jedno od njih je odjevanje. Kao sto nama evropljanima znaci nesto kada obucemo svecano odjelo i kravatu, tako je njima isto kada obuku bijelu haljinu i stave maramu. Oni koji vole brand name mogu da kupe LaCosta maramu i haljinu, ne moraju ovu obicnu. Cak i omladina 80% se nosi u tradicionalnoj nosnji.
Grad Rijad je u ogromnoj ravnici, pustinji. Zemlju otimaju polako od pustinje, sade palme, prave kuce. Do prije 5-6 godina nisu se smjele graditi zgrade vece od 4-5 spratova bez posebne dozvole, jer im je bio interes da se grad siri sto je moguce vise. Nakon dozvole gradnje visokih zgrada odmah su njihovi bogatasi to iskoristili, sad je moda da svaka kompanija ima svoju poslovnu staklenu zgradu.
Grad nema mnogo turistickih atrakcija. Sve sto je njima zanimljivo to su novi trzni centri koji su otvoreni, sa modernim radnjama, modernim restoranima, i sl.. Nama evropljanima to nije odusevljavajuce, ali Arapima jeste. Odmah vas vode da to vidite da se pohvale kako je to najnovije sto imaju. Dvije najvece zgrade su: Kingdom tower (Mamlaka - koju je napravio kralj) i zgrada princa Velida. To su ujedno najvece zgrade u Arabiji i Arapima koji su navikli na satore i prizemne kucice su pravo atraktivne. Imaju malo starog grada, imaju neke shoping centre, pustinju, i to je to. Samo jedna ulica u gradu ima pristojan trotoar, setaliste. Oni svugdje putuju autima i trotoari im ne trebaju. Gorivo je 30 feninga po litri, bilo je do nove godine 15, sad poskupilo.
Bogati su. Mnogo. Arapi se drze dosta porodice i familije. Ako je jedan bogat on ce da izdrzava ako treba i 50 rodjaka, da svakome kupi stan, auto, da pomogne kad moze. Arapi ne rade. Ako rade onda su ili direktori ili zamjenici direktora, ali u zadnje vrijeme su sve manje i to. Uglavnom se furaju da budu vlasnici, pa da bez njihovog uplitanja lova se sama stvara. Ko radi u drzavi? Rade stranci. Uvoze jeftinu radnu snaku iz Pakistana, Indije, Filipina. Imaju oko 8.000.000 stranih radnika u drzavi i oko 12.000.000 svojih gradjana. Strance placaju oko 150 - 300 KM mjesecno. Arapi zaradjuju oko 5.000 - 10.000 KM mjesecno. Svako sebi moze da unajmi po jednog dva stranca da radi neke dosadne poslove.
Poreze u drzavi nemaju. Sve je jeftinije nego kod nas, a pogotovo kompjuterska oprema i automobili (oko 50%). Kako zive bez poreza? Pa lako, prodaju 11.000.000 barela nafte na dan, po 50$, to je otprilike pola milijarde. Sta ce im porezi.
Radno vrijeme im je nezgodno. Tesko se naviknuti. Tamam pogledas izloge sve se zatvori. Radi se obicno od 8 - 9 do 12 pa se prekida do 16, pa se radi do 17, pa se prekida do 18, pa se radi do jedno 21, pa se prekida do 22, pa se radi do ponoci. Sve je diktirano pozivima za odlazak u dzamiju. Kad je vakat za to, sve se zatvara i ide se moliti Bogu. Ko je zatecen na ulici potrazice najblizi molitveni kutak. A ima ih, svaka zgrada, hotel, restoran, svako javno mjesto ima svoj odvojeni dio za to.
Sta se moze nabaviti u Rijadu. Moze sve na ovom svijetu. Bukvalno. Od kineske do amercike robe, hrane iz svih krajeva svijeta do zimskih kaputa i zenskih tangi.
Klima. Zimi oko 25 - 30 stepeni, ljeti od 45 - 60 stepeni. Vode ima u izobilju, imaju 24 fabrike vode kraj obale, koje prave iz morske pitku vodu, i onda je salju cijevima od Damama na Persijskom zaljevu do Rijada, jedno 900 km. Imaju vode toliko da zaljevaju pustinju. Momentalno imaju toliko jaku poljoprivredu da izvoze psenicu i ukrasno cijece.
Da li treba otici tamo? Svakako. To je jedan od rijetkih dijelova svijeta kojeg globalizacija nije u potpunosti uhvatila, gdje ljudi zive na svoj nacin, i ne furaju neke globalne svjetske standarde. Njihova kultura, zivot, ubjedjenja pa cak i etika i pravo su drugaciji od nasih evropskih. Lijepo je vidjeti da se moze zivjeti i tako, nekako drugacije. Ali dokle? :)
