Navigacija: 1 2 3 >
Oznake: Na put sa biciklima. Pogled na crkvu sa velike daljine, iz Brezika, pod 3x zoom. Cuprija na lokalnoj Brezickoj rijeci. U kisnim periodima je bitna. Put preko njiva. Sa biciklima preko ograda. Nadomak crkve. Crkva pod nebom. Pogled sa juga. Pogled na Zahirovice. Tamo su preko 2 brda. Pogled prema Jasenici (iza brda je selo) a tamo u daljni su vrhovi Majevice. Okolina. Prvi pogled iz bliza na crkvu. Brdo koje je Ingram otkupio. Prilazak crkvi. Stanje istocnog zida. Pogled iznutra u krov.
Lokacija: Tromedja Potpec, Jasenica, Brezik
Datum: 19. Septembar 2004.
Avanturisti: Sead, Ruso i Kristijan
Vrijeme: Jesenji suncani dan
Objekt: Crkva i okolina
Jasenica je nekad bio srez, i pod Turskom vladavinom vazila je za srediste regije. Kasnije je to bilo Podorasje, a u danasnje doba to je Srebrenik. Mislim da su ceste igrale veliku ulogu. Austrougari su nekad davno napravili cestu, koja je isla otprilike kroz Spionicu, iznad Jezinca, Gornji Srebrenik, Straze, pa se spustala prema Breziku, Podorasju, prema Previlama i dalje za Tuzlu. Vjerovatno preko Bresaka. Dijelovi te ceste su i dan danas kaldrmisani. U pola njive se naidje na poplocane dijelove. Zato su ta gornja mjesta bila vazna. Kasnije je prosla pruga i magistrala, a centri politicki i religijski su se pomaknuli kraj tih objekata. U danadjnje doba Srebrenik i Tinja su bolja mjesta, a Brezik i Jasenica su negdje sa strane i djeluju kao da su manje vaznosti. Prije je bilo obrnuto.
Ako je vjerovati mome djedu crkva je sagradjena 1920. godine. On kaze dvije godine nakon zavrsetka Prvog svjetskog rata. Tad jos nije bilo ni pruge ni magistrale. Crkva je takticki sagradjena na pola puta izmedju Jasenice, Tinje i Potpeca, na neutralnom tlu, na vrh brda. Opsluzivala je pravoslavne vjernike ovih mjesta dugi niz godina. Otprilike je svima podjednako bila udaljena. I nalazila se (i nalazi se) kraj spomenute austrougarske ceste. To je vjerovatno dodatni razlog njene u sadasnje doba cudne lokacije.
To je bilo srediste svih zbivanja. Kraj crkve se nalazila i skola, cetverogodisnja. To bi bilo kao da je sad Gimnazija. Bila je tu i popova kuca, tu su se odrzavali veliki sajmovi i teferici. Kazu da prije, kad stanes kod crkve, vidis iz svakog sela kako idu kolone stanovnika ka i od crkve. Sve seoske ceste su nekako tuda prolazile. Tu je radio jedan ucitelj, kasnije ga je naslijedila zena, sve do smrti. Lokalno stanovnistvo ih jos pamti kao prve koji su u ovom kraju ucili citati i pisati.
Malo je poznao ali krst na vrhu crkve je donesen iz samog Jerusalema. Adrijanin pradjed je isao po njega. Oko crkve se nalazi oko 10 lipa, posadjenih u krug, vjerovatno kada je crkva tek izgradjena. Lipe su sada ogromne. Ispod su do prije par godina bile klupe, i mjesto je moglo posluziti kao prvorazredno izletiste. Klupe su nestale bez traga.
Nakon drugog svjetskog rata crkva je napustena, i polako tonula u zaborav. Vjerovatno se politika umjesala u to. Dosla je pruga, dosta stanovnistva se preselilo kraj pruge. Kasnije je dosla magistrala. Srebrenik je posao opstina, Podorasje je zaboravljeno. Stara cesta se prestala korisiti, priroda je ucinila ostalo. Devedesetih kada su crkve opet postale popularne, svako selo koje je koristilo ovu crkvu je napravilo za sebe po jednu posebnu. Ova je osudjena na propast.
Crkva u sadasnjem stanju je totalno oronila. Fasada je spala davno. Malter skoro svugdje. Treba jos par godina i pasce njen istocni zid. Vec ga nedostaje pola. Za njime pada krov, pa ostali zidovi. Zvonik ce vjerovatno pasti zadnji. Steta. Gradjena je dobro. 1 metarski kameni zidovi, sa nateznim zeljeznim polugama. Zvonik je od sitne cigle. Od stare skole se ne vide ni temelji. Popova kuca kao da nikad nije tu ni bila. Sve je nestalo ili polako nestaje. I fizicki i iz sjecanja.
Lokacija za crkvu je kao predvidjena za izlet. Najbliza kuca je 2 brda daleko na bilo koju stranu. Ima oko 2 kilometra preko njiva do najblizih kuca. Pogled je prekrasan. Na sve strane su livade i poneka suma. Put, onaj austrougarski, je jos uvjek u poprilicno dobrom stanju. Vjerovatno bi se do nje moglo doci i sa autom, preko Podorasja. Mi smo dosli biciklima / pjeske, pravolinijski, od Brezika preko njiva.
Izmedju Jasenice, Crkve i Straze nalazi se jedno prelijepo brdo, oko 200 metara od crkve. Brdo je od posebe vrste tvrdog krecnjaka. Ingram je vec dobio koncesiju za njega. Ako krene gradnja koridora 5C, cijelo brdo ce biti samljeveno i prevezeno da bude podloga novom auto putu. Ako krene posao velika vjerovatnoca je da ce se kamenolom prosiriti i na brdo gdje je i sama crkva.
Da li bi se to moglo popraviti? Pa moglo bi, ako bi se krenulo odmah, ili za godinu. Uobicajeno pravilo je da se crkva kad dozivi 100. rodjendan proglasi manastirom, i da drzava preuze brigu o njenom odrzavaju. To bi bilo nacionalo blago. Ovo crkva ce tesko dozivjeti 100 rodjendan. Napustena je i od vjernika i od drzave i od crkve. A steta, ovo je veliko istorijsko nasledje.
Uglavnom, veci putevi se grade manji se zaboravljaju, kao i sva mjesta oko njih. Koridor 5C nece proci nasim kantonom. Kolika je vjerovatnoca da se istorija ne ponovi? Hoce li i Tuzanski kanton biti zaboravljen, manje vazan, manje atraktivan? Hoce li i Srebrenik biti neko mjesto Bogu iza nogu, napusteno, sa oronulim zgradama?
