Vrijeme je da neke stvari postavimo na svoje mjesto ako želimo nastaviti dalje
Kada se osvrnemo u prošlost i pogledamo na sve ono šta se dešavalo u našoj zemlji u zadnjih 200 godina, vrijeme je da neke stvari postavimo na svoje mjesto ako želimo nastaviti dalje. Na kućama se ponekad rekonstruišu i temelji, pa i u slučaju naše zemlje je potrebno rekonstruisati stvarni identitet Bosne da bi se moglo “graditi više i bolje”. Da, Bosne. Ne Bosne i Hercegovine.
Teritorijalni termin
Stvarni problemi koji su zadesili našu zemlju su počeli na Berlinskom kongresu kada Bosna nije obnovila nezavisnost, kao što je to bio slučaj sa Crnom Gorom, Srbijom i drugim zemljama pod otomanskom vlašću, nego je “fasovala” aneksiju od Austro-Ugarske i velikih evropskih sila, mada je o autonomiji (odnosno nezavisnosti) Bosne bilo govora u preliminarnim razgovorima koji su prethodili Sanstefanskom mirovnom sporazumu između Rusije i Turske, koji je potpisan 3. marta 1878. u mjestu San Stefano (danas Yesilkoy) kojom prilikom je, između ostaloga, novonastaloj nezavisnoj državi Crnoj Gori dodijeljen Nikšić s okolinom, koji je do tada pripadao Bosni.
Berlinski kongres je zatim prepoznao austrougarski teritorijalni termin “Bosna i Hercegovina”, dodavajući Hercegovinu (inače, region u okviru Bosne) naslovu zemlje radi olakšavanja procesa aneksije. Time je Bosni zadan prvi veliki udarac koji je pokrenuo buduće probleme, i samim tim onemogućio očuvanje postojećeg identiteta Bosne na uštrb drugih zemalja.
Mnogi građani Bosne pod pritiskom nacionalnih programa i propagande susjednih zemalja počeli su se osjećati pripadnicima naroda susjednih zemalja (tada je uspostavljen i termin „Bosanac“, koji je zamjenio termin „Bošnjak“, koji je do tada važio prilikom oslovljavanja muslimana, katolika i pravoslavaca u Bosni). Proces ujedinjenja Južnih Slavena je također u svom programu negirao postojanje Bosne kao teritorijalne cjeline. Sva sreća pa su rezultati Drugog svjetskog rata rekonstruisali prethodnu kraljevinu Jugoslaviju pa je Bosna „sa Hercegovinom“ postala jedna od federalnih republika, i nakon dugo vremena ugledala svjetlo dana kao cjelovita teritorijalno-administrativna cjelina.
Dodatak “Hercegovina” u naslovu Bosne i dalje produžava identičan način razmišljanja, po kojem je jedinstven teritorij Bosne i dalje podložan teritorijalno-etničkim podjelama.
Stvarni korijeni
Ohrabrivanje zasebnih etnoteritorijalnih regiona u Bosni kulminiralo je uplitanjem susjednih zemalja u unutrašnje stvari Bosne kojom prilikom je pokrenut rat (1992.-1995.), da bi na njegovom kraju Dejtonskim sporazumom bile stvorene nove neprirodne teritorijlilne tvorevine (Federacija i Republika Srpska u okviru republike Bosne “i Hercegovine”), čija krajnja svrha ima za cilj (moguću) buduću aneksiju dijelova Bosne od Srbije i Hrvatske po uzoru na austrougarski princip: “Preimenuj pa aneksiraj”.
Povratak stvarnim korijenima Bosne je neophodan, i samim tim inicijativa za povratak naslova : “Bosna” kao stvarnog i jedinog oficijelnog internacionalnog naslova naše zemlje (bez ostalih regionalnih dodataka i etnonacionalno-političkih podnaslova pridodatih od susjednih zemalja i međunarodne zajednice) je od gorućeg značaja ako želimo da obnovimo stvarnu državnost i stvarni identitet naše zemlje.
Nebojša Šoba Šerić
