Tvrđava Gradina Srebrenik

Evo, mala, širokih ramena

Otišao ja u Podorašje - priča Izo, jedan od prvih srebrničkih učitelja odmah poslije drugog svjetskog rata.
- U prvom razredu sjede učenici od 7 do 20 godina.
Jednog dana, na času muzičkog, hoću da provjerim sluh učenika. Kažem jednom reci eee, a on ooo, reci aaa, a drugi će eee, kao iz bureta. Vidim, slabo pa upitam:

Zna li djeco, neko nešto zapjevati ? Odmah mi rekoše:

- Zna Ilija i Marko, druže učitelj, oni pjevaju po sijelima.

Obradjujem se i zamolim ih, a oni se zagrliše, pa počeše:

- Evo, mala, širokih ramena ....!

Trese se tavanica zadružnog doma, a ja, sav sretan, očekujem u nastavku: Rat se skoro završio, sada će spomenuti mitraljez ili tako nešto, a oni nastaviše ovako:

- Gdje su tvoja visila koljena.

(Druga strana čaršije – Hazim Hodžić)

Također provjerite

Sejh Dedo ilustracija

DEDIJA – Hasan Kikić – priča o Šejh Dedi iz Čekanića

Dedija je junačina na glasu. I pravedan čovjek. Nije volio zuluma, pa makar taj zulum došao baš iz samog Carigrada, i od samog turskog sultana. A Dediji Čekaniću se činilo da je zulum baš odatle, pravo iz Carigrada, i dolazio. Dođe paša i donese zulum. A odakle je došao paša? Iz Carigrada. E, pa onda je i zulum carigradski. I pročulo se tako čak do Travnika kako Dedija govori o zulumu.

Sedlo - Abdulah Sidran

Sedlo – Abdulah Sidran

Tako je to u životu. Kad ne ide - ne ide. Kad ide - ide.

Komentariši