Rock Am Lake polako postaje sastavni dio obaveznog rock događaja u sve muzikalnijem Srebreniku, polako postaje ono što se podrazumijeva kada krene topli juli. Juli i nije bio nešto naročito topao i obilne padavine su unijele dozu straha i nemira među organizatore festivala, ali na svu sreću vrijeme na sam dan festivala je bilo više nego dobro i viša sila je imala planove ne zagorčavati ionako teške uslove organizacije.
Treća godina zaredom, organizacija, budžet i sam sadržaj idu uzlaznom putanjom iz godine u godinu, budimo realni-sporo, ali napreduje. Pet bendova, razni muzički žanrovi i zadovoljen je osnovni cilj, a to je „svega po malo, za svakog po nešto“, no ono što je najbitinije jeste da su bendovi dali svoj maksimum i da su nastupi bili i više nego kvalitetni. Kvalitetu žive svirke uvijek doprinosi i kvalitetan razglas i ton majstor što je isto bilo na zavidnom nivou.
-Snake Eater, sarajevski rokeri sa izuzetnim šoumeom frontmenom. Bend koji je otvorio festival i dobro zagrijao publiku. Pored izuzetno dobrog načina komuniciranja sa publikom, čovjek je suptilno kroz nastup uspio da se zahvali sponzorima bez kojih bi praktično bilo nemoguće organizovati festival. Bilo je i onih koji su mu zamjerili na ponekoj javnoj psovci, ali Rock n Roll je sloboda i svaka psovka može da se nazove stilsko sredstvo izražavanja umjetnika. Da relativiziramo, najveći nered na planeti Zemlji čine ljudi u peglanim odijelima, utegnuti u svilene kravate i sa izuzetnim sposobnostima lijepog javnog govora.
-Brodskiy Blues Band, bluzeri iz susjedne Hrvatske.Provjerena ekipa, svirali su i na prvom Rock Am Lake festivalu, tako žanrovski ne postoji neko ko bi ih mogao zamijeniti. Uigrana ekipa koja ono što svira ima u malom prstu i ljubitelji bluza nisu bili zakinuti za svoj dio festivala.
Headlineri festivala, stara garda sarajevske pop rock škole Bolero su nastupili treći po redu i organizator je definitivno „ubo“ kad je ovaj bend u pitanju. Dajana, galebovi, o jesenjinu, zašto umiru proleteri, krčmarska Moskva, su samo neki od svevremenskih hitova u kojima je publika uživala i koje je horski pjevala. Stari asovi su probudili nostalgiju za nekim davno prošlim vremenima kod stare publike, ali pjesme su podjednako pjevali i oni koji su mnogo kasnije rođeni, što je potvrdilo da se radi o izuzetno orginalnom i dobrom bendu.
-Poslije Bolera, metalci su dočekali svoji pet minuta. Trapped Under Ice, Metallica tribute bend je sat vremena prašio Metallicine hitove. Mljeli su otprilike do jedan sat iza ponoći i protokol ih je spriječio da još pokažu kako se energično može svirati i više nego je traženo.
-No Rules, Tuzlanska rock mašina je zapečatila festival. Svježi riffovi alfe i omege benda Gorana Čampare-Čampija, nisu mogli ostati nezapaženi. No Rules je nastupom promovisao i svoj novi album pod nazivom „Na cesti bola“ za koji već diljem regiona plijeni nagrade i pažnju i za koji kolege sa rock scene iz regiona imaju samo riječi fale.
Festival je što se tiče muzičkog dijela odrađen perfektno. Sigurnost, kao najbitiniji segment dobro organizovanog javnog skupa je bila na najvišem nivou, ali i pored toga, festival je prošao bez ijednog i najmanjeg incidenta,to je za svaku pohvalu.
Do sljedećeg Rock Am Lake-a KEEP ON ROCKIN'
Tekst i fotografija: Type 0 Positive
