Historijski trenutci za sve bosance. Zmajevi uz vas smo!

Neću sam ući u istoriju, ako se to desi ući ćemo svi skupa, skromno je prokomentarisao Sušić.

Piše: Bakir Moranjkić

Godinama se reprezentativci Bosne i Hercegovine pokušavaju kvalifikovati na neko veće takmičenje, ne bi li makar na taj način donijeli malo sreće i radosti ljudima koji u Bosni žive.
Mnogi su dolazili i prolazili, pokušavajući da reprezentaciju male države s Balkana, reprezentaciju Bosne i Hercegovine odvedu na takmičenje na kojima igraju velikani fudbala kao što su Njemačka, Portugal, Španija.
Neki su bili daleko od uspjeha, a samo dva heroja našeg fudbala su uspjela uliti makar malo nade našim ljudima, našim reprezentativcima, da možda čak i mogu da se kvalifikuju na neko veće takmičenje.
Jedan od tih bosanskohercegovačkih heroja je nama svima dobro poznati, Miroslav Blažević, poznatiji kao Ćiro, koji kada je došao na kormilo naše reprezentacije pokazao da i od “muhe može napraviti slona”, tj. da i od “malih” imena koja su tada bila, Misimović i Džeko (i mnogi drugi) može napraviti velike zvijezde, igrače koji danas igraju za najveće klubove svijeta, igrače koji su nas doveli  nadomak Svjetskog prvenstva koje nam je nažalost “pobjeglo”.
Svi se dobro sjećamo tih utakmica baraža za Svjetsko prvenstvo 2010. godine, tih 180 minuta, tih 180 minuta kada je svaki bosanac, gledao te dvije historijske utakmice, nadajući se da će gledati stvaranje historije, odlazak repreznatcije BiH na njeno prvo veliko takmičenje.
Ali nažalost, nismo imali sreće, ne možemo zaboraviti tu Džekinu stativu, Muslimovićevu prečku na utakmici u Lisabonu.
Nismo se uspjeli kvalifikovati. I koja je bila reakcija?
Svi su počeli najednom da Ćiru “pljuju” kako nije ništa uradio, kako je on kriv za to što nismo pobijedili Portugal.
A niko od tih ljudi  nije razmišljao o tome, kako reprezentacija BiH  ne bi Baraža ni vidjela da nije bilo Ćire, kako da nije bilo Ćire NIKAD ne bi mogli vidjeti da su čuda moguća.
“Zahvaljujući” tome, Ćiro nas je napustio, tada je i ono malo bosanaca što je još vjerovalo u reprezentaciju, izgubilo nadu da će ikada reprezentaciju svoje države vidjeti u ovakvim prilikama, na nekom velikom takmičenju.
Ali godinu poslije, ponovo se nalazimo pred istom “kapijom”!
Ponovo nakon godinu dana, imamo istu priliku da se kvalifikujemo na veliko takmičenje!
Sada nas je do tog čuda doveo, naša legenda, naš najveći fudbaler, naš Safet Sušić - PAPE!
11.07.2011. godine svi Bosanci i Hercegovci, će gledati tu prvu historijsku utakmicu, ponovo protiv istog protivnika , Portugala.
Nažalost, Portugal je zadnja reprezentacija koju smo željeli dobiti u Baražu, ali ko zna, možda je došlo vrijeme osvete, za prošlogodišnji Baraž!
Ali kao što je i golman naše reprezentacije Kenan Hasagić izjavio: “Imamo mi šanse u Baražu i to čak velike, samo da sudije opet ne budu na protivničkoj strani.”, onda bi se čak i mogli kvalifikovat.
Vjerujem da smo svi razočarani zbog nepravde načinjene u Parizu, ali vrijeme je da se to zaboravi, vrijeme je da sada svi mislimo na ove dvije utakmice koje slijede, zato, 11.07. ove godine molimo se za Džeku, Spahića, Pjanića, Misimovića i druge naše reprezentativce, ne bi li sada uspjeli da reprezentaciju odvedu na veliko takmičenje gdje i pripada, ne bi li sad Pape učinio čudo i učinio ono što dosada niko prije njega nije.

ZMAJEVI UZ VAS SMO!!!