Priprema ribe u mojoj se kuhinji ne događa baš često, pa kada vam u ruke dospije nešto tako neobično, skoro pa egzotično kao što je kečiga, onda čak i ako nisi veliki fan ribe, veseliš se mogućnostima tog ručka. Dakle, kečiga iz pećnice sa kuhanim krumpirom fini je obrok koji je razveselio moje ukućane riboljupce, dok je mene ponajviše zaintrigirala ova neobična vrsta riječne ribe. Ljudi dragi, pa ova je vrsta ribe živi fosil! Plivala je rijekama milijunima godina prije nas, sve sa dinosaurima i ostalim izumrlim vrstama!
Pa sam se tako malo raspitala i saznala da je kečiga jedna od plemenitijih vrsta riječne ribe iz obitelji jesetri. Da je to riba koja ne voli živjeti u prljavom okolišu, pa kako je zagađenje voda na planeti našoj dragoj postajalo sve gore, tako je kečiga malo po malo nestajala, jer i ono malo što je ostalo, izlovilo se. No, kažu mi naši dunavski alasi da se kečiga vratila. I to kažu onako s ushitom, sa svečanim prizvukom u glasu. Kao kada se iz tuđine vrati sin razmetni ili bogata tetka iz Amerike odluči dio nasljedstva dati baš tebi. Kečiga se vratilaaaa. I to je super. Ne samo zato što bi kečigu trebali poštovati svi. Nego, ako se ona vratila, znači da je Dunav puno čišći no što je bio 🙂
Pa stanu oni tako raspredati o kvaliteti kečige, o tome kako je to riba sa karakterom, kako ju ne možeš samo tako niti uloviti. Znači, ne smije se loviti kečiga kraća od 40 cm, jer ako je kraća, nije odrasla, a ako nije odrasla neće se moći razmnožavati pa opet neće biti kečige. Pa kako zahtjeva posebnu obradu, čišćenje, a tek meso. Ajajajaaaaaj, nema tako ukusnog mesa na daleko i široko. To bez trunke kosti, samo malo hrskavice umjesto kralježnice. Pa kad krenu objašnjavati kako je najbolje pripremiti je…e tu nema kraja. Jedni se kunu da je kečiga najbolja u fišu sa ostalim dunavskim ljepoticama dapače. Drugi će reći da je najbolja rezana na komade pa pržena u kukuruznom brašnu sa crvenom paprikom, u talandari dakako. I obilju svinjske masti. I naravno da ne moš to napraviti doma u stanu, na nekakom plinu u nekakoj tavi. Ne, ne, neeee…to mora biti ambijent. Sve sa pijeskom, mirisom Dunava pokraj, pokojom flašom vina i biranim društvom. Jer, nije kečiga za svakoga kažu.
Bila sam malo zdvojna nakon svih tih priča, što da napravim sa tom svojom kečigicom ulovljenom na tržnici u ribarnici. Pa odlučih ignorirati sve i napraviti po svom. A kako drugačije 🙂 Zamolila sam tako tetu ribaricu da mi ribu očisti od utrobe da ne prljam stan. Za cijenu koju sam platila za nju, niti ne želim drugačije. Muža sam zamolila da je još malo dodatno očisti od te nekakve čudne sluzi (o daaaa, ljigava je bila groooozno). Nakapah tu kečigu limunom i solju, zalih je vinom i posuh češnjakom i lijepo je ispekoh u pećnici. I znate što, ispala je sasvim fina.
Kečiga iz pećnice sa kuhanim krumpirom imala je fino i ukusno meso bez ijedne košćice. Malo se doduše skupila u pranju, ovaj pečenju, ali sve u svemu, jaaaako ukusan ručak koji bih preporučila svakome.
Kečiga iz pećnice
POTREBNO:
- 1 kečiga (ili dvije ako može) od najmanje 500 g
- 100 ml bijelog vina
- 1 limun
- 2 češnja češnjaka
- 2 žličice soli
- 2 žlice sjeckanog peršina
- 600 g krumpira
- 1 žlica vlasca
PRIPREMA:
- Očišćenu i opranu kečigu staviti u vatrostalnu posudu u kojoj će se peći. Natrljati je sa svih strana solju, zaliti vinom i sokom limuna, dodati u posudu i peršin.
- Peći u pećnici na 200C pokriveno prvo 15 minuta, a potom pojačati pećnicu na 220*C i peći još otkriveno 20-tak minuta.
- Pečenu kečigu premjestiti na pladanj za posluživanje i zaliti sokom u kojem se pekla.
- Poslužiti sa kuhanim krumpirom pomiješanim sa vlascem.
- Dobar tek!
Recept u slikama:
The post Kečiga iz pećnice sa kuhanim krumpirom appeared first on Reci Peci.
