“Kise su prestale”

....kazu vrijeme lijeci sve...kazu i grijese...grijesim i ja..jer te jos uvijek volim...grijesila sam i kad sam mislila da cemo ostati zajedno...prolaze i dani,godine...a ja,nemogu da te zaboravim...znam samo da te jos uvijek trazim medju prolaznicima...i cekam tvoj poziv...i sada setam ulicom...slusam nase pjesme...i brojim zvijezde kao prije...ali sama...vise nisi pored mene...nisi tu da me utjesis kad sam tuzna...nisi tu da se smijes mojim glupim salama...vise me neljubis na kisi...

Kada si otisao moj svijet se srusio...nigdje nisam imala mira...sve me je nerviralo...neocekivano sam mijenjala raspolozenje...ni sama nisam znala sta cu sa sobom...postala sam sasvim druga osoba...okrenuvsi ledja skoro svemu sto sam nekada voljela...vise nisam izlazila...izbjegavala sam stara mjesta...nisu me interesovali drugi momci,i njihovi smijesni pokusaji da mi privuku paznju...sve me je podsjecalo na tebe!Niko nije mogao zauzeti tvoje mjesto u mom srcu...

Gdje je nestala nekadasnja,bezbrizna,uvijek nasmijana djevojka...koja je uvijek bila spremna za neku avanturu...i koja je cekala svog princa na bijelom konju J.....mozda je shvatila da nije sve kao u snovima...ipak nije htjela prihvatit da je njen princ ustvari konj...i to veci od onog iz bajke...Kad si nestao...mislila sam da ce zemlja prestati da se okrece...Sunce vise nece sjati...I kise nece padati!...prevarila sam se...sve se nastavilo kao i prije...samo sam se ja promijenila...uvukla sam se u neki svoj svijet...i bila sam na dobrom putu da unistim samu sebe...

Vrijeme je prolazilo...tebe nije bilo...i ja sam postepeno gubila tlo pod nogama...tek me je sad sve podsjecalo na tebe!...osjecala sam tvoj miris u vazduhu...cula tvoj glas iz daljine...sanjala tvoje duboke njezne oci...i kao pijana lutala nepoznatim ulicama...uzalud sam upoznavala zanimljive ljude...i trazila utjehu u drugom zagrljaju...Nisi mi izlazio iz misli!...Niko te nije mogao zamijeniti...Moj osmijeh je bio sve lazniji...moj zivot je postao pozoriste...gdje za glavnu junjakinju nije bilo spasa...Neprimijetno sam skliznula niz brdo...odjednom,nikog nisam mogla podnijeti oko sebe...osjecala sam ogroman umor...vise nisam imala snage da glumim...vise me nista nije interesovalo...nisam znala ni sta zelim...ni kako dalje...predugo sam igrala po tankom ledu...upala sam u krizu...izgubila sam zelju za zivotom...nevidim nikakav izlaz..malo nedostaje da potonem...

...Ja sam jednostavno nestala...nisam imala snage da se suocim sa posljedicama svog neodgovornog ponasanja...jednostavno sam pobjegla...htjela sam da budem sama...daleko od uspomena...daleko od svih...
...I dalje budna sanjam...zivjeci u nekom svom svijetu...Kkako vrijeme prolazi moj osmijeh postaje iskren...oci mi ponovo sjaje punim sjajem...Pokusavam da ostavim proslost iza sebe!!...Jer kise su prestale!