Svaki put se ponavlja ista priča nizvodno rijekom Tinjom od tzv, Kopića mosta. Kakve simbolike da ulica sa lijeve strane uz sam tok rijeke Tinje nosi naziv Hasana Kikića ( 1905-1942) , književnika koji je napisao djelo „ Provincija u pozadini“ Ili kako prenosi riječi srebrenički portal pressing , radi se o katastrofi , koja svu tragediju simbolizira u rječima našeg sugrađanina:
„Dođe mi samo da zaplačem. Tek što smo sve iznijeli iz kuće da se suši i oprali unutrašnje prostorije, danas je opet sve poplavilo“
Ništa bolje nije bilo građanima od mosta Merajka - Pijesak do mosta Baduše i sve uzvodno preko vodenice Pijesak i uzvodno prema donjem toku Slanjanske rijeke. Oborinske vode su se sručile sa obližnjih naselja Sječe, Luka; Brda i Babunovići.
Oni koji znaju stanje ranih šesdestih i sedamdesetih godina sjetiti će se da se radilo o slabo naseljenom prostoru koji je doživio građevinski bum u drugoj polovici sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka , a nastavili naglo širenje i urbanizaciju u posljednih dvadeset godina nove države.
Silina udara koji je u samo nepuni sat potopio sve objekte pokazao je slabosti vodovodnog i kanalizacionog sistema ili bolje rečeno i komunalnog sistema jer se radi o slabo postavljenom sistemu regulacije voda .
U najvećem broju se radi o lošem upravljanju komunalnim sistemom i ogromnom novcu koji je namjenski skupljan a rezultati su katastrofalni.
S toga priča o potopu koji se desio 24. maja 2014. godine mora biti pitanje ozbiljne analize cijelog sistema komunalnih usluga , regulacije i zaštite ljudi i njihove imovine. Očito da krizni štabovi i slabo opremljene službe više liče na „ zmajeve od papira“ nego respektibilan sektor.
Ova opomena ili test bi trebala da bude signal najodgovornijim u opštinskog vlasti da preispita i zatraži uzroke ovakvog stanja. Adresa je na Opštinskom vijeću koje mora kontrolisati rad u izvršnoj vlasti lokalne zajednioce , uključujući i rad načelnika općine, kao i niza problema u javnim preduzećima koji su izgubli svaku funkciju javnosti i po funkciji i vlasničkoj svojini. Upravo su ova mjesta „ posrednici“mjesta za isisavanja ogromnog novca koji se neselektivno troši bez ocjene učinaka.I dok se opštinski buđžet nalazi u „glibu“ ranijih ogromnih trošenja za nesposobnu administraciju i komunalne projekte ( uključujući i općinsku zgradu koja se gradi iz kredita) ; trend zaduženja se nastavlja. Objektivno gledajući svi problemi će pasti na teret građana i onih koji su pretrpili štetu dok će javni novac i dalje puniti đžepove onih koji su se i do sada dobro „ našlajbučili“ .
Posljedni test sa silnim površinskim oborinama je potvrdio da problem nije u slivu rijeke Tinja ( koja je do ušća bila bistra i mirna) nego o narušenom prostoru i lošem sistemu odvodnjavanja i kanalizacione mreže čija rekonstrukcija mora biti prioritet jer nas može zadesiti nesreća ogromnih razmjera.
Ukupno, sva dešavanja bi trebala da potaknu detaljnu analizu cjelokupne organizacije lokalne uprave i samouprave koja očito nema odgovore na savremene zahtjeve razvoja.
Dosadašnji birokratski odnos i kleptomanske navike u javnom sektoru mogle bi biti ozbiljna prijetnja da se naruši ugodan sklad koji krasi ovaj pitomi prostor koji uzvraća žestoko kada ljudska nemar pređe dozvoljenu granicu.
S toga spravom treba tražiti odgovor na sve izazove kako bi se posljedice ovakve vrste nepogoda svele u okvire kontole i prihvatljivih rizika. Broj rizika se stalno uvećava što i odgovornost upravljanja javnim sektorom podiže na viši podjeljak sposobnosti , poštenjem i moralnim vrijednostima uključujući i solidarnost, koja se mora prenijeti na zajednicu građana .
