Konak Suljagića s pratećim objektima u Donjoj Špionici kod Srebrenika predstavlja rijedak izuzetno vrijedan i u građevinskom smislu dobro očuvan primjer starog seoskog gazidnstva.
Sam konak pripada tipu takozvane seoske čardaklije koja je do danas očuvala visok stepen autentičnosti i integralnosti. Svrstava se među najstarije objekte na području ove općine. Pretpostavke o njenoj starosti temelje se na narodnoj predaji, a prema dostupnim historijskim izvorima, u Konaku Suljagića nekada davno je boravio kadija i u početku su se u njemu donosile presude.
U gruntovnim knjigama, koje predstavljaju prvi historijski izvor o vlasniku kuće, piše da je 1887. godine vlasnik kuće postao Dželal-bega Efendić, a nešto ranije bila je u vlasništvu i čuvene porodice Gradaščević. Na kraju prvog svjetskog rata kuću su kupili Mula-Jusuf i Haso Suljagić, koji su u to vrijeme bili nastanjeni u susjednim Ćehajama. Nešto kasnije Mula-Jusuf je kuću i dio imanja prepisao svom sinu, kojem je, takođe, bilo ime Jusuf, koji je u njoj sa supurugom Havom othranio šest sinova i dvije kćeri. Jusuf je umro 1999. godine, a tri godine kasnije i njegova supruga Hava, tako da već 16 godina u ovoj kući niko ne stanuje. Posljednji put je renovirana 1936. godine, ali je u svim elementima zadržala svoj prvobitni izgled. Prizemlje kuće je zidano od lomljenog kamena, širine 80 centimetara, što je kući davalo veliku stabilnost, a ukućanima pružalo sigurnost. Ulaz u kuću krasi kameni luk koji simbolizira osmansku arhitekturu, a ulazna vrata su napravljena od tvrdog hrastovog drveta. Unutrašnjost kuće je bogata tradicionalnim elementima, među kojima posebnu pažnju privlači mangala, zemljana peć, hamandžik i raskošni ćilimi. U avliji kuće ograđenoj daskama, nalaze se pušnica za sušenje voća, magaza, hambar, koševi za kukuruz i štala koji potvrđuju pretpostavku da je kuća bila u vlasništvu bogate begovske porodice. No, s obzirom na činjenicu da u kući niko ne boravi skoro već dvije decenije, kompletno gazdinstvo danas je prilično zapušteno.
Neki od ručno izrađenih prozora s demirima od kovanog željeza prilično su oštećeni, a u donjim zonama zidova evidentna su i površinska oštećenja maltera koji postepeno otpada s debelih kamenih zidova. I kompletno dvorište ovog nekada prelijepog seoskog gazdinstva zaraslo je u visoku travu i raznovrsno drveće, tako da se pušnica i ostali prateći objekti sve teže uočavaju. No, zahvaljujući Zavodu za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa TK, Konaku Suljagića i kompletnom seoskom gazdinstvu uskoro će biti vraćen stari sjaj. –„Za nekoliko dana bit će završena kompletna projektna dokumentacija za temeljitu restauraciju Konaka Suljagića i ostalih pratećih objekata. Projekat sanacije se radi po uzoru na rekonstrukciju sličnog objekta, a to je Eminagića konak u Tešnju, čiji projekat je radio Federalni zavod za zaštitu spomenika u maju 2005. godine“, ističe Benjamin Bajrektarević, direktor Zavoda za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa TK.
Nakon što se kompletira projektna dokumentacija, predstoji podnošenje aplikacija na tendere za obnovu kulturnih spomenika koje raspisuju nadležne federalne institucije. Dio sredstava pokušat će se osigurati i iz predpristupnih fondova Evropske unije putem projekata prekogranične saradnje. U planu je, prema riječima Bajrektarevića, da se do naredne zime završi sanacija dotrajalog krova, a već naredne godine trebali bi započeti radovi na temeljitoj rekonstrukciji kompletnog gazdinstva. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH je prije pet godine Konak Suljagića s pratećim objektima proglasila nacionalnim spomenikom BiH. Nakon što se završe radovi na rekonstrukciji i sanaciji, prema riječima Bajrektarevića, ovaj spomenik od kapitalnog značaja za kulturnu baštinu BiH, zahvaljujući bogatim muzejskim eksponatima, trebao bi se pretvoriti u etnološki muzej.
