Autor: Ernest Bučinski
Kada smo bili maleni i bezbrižni, igrali se pece, klikera, puhe, trule kobile i jurili po zelenim livadama za loptom, poslije svojih nestašluka s drugarima otišli bi u kutak svoje sobe uzeli omiljene dječije novine Politikin Zabavnik i odmarali se uz predivan sadržaj koji nam je taj časopis pružao. I djeci je potrebno nekada da puste mozak na pašu, iako ozbiljnijih briga nemaju (barem ne ona djeca čije su porodice iole normalne).
U poodraslijim godinama, kada se premorimo od života i svih nedaća i briga koje nam on pruža, svakom čovjeku je potreban elementarni moždani izduvni ventil. A postoji li u RS bolji ventil takve vrste od prelistavanja dnevnog lista Glas Srpske. Naravno da ne postoji jer taj list čovjeka zna do nenormalnih granica rasteretiti od težine svakodnevnice da poslije prve seanse, tj početne stranice osjećamo umnu lakoću i psihičku ugodu. Misli nam se potpuno isperu, a živci opuste kao kad čovjek popije apaurin preko bensedina. Ima tu komentara, kolumni, fantastičnih članaka i informacija do koje dolaze samo najbolji novinari, postoje pisma mnogobrojnih čitatelja, a ima i mjestašce u uglu druge stranice gdje se nalaze pozitivne i negativne izjave dana koje čitalačkog konzumenta za sekundu mogu iz realnoga svijeta da vazdignu u nebeske visine mira i spokoja. Npr. karikiram, negativno je ako revizor Boško Čeko izjavi: «U RS lopovluk nema granica», a pozitivno kada Mile na ovu tvrdnju da kontra stav koji glasi: «RS je najpoštenija «republika» na svijetu!»
U dnevnom glasniku Glas S. možemo da saznamo mnogo korisnih stvari i spoznamo da život nije siv koliko zapravo mislimo da jeste i da postoje i druge vrste kontrasnih nijansi, recimo crnilo, te da sve što je crno ne mora stvarno da bude crno; npr. u RS crno može da bude i bijelo, ako se percipira sa prave strane.
Prava strana sagledavanja na postojeće stanje jeste ona koja se nalazi iznad sviju, sa nje se najbolje vidi ekonomsko-politička panorama jedne zemlje, a to je ona pozicija sa koje se vlada. Vladar i njegovi ljudi najbolje vide kakvo je stanje i čime zemlja raspolaže. Oni obračunavaju sve račune, u njihovim rukama je novac, moć i sudbina građana.
Pošto je u nas još uvijek aktuelan jednopartijski sistem novinarima je najpraktičnije za stanje u RS priupitati jedinu kompetentnu partiju, a to je sveznadarski odbor SNSD-a sačinjen od najmudrijih glava Bosanske Krajine. To je zapravo siva eminencija koja vlada i u svojim rukama drži konce naroda. Ona bi trebala da zna kakva nas budućnost čeka. I naravno ono što narod želi da čuje to će ovi i da kažu, vodeći se utabanim stazama «bensedinske» politike. Reći će kako je kriza prisutna (pih, nemojte kasti), ali da za brigu mjesta nema jer stabilnost RS-a je čvršća nego ikad. Jeste šija nije vrat. Ovakav stav mudra gospoda s vrha vlasti ima jer nestabilnošću u društvu naziva jedino situaciju kada im se poljulja fotelja. Ako njihovu tvrdnu o stabilnosti vlasti prevedemo na jezik naroda, teza bi glasila: «Koliko se god mi na vlasti zezali, vladaćemo dovijeka, jer narod mnogo voli svoje zezante, a pošto nema boljih zezanata od nas mi ćemo nastaviti i dalje da se zezamo i obnašamo vlast».
To što običan čovjek svakodnevno pati od hronične nestašice novca nije nikakav problem, jer bez para se može ali bez jakih institucija RS-a se ne može. Stabilna vlast u RS ne zavisi od kvaliteta života svojih građana, jer što je standard njihovih glasača niži vlast je stabilnija. Ukratko, patriotizam narodu više treba od nasušnoga hljeba!
Sva sreća što vlast ima priliku preko svojih glasila da se razglasa i da nam ublaži patnju. Šta bi da nema takvih medija. Pa narod ne bi znao da je ovo teško stanje zapravo fatamorgana, da je entitet RS stabilan kao, malte ne, Ruska Federacija, da društveni standard isključivo zavisi od ljubavi prema otadžbini, da djecu možeš umjesto mlijekom i salamom hraniti i sa nacionalizmom i ona će unatoć svemu biti napredna i stasati u primjernu omladinu i časne ljude.
Ako se i osjeti da nešto nije u redu tu nije kriva vlast, već opozicija. Opozicija koje nema, pa ako i udare po njima vlast se nikome neće zamjeriti, te će nastaviti da koalira s kvaziopzicionim partijama i dogovara buduće planove oko podjele fotelja i visokih funkcija. Naravno, novinarska mezimčad, to jest mediji, koje kontroliše vlast pisaće jadikovke o tobožnjim političkim obračunima samo da bi narod imao prividnu sliku kako SNSD-u nije lako da se održi na vlasti okružen vukovima željnih slave i para.
Katkad se tu oglasi i pokoji pravoslavni pop da okadi, prosveti i prosvjetli kakav «zanimljivi» novinski članak svojim intervjuom ili kolumnom, tek da se da na znanje da današnji vladari nisu nikakve komunjare i ateisti, i da je vjera i moralnost njihov prioritet. Ili se preko e-mailirane poruke direktno iz Mostara javi neki od preostalih Srba, spisatelja, pišući eseje i filosofske traktate o nepodnošljivim teškoćama i lakoćama postojanja malobrojnijih (paćeničkih) etničkih grupacije u kantonima Federacije Hercegbosne, tačnije Federacije BiH. Tu iz prve ruke imamo friške vijesti i informacije da ni sa «onu stranu dobra i zla» ne cvjetaju ruže, te da je nesumljivo RS, kako god da se okrene, bolja polovina BiH.
U vladinim dnevnim listovima nagutaćemo se raznoraznih splačina koje će nas dovesti u stanje totalne nirvane bez kontemplacije, naješćemo se svakojakih laži i načitati mnoštva glupavih tekstića; to je možda i dobro za živce i mozak, ali kada se osvijestimo, dolazeći k sebi spoznaćemo da su nam stomaci još uvijek prazni.
Najsrećniji, zapravo, jesu oni koji ova dnevna glasila izjutra izučavaju uvaljeni u šolje svojih toaleta. Prvo, onaj ko ide na pražnjenje crijeva ima sreću što je ta ista crijeva uopšte nečim i napunio. A drugo, srećni čitatelj će moći da uštedi novac pošto neće morati da kupuje toaletni papir. Nema kvalitetnijega lista za brisanje tura od lista dnevnih novina kojima kvalitetu papira omogućava vladajuća partija. Bio bi grijeh svoj tur lišiti takvoga ugođaja.
Objavljeno na : 6yka.com
