Kuhano žito sa orasima, grožđicama i medom

Postoje tako neke stvari u životu oko kojih baš nikada nema dileme. Npr. pita li me tko koja jela danas najviše volim kuhati ili koja mi je knjiga najdraža, teško ću se odlučiti. No, pita li me tko koje su mi omiljena jela i slastice iz djetinjstva, kao iz topa ispalit ću: kesten pire, kuhano žito i sladoled rumenko. I to je to. Nema racionaliziranja, nema premišljanja, nema nedoumice. A zašto? Pa prije svega zato što je to djetinje doba bilo toliko lijepo, nevino i čisto i uvijek te za to vrijeme vežu neka lijepa sjećanja, mirisi i okusi. A opet, ne bi te slastice toliko ostale u sjećaju da smo si ih mogli priuštiti baš često. A ne ne neeee… na kesten pire ili kuhano žito išlo se samo u najsvečanijim prigodama, u slastičarnu dakako. 

Kod nas u Vukovaru, takav je izlazak u ono doba podrazumijevao čistu haljinu na volane, po mogućnosti plavu (jer tada mi je to bila omiljena boja) na tufne, heklane bijele dokoljenke, lijepo počešljanu kosu zakačenu sa špangicom i šetnju do centra grada, do slastičarnice Njegić ili Častek. Podjednako su mi drage bile obje. Najčešće nas je (mene i seku) tamo vodila baka (majka) kad bi dobila mirovinu, da nas počasti 🙂 Pa kada ti je konobar donio onu veliku čašu sa nogicom punu slatkog žita preko kojega se smjestilo slatko vrhnje posipano čokoladom, osjećao si se baš posebno. Kao da je taj trenutak i taj konobar i to žito i cijeli svemir tamo samo zbog tebe.

Vjerovali ili ne, kuhano žito nisam probala još od tog vremena. Nikada. Tražila sam ga na puno mjesta, no niti jedna slastičarnica nije ga imala. K tome bi me pomalo čudno i gledali kada sam pitala za njega…kao, što ova priča? Kakvo žito u slastičarnici? I onda jednog dana naletim u trgovinu na vrećicu pšenice. Vrtim je u ruci, razmišljam za što da je iskoristim u ručku i onda me spoznaja opali po glavi – pa kuhano žito sa orasima!

Malo sam proguglala, malo nazvala nekoliko prijatelja kojima je kuhanje žita u obiteljskoj tradiciji (koljivo – slavsko žito) i odlučila se na ovaj podvig. Napraviti samo svoje kuhano žito sa orasima. Ostale slatkoće koje idu u njega sam dodavala malo po malo, onako kako mi je došlo. Tako su se u mom žitu našle i grožđice namočene u kruškovcu i suhe brusnice, i puno meda i malo šećera, vanilin šećera…Kuhano žito je u stvari jednostavna slastica i najteži dio posla je dočekati da se pšenica skuha. Jer, treba joj stvarno dosta. Postupak kuhanja pšenice se može skratiti ako se sjetite namočiti ju večer prije (slično kao grah),pa tek onda skuhati. Inače, kuhanje traje 2-3 sata. Ovisno o pšenici. Ali jednom kada se skuha, priprema ide glatko kao pjesma. Pomiješa se sa orasima i svim ostalim sastojcima, rashladi pa onda uz dodatak slatkog vrhnja možete uživati svim čulima u ovoj nesvakidašnjoj slastici.

Kuhano žito sa orasima

POTREBNO:

• 300 g pšenice
• 200 g šećera
• 200 g mljevenih oraha
• 6 žlica meda
• 2 vanilin šećera
• 100 g grožđica
• 100 g suhih brusnica
• 200 ml slatkog vrhnja

PRIPREMA:

1. Pšenicu očistiti (prebrati) od nečistoća, oprati je, pa preliti vodom i kuhati na laganoj vatri 2 sata. Povremeno promiješati i doliti vode jer pšenica će nabubriti jako. Nakon 2 sata kuhanja ugasite vatru, ako nema nimalo vode, dodajte još čašu, poklopite i ostavite da se tako poklopljena dtoji još 1 sat. Pšenica će hlađenjem i stajanjem upiti svu tekućinu i postati će fino ljepljiva što nam ovdje i treba.
2. Grožđice namočiti u 100 ml kruškovca dok se žito kuha.
3. Mlaku pšeniccu samljeti na mašinicu za meso. Pšenica se može samljeti sitno ili krupnije, kako tko voli. Meni je kuhano žito draže kada su zrna krupnija. Dok se melje žito, dodati i ocijeđene grožđice pa samljeti i njih.
4. Brusnice sitno nasjeckati.
5. Samljeveno žito pomiješati sa orasima, brusnicama, šećerom i medom. Sve skupa dobro izmiješati. Najbolje je ovo napraviti rukom (izgnječiti) jer će se tako svi sastojci najbolje prožeti.
6. Nakon toga kuhano žito dobro rashladiti pa ga poslužiti uz slatko vrhnje.
7. Dobar tek!

Recept u slikama: