Na početku digitalnog vremena, ekrani su u to vrijeme bili još crno-bijeli, a na internet sam se spajao kao da dozivam duhove sa modemom od 2400 bauda, postojala je jedna i jedina moja lozinka.
Jedna i jedina, jednostavna, lijepa, skromna i čista kao suza :). Bila je to lozinka
za sve i svašta: za mail, za igrice, za forume, za … ma za šta god je trebalo.
Ali jednoga dana, negdje daleko u digitalnim hodnicima interneta, neki stručnjak se dosjetio da nam svima javi:
"Morate imati lozinku sa barem jednim velikim slovom!"
I u mikrosekundi razmišljanja o tom neobicnom zahtjevu velikog stručnjaka moja lozinka
postade uspravna i ponosna - jer sada je imala veliko početno slovo. :)
Postala je malo ozbiljnija. Malo stroža. Pomalo korporativna. Ali je i dalje bila "moja".
Ali naravno, internet nije mogao stati tu, jer su dosli novi stručnjaci.
I opet se neko pametan javio, negdje daleko u digitalnim hodnicima interneta, ovaj put ideja mu je bila još bolja:
"Svaka lozinka MORA imati i broj!!!"
Nakon tog velikog slova, opet sam razmisljao citavu mikrosekundu te moja lozinka dobi na kraju i broj i stidljivo se pojavi broj 1.
Nije bio neki poseban broj, bio je prvi koji mi je pao na pamet a realno gledano i najbliži na tastaturi.
I kad sam pomislio: "Eto, sad je dosta" … Naravno da nije bilo dosta.
Dođe opet neki novi "stručnjak" i sa vrha digitalnoh brda kaza nama svima:
"Bez specijalnog znaka lozinka nije prava lozinka !"
Specijalni… šta? Nisam ni znao da takvi znakovi postoje, za mene su svi znakovi bili isti. Ali eto tako nešto postoji kod stručnjaka koje navodno i naravno treba slusati.
I dok sam u panici razmišljao koji "specijalni" znak na tastaturi sve postoji, mozak napravi ono što radi najbolje pod pritiskom, izabra prvi znak koji je bio u grupi "specijalnih znakova".
Uskličnik ! Naravno da je to bio uskličnik jer je najbliži na tastaturi.
I tako je moja, nekada skromna, mala, jednostavna lozinka završila svoju prvu evoluciju:
Od običnih slova, preko velikog početnog slova, pa preko arapske brojke, dobi i dramatični uskličnik! Specijalni, par excelance.
I sada stoji tamo, ponosna, jednostavna i duga, i kao da viče:
"VIDITE ME! SIGURNA SAM!”
A ja je i dalje zovem kao nekada: "Moja stara dobra lozinka."
OmerBeg
