Memristori su danas egzotična elektronska komponenta, predviđena 1971., a prvi put napravljena 2008., koju neki nazivaju "karikom koja nedostaje" u elektronici. Radi se o komponenti koja bi se mogla koristiti i kao memorija i kao tranzistor, što bi moglo dovesti do ogromnog povećanja mogućih kapaciteta memorije, koja bi istovremeno bila i procesor. Čak se pretpostravlja, a unekim eksperimentima i pokazuje, kako bi se mogli koristiti za imitaciju moždanih struktura, jer neuroni se takođe koriste i za obradu i za skladištenje podataka. Uglavnom HP je sada uspio pokazati da se memristori mogu koristiti i za obradu podataka, dakle da se od njih stvarno mogu napraviti i procesori.
Potencijal koji stoji iza memristora je ogroman, jer je za razliku od današnjih tranzistora, HP na prototipima pokazao kako se memristori mogu praviti i na samo 3 nanometra. Ovo bi moglo omogućiti i produženje vijeka Mooreovog zakona o dvostrukom povećanju broja tranzistora u procesorima svake dvije godine, čiji pad je sve vjerovatniji ukoliko se ostane na sadašnjoj tehnologiji proizvodnje tranzistora, čije se granice smanjivanja sve više bliže.
Još jedna činjenica ide u prilog memristorima, a to je njihova kompatibilnost sa već postojećim računarskim tehnologijama zasnovanim na današnjim tranzistorima, kao i proizvodnim tehnologijama što bi olakšalo njihovu implementaciju i uvođenje u proizvodnju.
Izvor: INFO.ba
