Metalski sektor je najveći izvoznik u BiH, ali su plate radnika nedovoljne da prehrane porodicu

Metalski sektor u Bosni i Hercegovini posjeduje velike potencijale te prirodnu konkurentnost, uglavnom zbog postojećih resursa. Ova oblast privrede već dvije godine doživljava veliki poslovni uspon, a skoro su u cijelosti izvozno orijentisani.

Prema zvaničnim podacima Državne vanjskotrgovinske komore, u robnoj razmjeni metaloprerađivački sektor ima najbolje rezultate, a u ukupnom izvozu učestvuje sa 41,5 posto. S druge strane, ukupan uvoz je 35,9 posto.

Izvezli smo proizvodne vrijedne 3,9 milijardi KM

U prvom polugodištu ove godine iz naše zemlje su izvezeni proizvodi u ukupnoj vrijednosti od 3,9 milijardi konvertibilnih maraka, što je više za 42 posto u odnosu na isti period prošle godine. Ovakvom rezultatu, najviše je doprinijelo povećanje izvoza aluminija i njegovih dijelova, zatim dijelova od željeza i čelika, kao i izvoz elektroindustrije.

S druge strane, u Bosnu i Hercegovinu uvezeno je metalskih proizvoda u vrijednosti koja je veća od pet milijardi maraka, što je povećanje za 42 posto u odnosu na prvih šest mjeseci prošle godine. Parcijalni podaci Vanjskotrgovinske komore BiH pokazuju da je najviše uvezeno aluminija i njegovih proizvoda.

Na metaloprerađivački sektor posebno je naslonjena privreda Tuzlanskog kantona, a tamošnji metalci su skoro 90 posto izvozno orijentisani.

Obim narudžbi, posebno iz inozemstva, povećava se svakodnevno, ali sliku uzlazne putanje narušava nedostatak kvalifikovane radne snage svih profila sa iskustvom.

“Vrlo malo radimo za domaće tržište, tako da imamo pozitivne primjere u kojima su pojedine firme u potpunosti izvozno orijentisane, a one se nalaze u Živinicama, Kalesiji, Srebreniku i Gradačcu. Shodno tome, metalna industrija bilježi povećan izvoz, ali problem je što u praksi nije došlo i do takvog povećanja plata”, kaže za Klix.ba predsjednik Sindikata metalaca TK Mešan Vildić.

Osim u našoj zemlji stručnjaci u ovoj oblasti deficitarni su i u zemljama Evropske unije, zbog čega se bh. radnici uglavnom odlučuju za odlazak u Njemačku, Sloveniju, Austriju i slične razvijenije zemlje, koje im nude bolje uslove za egzistenciju, ali i kvalitetnije društvene prilike.

“Politički momenat i država koja građanima ne nudi sigurnost ključni su za odlazak radnika iz Bosne i Hercegovine. S druge strane, problem je i u platama. Mi očekujemo da će u januaru iduće godine predmet razgovora ponovno biti povećanje najniže plate na hiljadu maraka, a da bi se to postiglo potrebno je uskladiti i iznose poreza i doprinosa”, ističe Vildić.

Fali nam bravara, tokara, zavarivača, inžinjera…

Prema Vildićevim riječima, bh. kompanijama nedostaje radnika svih profila, među kojima su bravari, tokari, zavarivači, tehničari, ali i inžinjeri.

“Najniža satnica u metalskom sektoru trenutno iznosi 4,40 KM, a najniža plata je okvirno 770 maraka. Za isplate možemo reći da su stabilne, međutim, taj iznos je nedovoljan da biste naprimjer prehranili porodicu, shodno trenutnim cijenama osnovnih životnih namirnica”, naglašava naš sagovornik.

Rast cijena energenata svakako utječe na sve firme u metalskom sektoru, a svakodnevno povećanje vrijednosti osnovnog i dodatnog materijala probleme stvara svim kompanijama.

“Mi smo ovisni o osnovnom materijalu isključivo iz Evropske unije, a u aktuelnom periodu inflacije nama je problem i dugoročno ugovaranje poslova jer ukoliko ga ugovorite na godinu ili dvije, u trenutku potpisivanja ugovora, ne možete znati da li će se nešto dogoditi na globalnom nivou što će vam onemogućiti ispunjavanje obaveze”, dodaje Vildić.

Tuzlanski elementi najviše su zastupljeni u Hrvatskoj, Italiji, Austriji, Njemačkoj i Švedskoj, a osim ispruke dijelova, bh. kompanije također svoje radnike šalju i na rad u te zemlje Evropske unije.

Iz sindikata metalaca su poručili da vlasti moraju poboljšati društveni ambijent kako bi se zaustavio još veći odliv radne snage, a novčanim podsticajima olakšati funkcionisanje kompanija u ovom sektoru.