Unija za održivi povratak i integracije u BiH je jedina NVO koja ima sveobuhvatne i precizne podatke o stanju povratka na terenu, saopšteno je danas da press konferenciji Unije u Banja Luci. Prema podacima Unije u BiH ima još 91.297 porodica koje bi se htjele vratiti na svoje prijeratno prebivalište. U BiH treba obnoviti još 145.000 stambenih jedinica, a od toga je 43.000 zahtjeva već podneseno nadležnim institucijama, dok na terenu postoji još 17.000 onih koji se nisu prijavili, a najčešće zbog birokratskih procedura. Prema podacima Unije broj stvarnih povratnika je 737.152, a 7.223 ljudi još uvijek živi u kolektivnim centrima širom BiH.
Unija je do ovih podataka došla kroz istraživanje čije rezultate sada želi učiniti dostupnim javnosti putem svoga web portala. Podaci koji su dostupni javnosti prikazuju stvarno stanje u svim povratničkim mjesnim zajednicama, pregled potreba, kao i pregled izdvajanja javnih sredstva namijenjenih povratku. Putem web portala Unija želi učiniti cjelokupan proces povratka učiniti dostupnim svakom povratniku u svakoj mjesnoj zajednici, te podstaknuti ovu populaciju da se na ovaj način aktivno uključi u definisanje svojih potreba. Također, povratnici će moći pratiti
tok javnog novca od procesa planiranja, izdvajanja, implementacije, te imati mjesto na koje mogu dobiti i provjeriti informaciju.
Na ovoj press konferenciji prezentirani su podaci do kojih je Unija došla tokom implementacije projekta „Monitoring utroška javnih sredstava za održivi povratak u BiH“ o ukupnim izdvajanjima i trošenjima javnih sredstava za ovu namjenu. Tokom 2010. godine realiziralo se oko 100 miliona KM, a zbog neusvajanja budžeta u 2011. oko 60 miliona KM. Za 2012. godinu je planirano izdvajanje do 60 miliona KM, a rezultate
praćenja trošenja svih ovih sredstava Unija će prezentirati javnosti krajem ove godine. Naglašeno je kako je upravo zbog smanjenih javnih sredstava za ovu namjenu, ali i zbog najave novih sredstava putem donatorske konferencije i kreditnih zaduživanja BiH, od ključne važnosti da povratnici definišu svoje potrebe, ali i prate da li se sredstva troše namjenski za rješavanje njihovih potreba.
