Za naše čitaoce smo istraživali ko je to prvi rođen u našem gradu, ko se može zvati najstarijim stanovnikom Srebrenika, želja nam je bila pronaći i u čijoj kući je rođen prvi stanovnik, ili da kažemo prvi “domaćin”, te ko se prvi rodio poslije teritorijalnog zaokruženja naše opštine…
“Rođena sam 17.06. 1951. u željezničkoj zgradi… Tada je na prostoru današnjeg grada bila kuća od Hilme Hercega, zatim šumarska zgrada, do Hilminog bunara, a na ćošku je bila slastičarna, zatim veterinarska stanica pored koje smo svakog prvog maja palili logorsku vatru, a malo niže partizansko groblje …Nekoliko mjeseci poslije mene je rođena Enisa Hodžić, učiteljica, u svojoj kući pod brijestom… Šteta što Pepica Lončar nije živa, jer ona je ovdje došla ‘46. godine sa svoji Božom, željezničarem. Oni su se upoznali u logoru u Njemačkoj. Ona je bila iz beogradske porodice Trifunovića, jer znam da su je tražili kad su porodičnu historiju pisali. Uzalud su je pod tim prezimenom tražili, jer je njeno udato prezime bilo Lončar.
Ta njezina porodica je skroz ugledna, sve su to bili visokoobrazovani ljudi, a i sama Pepica je imala završenu građansku školu (gimnaziju)..Na Mehmeduši je bila jedino kuća Ševalije Hodžića, a taj prostor je služio za skijanje na koje su ljudi dolazili čak iz Vinkovaca.
U Rapatnici je bila jedina kuća Hasiba Hućkare, na jednom brežuljku. Kod našeg Doma zdravlja su bila polja mog djeda Omera, tu je bilo i prvo igralište na prostoru grada. Moj otac je tu imao složenih 16.000 komada sitne cigle, kamen, pijesak, šljunak i spremao se da zida kuću, ali mu gradnja nikad nije dozvoljena. Ta su polja nama oduzeta, mom ocu Ademu i mom djedu Omeru, koga su Omericom zvali. To je njemu toliko malo plaćeno da zato nije mogao gotovo ništa kupiti…” - Refija Smajlovic - Mujkanovic
