Pošto je znao da će vijest biti objavljena u udarnom dijelu dnevnika i izazvati znatiželju javnosti, a kao slučajno, našao se na javnom mjestu, u holu restorana gdje su često navraćali velikani grada, i, uz čašicu, kafu ili neko drugo piće, razmjenjivali mišljenja i pravili planove, te slušali ( i gledali ) vijesti o trenutnim zbivanjima u zemlji, regiji ili šire, preko tv-ea smještenog u hol upravo radi njih, i gdje su drugi, "manji", slabije navraćali, te se - pred sam početak dnevnika ispružio u udobnoj fotelji i opušteno čekao, uz priču sa sagovornikom, a kada se spiker "uključio" u zbivanja "holdžija", kao prenerazio se prvom viješću: svirepo ubistvo dogodilo se danas popodne na lokaciji...
Gotovo svi su ga poznavali. Povremeno su sa njim obavljali i poneki poslić, neki bogami i prave poslove, i svi su znali za njegovu orjentaciju prema politici u kojoj je htio da se iskaže i dokaže. Sada su svi, sa jednim izuzetkom, preneraženo slušali vijest, mada se, pošteno govoreći, nisu mnogo uzbuđivali jer žrtvu nisu puno poštovali iz jednostavnog razloga što se po prirodi stvari čovjek voli onoliko koliko drugoga poštuje, a taj jedan izuzetak vješto je prikrivao ciničan osmijeh.
Uz komentare koji su se vodili do duboko u noć, iza i drugog izdanja dnevnika, u kojem je takođe vijest bila udarna, pri rasipanju sijela, jedan ga upita:
- Hoćeš li na dženazu?
- Sa zadovoljstvom! - rekao je a ni on ni njegov sagovornik značenje tih riječi nisu ozbiljno shvatili.
Krenuo je kući zadovoljno trljajući ruke, mirniji nego ikada prije. Sve dođe na svoje...
- K R A J -
