Nade ipak ima, treba je znati naći!
Prateći izbornu kampanju većine političkih stranaka stičem dojam da smo se vratili u davne devedesete godine prošlog vijeka kada su svi u promociji svojih političkih projekata pokušavali da nađu rješenje za bolju budućnost u bespoštednoj kritici svega što se u onoj velikoj Jugoslaviji dešavalo nakon završetka drugog svjetskog rata.
Neću ponavljati šta se sve obećalo a šta se u stvarnosti dešavalo,to je jasno svakom onom ko želi da bude pošten prema sebi i svojoj porodici.Predlažem da kao mjeru uzme kako je dobro ili loše živio do demokratskih promjena a kako živi danas nakon što punih dvadeset godina „UŽIVAMO“ plodove pregalačkog rada naših „BORACA“ za nacionalne i ine interese.
Danas smo tu gdje smo a ekonomski analitičari i statistika kažu da smo u ekonomskom smislu na oko 70% onog što smo imali devedesetih godina prošlog vijeka.Zašto ovo spominjem,iz prostog razloga što ekonomska propast kuca na velika vrata, svi ponovo pričaju o velikim nacionalnim programima protiv kojih u principu nemam ništa uz jednu malu opasku da nažalost niti jedan nacionalni program u svom sadržaju ne govori gotovo ništa o najvažnijem nacionalnom problemu sve tri naroda u BiH a on se zove ekonomija.Mislim da bi nam iskustvo predhodnih dvadeset godina trebalo pomoći da ponovo ne povjerujemo u iste priče koje uglavnom pričaju drugi likovi ali je matrica ista. Svoja razmišljanja o ovom krupnom nacionalnom ali prije svega društvenom pitanju hoću da podijelim sa vama.Uz sve realne probleme koje ovo društvo ima uključujući i svjetsku ekonomsku krizu ipak nije sve tako crno,uvijek ima izlaz.
Da budem konkretan, ako ne postoji rješenje da na 50000 kvadratnih kilometara na kojima živi manje od 4000000 stanovnika nije moguće organizovati državu u kojoj ljudi žive dobro onda mi zaista imamo problem.Uzeću sebi za pravo da konstatujem da je moguće. Nakon ove konstatacije nameće se normalno pitanje.Kako.Lako i istovremeno i nije tako komplikovano da ne kažem da je jednostavno.Bosna i Hercegovina je danas skupo,neracionalno,nefunkcionalno društvo koje na javnu potrošnju troši više od 50% BDP što je nepodnošljivo i za mnogo bogatije zemlje u Evropi gdje je javna potrošnja oko 30% BDP ili manje.BDP proizvod BiH u prošloj godini bio je oko dvadesetpet milijardi KM.Smanjenjem javne potrošnje za samo 10% uštedilo bi se 2,5 milijardi KM što za tri godine iznosi 7,5 milijardi KM koliko košta kompletna trasa Koridora 5-C kroz BiH.Nema kredita,koncesija.Da ne spominjem šta bi za BiH privredu značilo otvaranje ovakvog posla.Knjige kažu da otvaranje poslova nisko i visokogradnje pokreće oko 32 industrijske grane.Neću elaborirati šta to znači sa stanovišta porasta ekonomskog potencijala društva.Činjenica je da će se desiti otpuštanje radnika u administraciji i javnim službama gdje ih ionako ima previše / u EU na jednog u administraciji preko 1000 stanovnika a kod nas 1:55 /ali će sigurno porasti ukupna zaposlenost a pogotovo će se promjeniti struktura zaposlenih u korist onih koji stvaraju novu vrijednost.
Studije koje su pravili poznati evropski instituti o energetskim potencijalima u Evropi govore da trenutno BiH i Kosovo raspolažu sa najvećim energetskim potencijalom ako isključimo nuklearnu energiju.BiH ima ugalj i vodu a Kosovo samo ugalj.Pokretanjem investicione aktivnosti na izgradnji energetskih potencijala kako iz neobnovljivih/fosilna goriva/ a pogotovo obnovljivih / voda,vjetar,bio goriva /možemo sigurno biti lider u proizvodnji energije ne samo na Balkanu nego i u jugoistočnoj Evropi.Problem je kako za isti sto dovesti predstavnike tri elektroprivrede da se dogovore da zajednički pokrenu investicione aktivnosti jer je ovo projekat u koji treba uključiti svu pamet koju trenutno imamo, strane konsultante a pogotovo partnere na bazi zajedničkog ulaganja.Ovaj model ne podrazumijeva privatizaciju.Glavni problem u čitavoj ovoj priči nije da li je ona moguća i provodiva nego se nacionalno-političke oligarhije ne mogu dogovoriti gdje su one tu.Da budem precizan radi se o sindromu IMT-a/ imal mene tu /.
Vodu kao najvažniju potrebu ljudi,mislim na pitku vodu ne treba posebno potencirati.Raspolažemo sa količinama pitke vode za nekoliko puta više stanovnika nego što nas ima i ništa ne činimo da takav potencijal stavimo u funkciju ekonomskog razvoja.Na kra ju ću spomenuti još jedan ekonomski potencijal koji stoji neiskorišten a radi se o proizvodnji hrane,prije svega zdrave hrane koja je danas u zemljama Evropske unije nešto što ne možete proizvesti onoliko koliko možete prodati.Imamo čistu zemlju koju dvije decenije nismo zagađivali raznoraznim herbicidima i ostalim zagađivačima,imamo radne snage koja ne radi i bježi sa sela u grad da bi preživjela.Ovim projektom rješavamo nekoliko ozbiljnih problema ove države i društva.Smanjujemo spoljnotrgovinski deficit u dijelu uvoza hrane i istovremeno povećavamo izvoz,zapošljavamo nezaposlene, povećavamo BDP.Sad se normalno nameće pitanje da li je ovo moguće.Usudiću se da tvrdim da jeste. Potrebno je ispuniti jedan zaista težak uslov,a on se zove politička volja kao prva i najvažnija predpostavka za uspjeh.Ekonomije nema bez države a države nema bez političke volje.Političku volju u svakom društvu obezbjeđuju građani na izborima a provode izabrani predstavnici naroda i građana i zašto bi to kod nas bilo drukčije.Zato narodi i građani BiH,Srbi,Hrvati,Bošnjaci,ostali izaberite one koji će ostvariti ono što je danas pitanje opstanka svih nas a to je ekonomija i država jer naprosto jedno bez drugog ne ide,sve drugo je čista alhemija.Iz ništa ne može nastati nešto.Najvažnije nacionalno pitanje svih naroda u BiH je kako živjeti bolje. Dakle,nade ima samo je treba prepoznati a onda je sva pamet u olovki.
Slobodan Popović
Oslobođenje
