Puno ime: Fernando José Torres Sanz
Datum rođenja: 20 ožujak 1984
Mjesto rođenja: Madrid Španjolska
Visina: 1 86m
Klub: Atletico Madrid
Prethodni klubovi: -
Fernando Torres je rođen 20 ožujka 1984 godine u Madridu kao treće dijete roditelja Flori i Josea koji su tada imali sina Israela starog osam i kćer Mari Paz staru sedam godina Mali Fernando bio je puno mirniji od svojih starijih brata i sestre no imao je jedan zanimljiv hobi - bacanje stvari kroz prozor Ova sitnica vjerojatno ne bi postala dio njegove biografije da jednog dana nije kroz prozor bacio mali model kamiona - pun novca kojega su njegovi roditelji čuvali što im je stvorilo probleme u predstojećim mjesecima
Već sa četiri godine nogometna lopta postala mu je najdraža igračka a samo godinu dana kasnije pridružio se svojoj prvoj momčadi pod nazivom Paque 84 Radilo se o nogometnom dječjem festivalu održanom na sportskim terenima u njegovom susjedstvu Fuenlabradi Utakmice su predstavljale 15-20 dječaka koji su bezglavo trčali za loptom ali vrijedi spomenuti da je to bio njegov prvi kontakt sa svijetom nogometa
Nakon toga nastavio je igrati nogomet sa starijim bratom i prijateljima na ulicama Madrida a često spominje kako su mu iz tog razdoblja vezano uz nogomet najviše u sjećanju ostali razgovori sa djedom koji je bio strastveni navijač Atletica iako ga osim toga nogomet gotovo uopće nije zanimao Fernando je u početku najčešće igrao kao vratar ali nakon što je jednom prilikom ostao bez nekoliko prednjih zuba odlučio je da je ta karijera za njega završena i počeo je zabijati golove
Tri je godine igrao dvoranski nogomet za lokalnu predškolsku momčad i njegov san o tome da jednog dana postane profesionalni nogometaš postajao je svakog dana sve veći Zahvaljujući tom iskustvu shvatio je što znači biti dio momčadi i imati suigrače a obje te stvari su prema njegovim vlastitim riječima odigrale značajnu ulogu u njegovom razvoju kao nogometaša i posebno kao osobe
Sa devet godina po prvi je put posjetio trofejnu dvoranu madridskog Atletica što mu se također duboko urezalo u sjećanje a godinu dana nakon toga po prvi put je zaigrao pravi nogomet za jednu momčad Rayo 13 Nagrada za tri najbolja igrača u sezoni bila je proba u Atleticu a Fernando je te sezone postigao 55 golova zahvaljujući čemu je bio izabran među trojicu najboljih Proba je prošla uspješno i sa 11 godina pridružio se treninzima najmlađe momčadi Atletica Prvi trener bio mu je Manolo Rangel za kojega kaže kako je treninge i utakmice činio zabavnima tako da je to vrijeme kada je najviše uživao igrajući nogomet
Za njega je treniranje u Atleticu i igranje u dresu tog kluba bilo pravo ostvarenje sna dok se ostatak obitelji mučio kako bi mu omogućio redovne odlaske na terninge Njegov otac Jose morao je izlaziti sa posla kako bi ga mogao pratiti u trening centar u Orcaritasu gdje su putovali vlakom a zatim se odmah vraćati nazad na radno mjesto a kada on nije mogao izaći na treninge ga je vodila majka Majka mu je uvijek govorila kako može odustati od treniranja čim mu dosadi ili se umori ali mali je Fernando bio neumoran Na treninge su ga ponekad vodili i stariji vrat ili sestra koji bi vrijeme dok traje trening provodili na tribinama učeći Zbog svega ovoga Fernando često spominje kako bez potpore svoje obitelji nikad ne bi imao priliku postati nogometaš
U samo nekoliko godina provedenih u Atleticu Fernando je i kao navijač tog kluba doživio uspone i padove osvajanje trofeja i ispadanje iz lige Navijači Atletica su inače različiti na neki način od navijača drugih španjolskih klubova Oni su sretni i zadovoljni činjenicom da mogu gledati utakmice svog omiljenog kluba Za razliku od navijača Reala ili Barcelone koji priznaju samo pobjede i raduju se samo u situacijama kada njihova momčad pobjeđuje navijačima Atletica važniji su njihovi osjećaji od samih rezultata Oni uživaju u nogometu svakog vikenda a ako uz to mogu proslaviti i pobjedu - tim bolje To je način razmišljanja kojega je i Fernando prihvatio još od prvih razgovora sa svojim djedom
U kadetskoj konkurenciji pod vodstvom drugog trenera Pedra Calva Fernando Torres je osvojio svoj prvi trofej Osvojili su poznate turnire u organizaciji Nikea kako u Španjolskoj tako i na europskom nivou gdje su pobijedili protivnike poput Reala Barcelone Milana Manchester Uniteda Juventusa Iste je godine proglašen najboljim europskim nogometašem u dobi do 14 godina
Sa 15 godina potpisao je svoj prvi ugovor sa Atleticom Kasnije je ustvrdio kako je u tom trenutku bio spreman potpisati ugovor po kojem bi u Atleticu ostao do kraja karijere Te je godine sa kadetskom momčadi po prvi put igrao nacionalno prvenstvo a u toj je momčadi upoznao i trenera Abrahama Garciu za kojega tvrdi kako je ostavio najveći trag u njegovoj karijeri
Kao šesnaestogodišnjak sezonu je započeo u juniorskoj momčadi a završio kao prvotimac Ta sezona za njega je bila fantastična iako se na početku nije činilo da će tako biti Naime na samom početku sezone napukla mu je potkoljenična kost tako da nije igrao sve do prosinca U veljači je sa reprezentacijom do 16 godina osvojio turnir u Algarveu a u svibnju iste godine nastupio je na Europskom prvenstvu za reprezentacije do 16 godina iako je zbog ozljede propustio sve utakmice kvalifikacija Španjolska je osvojila naslov europskih prvaka a Fernando Torres bio je najbolji strijelac i igrač turnira
Iste je sezone zaigrao i za U-18 reprezentaciju a trener prve momčadi Atletica Futre pozvao ga je da se priključi njihovim treninzima Futre ga je pozvao u utorak u srijedu je odradio prvi trening sa ostatkom prve momčadi a već u subotu 27 svibnja 2001 debitirao je u utakmici protiv Leganesa na Vicente Calderon stadionu Već sljedećeg tjedna u utakmici protiv Albacetea postigao je i svoj prvi gol a samo nekoliko tjedana kasnije doživio je i prvo veliko razočaranje u karijeri s obzirom da se Atletico nije uspio plasirati u prvu ligu zbog slabije gol razlike od konkurenata
U studenom iste godine igrao je na Svjetskom prvenstvu za reprezentacije do 17 godina u Trinidadu i Tobagu Kako za reprezentaciju tako i za njega to nije bilo rezultatski uspješno natjecanje ali mu je zasigurno pomoglo u profesionalnom odrastanju
Sljedeću sezonu započeo je u seniorskoj momčadi Atletica a već nekoliko tjedana prije kraja sezone osigurali su ulazak u društvo najboljih U lipnju sada već kao 18-godišnjak nastupio je na Europskom prvenstvu za U-19 reprezentacije u Norveškoj Španjolska je na turnir otputovala sa velikim očekivanjima budući da su imali dobru momčad a potvrdilo se da su ona bila opravdana Osvojen je naslov europskog prvaka nakon pobjede u finau protiv Njemačke uz pobjednički gol Fernanda Torresa I treći put u trećoj različitoj dobnoj kategoriji Torres je postao najbolji strijelac i najbolji igrač završnice
U prvoj sezoni u prvoligaškom društvu postigao je 13 golova a odlično je odigrao cijelu sezonu posebno domaće utakmice protiv Barcelone i Deportiva - dvije utakmice koje su bila značajna prekretnica u karijeri budući da su navijači nakon tih predstava doista počeli vjerovati u njega i njegove mogućnosti Te godine ubilježio je i svoj debi u dresu U-21 reprezentacije što je bio samo korak prema ostvarenju drugog velikog sna - igranju za A reprezentaciju Španjolske
Sa uspjesima i dobrim igrama neizostavno dolazi i popularnost i slava sa kojom se Fernando doista odlično nosi Za mene je potpisivanje autograma nakon treninga sasvim normalna stvar neka moralna obveza prema navijačima To što sam važan navijačima za mene je velika moralna satisfakcija pitanje ponosa Ono što ne volim je djelomični gubitak privatnosti to što ne mogu mirno provesti vrijeme sa prijateljima na javnom mjestu poput običnih ljudi što na kraju krajeva i jesam izjavio je jednom prilikom
Druga sezona u prvoligaškom društvu bila je i bolja nego prva Sa 19 godina debitirao je i u najboljoj španjolskoj reprezentaciji a sa 20 je nastupio na Europskom prvenstvu Povrh svega postigao je 20 prvenstvenih pogodaka
Međutim ta je sezona donijela i dva velika razočarenja: Sa Atleticom je gotovo cijelo prvenstvo proveo na pozicijama koja vode u europska natjecanja da bi to na kraju ispustili unatoč pobjedi u zadnjem kolu protiv Athletic Bilbaoa u gostima Drugo veliko razočarenje bili su rezultati reprezentacije na Europskom prvenstvu - poraz protiv Portugala nitko nije očekivao unatoč tome što su igrali protiv domaćina prvenstva
U sezoni 2004 /05 stvari se za Atletico nisu odvijale na željeni način Torres je odigrao sve prvenstvene utakmice i postigao 16 golova ali to ponovno nije bilo dovoljno za nastup u nekom od europskih natjecanja U polufinalu Kupa Kralja su poraženi od Osasune što je bilo dodatno razočarenje Mala utjeha bila je to što je reprezentacija osigurala nastup na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj
Sezona 2005 /06 nije rezultatski bila ništa bolja od prethodne U 35 prvenstvenih utakmica za Atletico postigao je 13 golova a momčad se ponovno nije uspjela plasirati u europska natjecanja dok je reprezentacija na svjetskom prvenstvu izbačena od Francuske u osmini finala Torres je ipak i na tom turniru pokazao svoju vrijednost postigavši tri gola
Španjolski izbornik Luis Aragones rekao je za njega jednom prilikom kako nikada u karijeri nije postigao dva jednaka gola Torres je danas kapetan i glavni igrač momčadi Atletica a neizostavan je član španjolske reprezentacije U takvoj situaciji neizbježne su postale novinarske glasine o transferu u neki od velikih europskih klubova ali Torres je još uvijek član kluba za koji je navijao od malih nogu a nedavno je potpisao i novi ugovor
Preuzeto sa: www nogometni-magazin com
