BANJALUKA, BIHAĆ – Potražnja za kozjim mlijekom, kao i proizvodima od ovog mlijeka, posebno surutkom, u BiH je u porastu, ali problem predstavlja mali broj proizvođača i grla, kao i neorganizovanost otkupa proizvoda.
Prema riječima sagovornika “Nezavisnih”, bh. građani su u doba pandemije virusa korona kozje mlijeko prepoznali kao narodni lijek za pluća, ali su često u nemogućnosti da isto nabave, jer u BiH se kozarstvom ljudi više bave kao hobijem, a rjeđe kao ozbiljnom poljoprivrednom djelatnošću.
Dragan Santrač, predsjednik Udruženja uzgajivača ovaca i koza “Kozara”, kazao je da je potražnja za ovim mlijekom vidno porasla u vrijeme pandemije, ali da je na tržištu prisutan mali broj proizvođača.
“Sigurno je da nemamo dovoljno proizvođača. Problem je i to što su uzgajivači daleko od urbanih naselja i dostupnost potencijalnim potrošačima nije laka. Kontakt između proizvođača i kupaca je slab”, rekao je Santrač.
Cijena sirovog kozjeg mlijeka je od dvije KM do tri KM po litri, a cijene kozjeg sira su daleko više i iznose najmanje 20 KM po kilogramu.
“Problem je takođe što su proizvođači kozjeg sira imali ugovore sa restoranima, koji su od njih nabavljali ovaj sir. Međutim, restorani su zbog pandemije zatvorili posao, tako da su proizvođači ostali bez klijenata”, kazao je Santrač.
Dodao je da su u saradnji sa Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS počeli sa formiranjem jednog udruženja kozara i ovčara na području cijele Srpske.
“Udruženje će zastupati bolje uslove za kozare i ovčare, za jedno zajedničko tržište, za zaštitnu cijenu mlijeka, ali i mesa, jagnjećeg i jarećeg”, naveo je Santrač.
Istakao je da već imaju članove od Novog Grada do Zvornika te da žele da oforme ovo udruženje, koje će obuhvatiti sve proizvođače, kako bi mogli uticati na tržište.
Spasoje Čamur, predsjednik Udruženja kozara jugoistočne RS, kazao je da bi upravo u doba korone kozari trebalo da ostvaruju dodatnu zaradu, jer je većina ljudi koji su prebolovali kovid-19 imala probleme sa plućima, zbog čega koriste kozje mlijeko za brži oporavak.
“Ali ponude nema, nema dovoljno proizvođača i nema dovoljno grla koza”, rekao je Čamur za “Nezavisne”.
Dodao je da je mali broj proizvođača koji se intenzivno bave kozarstvom. Ljudi se time češće bave kao dodatnom djelatnošću.
Situacija nije bolja ni na području Unsko-sanskog kantona, gdje tvrde da je kozarstvo nerazvijeno, a kao razlog tome navode nepostojanje strategije u ovoj grani stočarstva te slabu zainteresiranost poljoprivrednih proizvodača da se bave ovom djelatnošću.
Prema riječima Huseina Selimovića, predsjednika Udruženja poljoprivrednih proizvođača USK, danas postoji tek nekoliko stočara koji se bave uzgojem koza i proizvodnjom kozjeg mlijeka.
“Kada je u pitanju kozarstvo, sve je na individualnom nivou, jer ne postoji organizovan otkup kozjeg mlijeka i ostalih mliječnih proizvoda. Jedan od razloga je to što na ovim prostorima ne postoji ni tradicija držanja i uzgoja koza, jer proizvođači mahom preferiraju ostalu stoku”, istakao je Selimović.
Sa druge strane, postoje i pozitivni primjeri da uzgoj koza može biti unosan posao, posebno onima koji se tom poslu ozbiljno posvete.
Tome svjedoče Hasan i Šaćira Delić, koji na imanju u blizini Ključa drže stado od preko stotinu koza te proizvode kozji sir vrhunskog kvaliteta, koji prodaju na kućnom pragu. Delići kažu kako se koze isplati držati, jer su, u poređenju s ostalom stokom, troškovi manji, a zarada je prilično dobra.
“Jedna koza u sezoni može dati 300 litara mlijeka, a litra kozjeg mlijeka košta tri KM, dok je kilogram sira 25 KM. Ako tu dodamo i prodaju jaradi, lako je izračunati kako se godišnje može pristojno zaraditi”, kažu Delići.
Još jedan svijetao primjer ozbiljnog kozarstva u BiH je i farma “Nanaa Kaas”, u malom selu Jelićka, nadomak Prijedora, a Dario Lemić, vlasnik ove farme, u razgovoru za “Nezavisne” kaže da trenutno imaju 159 koza te da očekuju da će se taj broj uskoro povećati kada se koze ojare.
“Pandemija je uticala, ali ne toliko na nas lično, jer smo sve svoje proizvode prodali, jedino je to bilo malo sporije u tom periodu”, rekao je Lemić.
Dodao je da oni mlijeko ne flaširaju, već da sve mlijeko upotrijebe u proizvodnji.
“Kod nas je najjeftiniji sir od 25 KM po kilogram, a najskuplji iznosi 42 KM po kilogramu”, kazao je Lemić.
Istakao je da su u doba korone imali pojačanu potražnju za surutkom od kozjeg mlijeka, koja košta dvije KM po litri.
“Građani su prepoznali blagodeti surutke te čim dobijemo surutku, odmah je prodamo i očekujemo da ćemo je uskoro ponovo plasirati na tržište”, dodao je Lemić.
IZVOR: Nezavisne
Objava Povećana žeđ za kozjom sirutkom, a malo je proizvođača pojavila se prvi puta na Radio Srebrenik.
Powered by www.Srebrenik.net
