Povelja bosanskog bana Kulina napisana je 29. augusta 1189. godine na starobosanskom jeziku i bosančicom te danas obilježava 828. rođendan.
Diplomatski dokument od jedne stranice koji je bosanski vladar izdao dubrovačkom knezu Krvašu i ostalim Dubrovčanima je najstariji dosad pronađeni očuvani bosanski državni dokument i jedan od najstarijih dokumenata južnoslavenskih država.
Dokument neprocjenjivog značaja svjedoči o dubokim korijenima bosanskohercegovačkog kulturno-historijskog i jezičkog naslijeđa srednjovjekovne Bosne. Poveljom je potvrđeno da je Kulin samostalni vladar na teritoriji tadašnje bosanske srednjovjekovne države i mnogi je nazivaju "rodnim listom bosanske državnosti".
Povelja je sačuvana u tri primjerka, dva se nalaze u Dubrovačkom arhivu, a jedan u ruskom Sankt Peterburgu i u nadležnosti Federalne agencije naučnih organizacija (FANO). Pokušavajući odrediti odnos između ova tri primjerka, stručnjaci su pretpostavili da je samo jedan primjerak original, a da su druga dva stariji i mlađi prijepisi. Ipak, nikada se nisu konačno usaglasili koji je primjerak original.
Smatra se da se Povelja Kulina bana nalazi u Rusiji i da ju je ruski konzul Jeremija Gagić 1817. godine kupio na pijaci u Dubrovniku, gdje je služila za umotavanje ribe. Pretpostavlja se da je na pijaci završila nakon jednog požara.
BiH je od kraja rata nekoliko puta pokušavala vratiti Povelju Kulina bana, ali svaki pokušaj je bio bezuspješan jer nije u potpunosti jasno ko ima pravo na nju, s obzirom na to da je ona odnesena iz Dubrovnika. Osim toga, Rusija taj dokument smatra jednim od slavenskih dokumenata, drugi po važnosti za historiju slavenstva, a zahtjev za njegov povratak nikada nije dobio pravu podršku na državnom nivou.
Direktor Večernjakovog pečata Jozo Pavković u maju je u Mostaru najavio da će Povelja Kulina bana privremeno biti vraćena u BiH, ali za sada nije poznato kada će se to desiti, gdje će Povelja biti izložena i koliko će dugo ostati u BiH.
Drugi primjerci su 1832. godine odneseni u Beč, a nakon Drugog svjetskog rata vraćeni u Dubrovnik. Bio je to rezultat sporazuma o povratku arhivske građe između Jugoslavije i Austrije. Dva sačuvana prijepisa Kulinove povelje služila su dubrovačkoj kancelariji kao model pisanja ugovora za ostale zemlje ili pak za druge vladare poslije Kulina.
klix.ba
