Jedno pismo koje je svim odborima i kadrovskim komisijama SDA 20. oktobra 1998. poslao tadašnji lider stranke Alija Izetbegović, danas je aktuelnije nego ikad. Praktično, Izetbegović je dao upute koje su trebale demokratizirati najbitniji, kadrovski segment vlasti i ograničiti moći stranačkih kadrova Izetbegović upozorava da niko ne može imati dvije (ili više) funkcije koje zahtijevaju cjelodnevni angažman, dakle puno radno vrijeme i stalni radni odnos. On je ostavio izuzetak za profesore univerziteta uz ograničen broj sati.
Stanje danas: Funkcije služe ne za obaveze nego za dobre dodatne prihode. Takve mogućnosti masovno grabe podobni stranački kadrovi. Te privilegije posebno koriste profesori, jer su se univerziteti nagomilali, a znanje devalviralo.
Izetbegović nadalje upozorava: „Niko ne može imati pune plate za dvije funkcije“.
Pojedinci su ograničeni samo ukoliko je njihova politička moć ograničena.
Stanje danas: Previše je funkcija koje donose prihode sa svih strana i bez ograničenja. Riječ je o neviđenoj otimačini budžetskih sredstava i pravom čerupanju države.
Izetbegović piše svojoj stranci: „Lice koje ima (ili član njegove uže porodice) privatnu firmu, ne može biti ni na kakvoj važnoj državnoj funkciji. Neka se bavi firmom“.
Stanje danas: Stručnjaci samo zamrznu rad u svojoj firmi. To je ono što zvanično urade da smire javnost i prevare državu. Nezvanično, njihova firma posao nastavlja bez ikakvih ograničenja. Bivši vlasnik, sada na državnoj funkciji daje poslove svojoj firmi i bez problema vrši plaćanja. Ponekad te mutne i kriminalne rabote državotvorni privatnici prikriju saradnjom sa drugim sličnim državotvornim kadrovima, kako bi zavarali tragove. Radi se o najgorem i najprizemnijem džeparenju ove države.
Izetbegović nadalje piše: „Ne treba dozvoliti da pojedinci budu u upravnim odborima više firmi i ustanova. Bilo bi dobro da se u Upravne odbore angažiraju i penzioneri stručnjaci u odgovarajućim oblastima, koji imaju vremena i iskustva da pomognu izvršnim organima“.
Stanje danas: Ne postoje organičenja za pojedine sveznalice da budu u brojnim upravnim odborima i sve to uredno naplate. Pohlepa je bezgranična. Nasuprot tim stranačkim podobnim sveznalicama, sposobni penzioneri mogu biti uključeni u rad „Bakija“, „Jedilera“ i sličnih organizacija koje ih ispraćaju na bolji svijet.
Izetbegović napominje i na prava boraca: „Treba preispitati ponašanje direktora pojedinih firmi kad je riječ o zapošljavanju boraca. Na rukovodnim mjestima ne mogu ostati oni koji nisu zapošljavali borce, a mogli su“.
Stanje danas: Kad kažeš borac, odmah pomisliš na egzistencijalnu ugroženost i teške socijalne slučajeve. Malo ko vodi računa o njihovom zapošljavanju. Oni su samo problem koji vlastodršci, posebno iz SDA, izbjegavaju i zaobilaze u širokom luku.
Konačno Izetbegović je tada predložio: „Na funkcije predložite borce, borbene ljude koji imaju svoje stavove i brane ih, a ne činovnike“.
Bili su to pusti snovi, a stari predsjednik države je jednostavno prevaren od onih koji su nakon njega zavladali strankom i državom, bez kontrole i mrvica vlastite savjesti.
Šta je zahvaljujući novim stručnjacima u SDA-u ispunjeno od ovih zahtjeva njihovog lidera Izetbegovića? Mnogi će potvrditi: Ništa nije ostalo! Apsolutno ništa!
(NKP.ba)
