Pedesetdevetogodišnji Sadil Mehmedović, profesor bosanskog jezika i književnosti, historičar i njegovatelj kulturnog naslijeđa BiH iz Srebrenika, već duži niz godina bavi se izradom sazova.
- Smatra se da je Hasib bio jedan od glavnih zanatlija koji su pravili sazove na ovom području. Gledajući njega, rodila se ljubav prema tom zanatu, a iz ljubavi se izrađuje saz. Saz bez sazlije nije saz, i on nije suvenir - rekao je Sadil.
Naš sagovornik je objasnio kako nastaje ovaj tradicionalni instrument.
-Najpogodnije drvo za izradu saza je dud od kojeg dobivamo najmelodičniji zvuk. Međutim, u posljednje vrijeme se dosta upotrebljava javor, orah i divlja trešnja – kazao je, istaknuvši kako je najvažniji dio saza kutla.
Da bi se kutla počela izrađivati potrebno je da se drvo suši duži vremenski period.
-Kutlu prvo kopamo od dva do tri centimetra nakon čega je ponovo stavljamo na sušenje sve dok ne utvrdimo da se može nastaviti sa daljnjim produbljivanjem, odnosno do momenta kada drvo ne bude sklono pucanju - objasnio je Sadil.
Iz ljubavi prema ovom zanatu, naš sagovornik je prije nekoliko godina izradio i saz od 13 centimetara, kako bi ga poklonio i time iznenadio svoju kćerku.
Sadil se, između ostalog, bavi i izradom skulptura. U svojoj dosadašnjoj karijeri izradio je velik broj skulptura srednjovijekovne tvrđave "Gradine", simbola Srebrenika. Naš sagovornik je autor i kompozicije za saz "Jednoj bogatašici" autora Muse Ćazima Ćatića.
Saz i sazlije i danas su veoma popularni u Srebreniku, a stanovnici ovog grada često imaju običaj reći da je Srebrenik čvorište razvoja saza na ovim prostorima.
Saz je drevni muzički instrument iz grupe tambura porijeklom iz Irana. Na teritoriju BiH pojavljuje se u 15. vijeku dolaskom Osmanlija. Saz i šargija su u velikom broju bili rasprostranjeni i po urbanim sredinama BiH, a ova dva instrumenta se često poistovjećuju, iako su potuno različiti.
