Samir Bekrić je dvadesetšestogodišnji bh. nogometaš koji je prije nekoliko dana drugi put u karijeri postao igrač Željezničara. Prethodno je igrao u Južnoj Koreji i Kazahstanu, a sada se odlučio vratiti na svoju voljenu Grbavicu. S njim smo razgovarali o njegovoj dosadašnjoj karijeri i razlozima povratka u BiH.
Opiši nam svoje početke na zelenim terenima. Gdje si počeo nogometnu karijeru i šta pamtiš iz tog perioda?
Nogomet sam počeo igrati u rodnom Srebreniku u FK Gradina. Prošao sve selekcije i bio kapiten svih selekcija. Debitovao sam sa šesnaest i po godina za prvu ekipu i postao najmlađi kapiten u historiji kluba. Godine 1997. sam bio državni prvak sa pionirima Gradine. To je za mene bio prelijep period kojeg se rado sjećam. Nakon dobrih igara u dresu Gradine, gdje sam u dvije sezone postigao više od 60 golova, proglašen sam najboljim igračem lige. Potom sam dobio ponudu velikog Želje.
Šta te je motiviralo da se počneš baviti nogometom i jesi li imao neke uzore?
Ljubav prema nogometu sam naslijedio od oca koji je također bio igrač. Moram reći da je upravo on najzaslužniji za moje uspjehe. Kao klinac sam se divio Ronaldu i Tottiju.
U Željezničaru si stekao punu afirmaciju, bio si i najbolji igrač Premijer lige. Kako gledaš na taj period tvoje karijere?
Dolazak na Grbavicu je bio ispunjenje mog sna. Kada sam potpisao ugovor imao sam samo jednu želju, a to je da budem najbolji. Tako sam se želio zahvaliti ljudima koji su me doveli u Željezničar. U tome sam i uspio uz pomoć mojih trenera i saigrača.
U plavom dresu si osvojio i titulu prvaka, a dobio si i nekoliko značajnih priznanja. Koliko ti je to pomoglo u karijeri?
Uvijek se rado sjetim tog perioda i proslave titule. Lijepo je osvojiti titulu, biti najbolji igrač, strijelac i asistent Premijer lige BiH. Nešto što svaki igrač sanja meni se nasreću ostvarilo. To je za mene najbolji period života. Iako je bilo mnogo lijepih trenutaka, to je bio ključni period koji me je "lansirao" u svijet i koji mi je osigurao egzistenciju.
Nakon sezone iz snova si otišao u Južnu Koreju gdje si potpisao ugovor s Icheon Unitedom. Kakva iskustva nosiš iz ove zemlje, Seoula i kluba? Ima li nešto što možeš izdvojiti?
Nakon zaista odlične sezone sam dobio i nekoliko primamljivih ponuda iz Njemačke, Poljske i Belgije, no, ti klubovi nisu mogli platiti obeštećenje, potom je stigla vrhunska ponuda iz Južne Koreje, gdje smo svi bili i više nego zadovoljni. Moj transfer je Želji donio najveću oštetu u tom periodu. Što se tiče Seoula, fascinirala me njegova uređenost, kultura i ljudi.
Kakvi su uvjeti za nogomet u Južnoj Koreji i može li se uopće napraviti paralela s Premijer ligom? Da li su to stvarni razlozi zbog kojih si pristao na transfer?
Uslovi su bili nevjerovatni, nešto baš fenomenalno, što se riječima ne može opisati. To se jednostavno mora vidjeti. Kvalitet je u odnosu na Premijer ligu mnogo veći i jednostavno se ne može porediti, jer Korejci mnogo ulažu u nogomet. Kada je ponuda stigla, srce me vuklo da ostanem, ali sam nakon razgovora sa porodicom i Amarom Osimom odlučio sam, tako da sam tim ugovorom osigurao egzistenciju sebi i svojoj porodici, a i klub je zaradio veliki novac. Svi smo na kraju bili veoma zadovoljni.
Nastupao si i u Kazahstanu za ekipu Tobol Kostanay. Jesi li imao problema s navikavanjem na igru i o kakvoj ligi i uslovima se zapravo radi?
U Tobolu mi je isto bilo lijepo, jedino sam na početku imao problema sa velikim hladnoćama. Ponekad je bilo i minus 39 stepeni. Strašno, ali sam se vremenom navikao. Iz perioda kada sam nastupao za Tobol uvijek ću pamtiti finale kupa u kojem smo nesretno izgubili. No, bilo je i pozitivnih stvari. Igrao sam dobro i postao najbolji igrač kluba i drugi strijelac. Moram reći da se u Južnoj Koreji igra mnogo brže i mnogo je uređenija liga nego je to slučaj u Kazahstanu, gdje se igra grubo. Najljepše iskustvo iz Kazahstana je uglavnom odličan ugovor (smijeh)...
Na radost stručnog štaba, navijača i simpatizera FK Željezničar, vratio si se na Grbavicu, iako si mogao ostati u inozemstvu. Zbog čega si donio takvu odluku i kakav je osjećaj vratiti se kući?
Tobol mi je nudio novi dvogodišnji ugovor, ali nisam želio potpisati. Zahvalio sam se ljudima u klubu i rekao da želim biti bliže kući. Imao sam i drugih ponuda, ali ljubav prema Željezničaru je prevelika, tako da sam se odlučio vratiti. Nakon razgovora sa Amarom Osimom sam se priključio ekipi kako bih trenirao nekoliko dana. Nakon mog prvog treninga i sjajne dobrodošlice svih u klubu, a posebno navijača, jednostavno sam bio sretan. Čak sam dobio ponudu iz Izraela, ali je velika euforija stvorena oko mog povratka, tako da ne bi bilo fer prema klubu, navijačima i Osimu da napustim ekipu i potpišem ugovor za neki drugi klub. Odlučio sam ostati i sretan sam. Jedva čekam utakmice da izađem na čarobnu Grbavicu. Fenomenalan je osjećaj vratiti se kući i biti sa svojim najdražim.
Ekipa Željezničara igra odlično i uigrana je. Misliš li da ćeš se uklopiti?
Nije mi problem uklopiti se u ekipu, to su sve momci koje poznajem. Kad sam se uklopio sa Korejcima, mogu sa svima (smijeh).
Koliko ti znači podrška Amara Osima i Manijaka?
Da bi dobio podršku, moraš je zaslužiti. Ja sam je izgleda zaslužio tako da sam im zahvalan i dajem sve od sebe da budem bolji nego što sam bio ranije. To možda zvuči nejverovatno, jer je teško nakon titule, 15 golova i 16 asistencija, sve ponoviti, ali vjerujem u sebe i mislim da mogu biti bolji nego što sam bio, naravno, uz pomoć saigrača i navijača.
Željezničar ponovo ima izuzetno jak tim. Koje su ambicije za ovu sezonu i ko su najveći konkurenti?
Ambicije Željezničara su jasne, a to su trofeji. Tim je zaista jak, ali to trebamo potvrditi na terenu. Danas favoriti ne pobjeđuju uvijek, tako da je sve do nas, moramo dati maksimum. Konkurenti su nam Široki Brijeg, Borac i Sarajevo, ali ni druge ne treba otpisati. Bit će ovo zanimljiva polusezona.
Raduješ li se gradskom derbiju i šta za tebe predstavlja ta utakmica?
Igrao sam više od 10 derbija, to je posebna utakmica za nas. Velika je stvar dati gol u derbiju, a ja sam imao tu sreću. Nadam se novim golovima. Svi željno iščekujemo derbi, jer za tu utakmicu živi grad. Prelijep je osjećaj biti sudionik takvog spektakla.
U posljednje vrijeme se spominje smanjenje broja premijerligaša. Šta misliš o tome?
To bi bilo idealno i mislim da bi kvalitet bio mnogo bolji. No, drugi odlučuju o tome.
Na tvom dresu je broj 90. Da li ima neko posebno značenje?
Broj 90 sam uzeo na prijedlog navijača. Jubilej 90 godina kluba je nešto veliko i sa ponosom ću ga nositi.
Očekuješ li poziv u reprezentaciju i da li se možemo plasirati na Svjetsko prvenstvo u Brazilu?
Moje je da treniram i igram. Dat ću sve od sebe da u skorijoj budućnosti svojim igrama zaslužim poziv u reprezentaciju. To je san svih nas koji iskreno volimo BiH. Mislim da je došlo vrijeme da se plasiramo na jedno veliko takmičenje. To bi bila velika stvar za BiH i za naš narod.
(Sarajevo-x.com/Dalibor Bošnjak)
