Ekipa na putovanju
Hare Bajraktarevic
Almir Ibrisimovic
Sale Buljubasic
Haris Cizmic
U susret spomenicima NOB-a 1941-1945
U cast 77 godisnjice bitke na Sutjesci .Velicanstvenim bitkama koji su vodili nasi drugovi sirom BiH svih naroda I narodnosti koji su dali svoje zivote u borbi protiv fasizma u ciju je cast podignuto mnostvo spomenika u BiH odlucili smo se na jedno putovanje u tajanju od tri dana gdje nam je bio cilj obici sto vise spomenika NOB-e..Takodje cilj nam je bio da prikazemo mladjim generacijama te heroje koji su sa osmjehom I sa pjesmom na ustima ginuli na bojnom polju I na vjesalima u ciju cast su I podignuti spomenici.
Put koji je trajao tri dana I iznosio 1178 km obisli smo oko tridesetak spomenika,muzeja raznih bisti narodnih heroja,spomen ploca.
Na put su osim mene krenula jos tri druga Hare,Haris I Sale.
Plan putovanja:
Srebrenik-Kladanj-Vlasenica-Han Pjesak-Ustipraca-Gorazde-Foca-Tjentiste-Gacko-Nevesinje-Blagaj-Mostar-Jablanica-Prozor-D.Vakuf-Bugojino-Jajce-Mrkonjic Grad-B.Petrovac-Medeno Polje-Bihac-B.Krupa-Grmec-Sanski Most-Prijedor-Kozara-Bosanska Gradisska-Doboj-Srebrenik.
1.Dan
Krecemo u 5 ujutro iz Srebrenika u pravcu Kladnja gdje skrecemo ka Vlasenici I Han Pjesku gdje nam je bio prvi cilj.Spomenik narodnog heroja Slavise Vajnera Cice koji se nalazi u Pjenovcu 12 km od Han Pjeska.Radi radova na putu prema Pjenovcu I odvajanja od zadanog plana putovanja nismo obisli pomenuti spomenik ali iz prilozenih slika drugih drugova spomenik je dobro ocuvan I u narednim putovanjima sigurno cemo ga posjetiti.
Slaviša Vajner je rođen 27. 6. 1903. godine u Novom Vinodolskom. Potiče iz siromašne jevrejske činovničke porodice Dušana Vajnera. Njegov otac je više puta bio premiještan, pa je Slaviša djetinjstvo i mladost proveo u raznim krajevima Jugoslavije, od Like i Hrvatskog primorja do Srijema i Slavonije.Polovinom januara 1942. godine poginulo je 59 boraca, među kojima komandant i politički komesar Petog šumadijskog bataljona Prve proletreske uadarne brigade Milan Ilić Čiča i Dragan Pavlović Šilja, narodni heroji, dok Slaviša Vajner-romanijski Čiča bio teško ranjen, ali da ne bi živ pao u ruke neprijatelju izvršio je samoubistvo. Njegovo tijelo Nijemci su odnijeli u Vlasenicu, da ga pokažu narodu. Poslije oslobođenja njegovi posmrtni ostaci su sahranjeni u Grobnici narodnih heroja na spomen-parku Vraca iznad Sarajeva.Ukazom Predsjedništva AVNOJ-a, 25. 11. 1944. godine, a na prijedlog Vrhovnog komandanta Josipa Broza Tita, Slaviša Vajner Čiča proglašen je za narodnog heroja.
Nastavljamo u pravcu Ustiprace gdje planiramo da napravimo prvu pauzu nako predjenih 190 km.Sam pogled na Drinu ostvio nas je bez daha to je rijeka kroz koju je puno krvi proteklo u svim ratovima I nismo mogli odoliti da tu I napravimo duzu pauzu uz koji zalogaj graha kojeg smo skuhali na plinskoj boci uzivamo u kanjonu Drine.
Grah na Drini.
Nakon pauze vozimo se u pravcu Gorazda i sela Mravinjac koje se nalazi na 10 km u pravcu Foce. Gdje se nalazi jedinstveni spomen park u znak sjećanja na bivšeg predsjednika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) Josipa Broza Tita izgradili su ga stanovnici Mravinjca i Goražda 1980. godine, nakon Titove smrti. U kompleksu je posađeno 88 borova koji simboliziraju Titov životni vijek.O tome kako je opstao možda najbolje svjedoči parola uz koju je izgrađen "Teško onom ko digne ruku na Titove boriće, slova i petokraku".
Nakon kratkog zaustavljanja idemo prema Ustikolini gdje u samom centru stajemo pokraj male spomen ploce u cast Prve proleterske brigade.
Prva proleterska brigade je krajem marta 1942 g. izbila je na Drinu kod Ustikoline. Prvo je pokušala prijeći rijeku iz pokreta, a pošto nije uspela, poslije priprema, prelazak je izvršila u noći 8. aprila/9. aprila 1943. godine. Vodila je žestoke borbe za Kapak i Krčino brdo. U borbi kod Ifsara (10. aprila. i 11. aprila) učestvovala je u razbijanju znatnih dijelova talijanske divizije „Taurinenze“.
Sljedeci nas cilj je muzej u Foci koji Prikazuje fočanski period NOB-a, kada je Foča bila centar šire partizanske slobodne teritorije. U Foči je tada boravio CK KPJ i Vrhovni štab na čelu sa Josipom Brozom Titom. Vrši se organizacija vojne, političke i pozadinske strukture NOVJ. U isto vrijeme vrši se prihvat i pruža ljekarska pomoć promrzlim partizanima, učesnicima Igmanskog marša. Za to vrijeme Moše Pijade piše znamenite Fočanske propise koji postaju osnova buduće socijalističke Jugoslavije.
Moram napomenuti da je ulaz u muzej besplatan i da u njemu radi jako prijatno osoblje koje je spremno na sva vasa pitanja dati adekvatan odgovor i opis postavke muzeja.
Ispred muzeja se nalazi spomenik Focanskoj omladinskoj ceti koji je u jako dobrom stanju.
I nakon setnje I posjete muzeju u Foci krecemo ka Tjentistu.Svima osmjeh na licu I pozitivna energija sto ponovo imamo priliku biti na tom velicanstvenom spomen obiljezju koji kao da ne stari I uvjek se posjetim svih tih prica I desavanja koja su se u takom malom prostoru desavala. Od komadanta Save,Nurije Pozderca,Druge dalmatinske,ratne bolnice,ranjenika,ranjavanje Tita,svih tih heroja koji su ostavili svoj zivot.Hiljadu ispricanih I neispricanih prica.I napokon vidimo kanjon Sutjeske gdje nismo mogli odoliti da se ne fotografisemo.
Nakon nekih 20 minuta voznje napokon stizemo na Tjentiste sto nam je I bio cilj za prvi dan nakon predjenih 278 km.
I naravno odma u zurbi napustamo auto niti ga zakljucajemo I kao da se takmicimo ko ce se prvi popeti na plato spomenika.Kada smo se popeli svi smo sjeli I niko ne govori ni rijeci samo uzivamo u tisini I osluskujemo kao da cemo cuti makar dio te borbe koje su vodjene u blizini.
U borbama na jakom malom prostoru je učestvovalo oko 22.000 partizana i 200.000 vojnika Trojnog pakta. Borbe su trajale od 15. maja do 15. juna 1943. godine i u njima je zaustavljena Njemačka ofanziva, a partizanska glavnina se probila iz obruča. U borbama je poginulo 7.543 partizana. Borbe su vođene na teškom terenu, uz sveprisutnu glad, ekstreman fizički napor i velike ljudske gubitke NOVJ. Zbog toga se u poslijeratnom periodu ove borbe nazivaju „Epopeja na Sutjesci“.
Osim spomenika Sutjeska na Tjentistu okolini je obiljezeno mjesto stradanja komadanta Trece udarne divizije Save Kovacevica koje se nalazi oko 700 metara iznad spomenika do kojeg se moze doci stazom kroz sumu ako nastavite jos 1 km docicte na brdo Ozren na kojem je ranjen drug Tito.Lijevo od spomenika udaljeno oko 5 km se nalazi spomen ploca Drugoj dalmatinskoj brigade.Desno od spomenika na udaljenosti od 4-5 km ima spomenik 4.Crnogorskoj brigade.Lijevo od spomenika preko rijeke Sutjeske na Dragos Sedlu postoji spomen ploca pogiblja Nurije Pozderca.
Nakon razgledanja I fotografisanja odlucujemo da cemo posjetiti spomenik Save Kovacevica I da poslije toga nastavimo put prema Mostaru jer pred nama je dug put I jos mnostvo spomenika a vremena bas I nemamo.
Sava Kovačević (Nudol, Grahovo, Nikšić, 25. januara 1905. - kod Sutjeske, 13. juna 1943.) bio je politički radnik, član KPJ od 1925. Poginuo kao zapovjednik Treće divizije NOVJ-a na Sutjesci. Narodni heroj Jugoslavije.
U najtežem periodu bitke na Sutjesci, juna 1943. godine, Sava je bio postavljen za zapovjednika Treće udarne divizije. Diviziji je tada dodijeljeno biti zaštitnicom Glavne operativne grupe, zatim štititi središnju bolnicu i probiti se iz okruženja. U desetodnevnim borbama pod Savinim zapovjedništvom, divizija se je borila s neprijateljem koji je bio gotovo dvadeset puta brojniji i učinila sve za spasiti ranjenike te obaviti ostale zadaće. Pokušavalo se naći pogodnu mogućnost za proboj. U teškim borbama 11. i 12. juna na Vučevu, pod Maglićem, kod Borovna, na desnoj obali rijeke Sutjeske, odbijeni su snažni udari neprijatelja, spašena bolnica i pokušalo na lijevoj obali Sutjeske formirati mostobran. Dana 13. juna, glavne snage divizije su pošle u opći napad na lijevoj obali Sutjeske. Divizija je uspjela potisnuti neprijatelja, ali nije slomila njegov otpor na Košuru, padinama Ozrena, Lastve, Kazana. U najkritičnijem trenutku, Sava je odlučio da se novim jurišem izvrši proboj. S Pratećom četom i skupinom kurira izbio je u prvi strjeljački stroj, zapovijedio juriš te pucajući iz puškomitraljeza, pošao naprijed. Pao je pokošen neprijateljskim rafalima
Napomena ako zelite da idete na spomenik Save Kovacevica sa autom morate platiti ulaz 5 km.To je ulaz u nacionalni park prirode Sutjeska.
Nastavljamo voznju prema Gacku gdje nakon 40 minuta voznje dolazimo do prelijepog jezara Klinje gdje nismo mogli odoliti da ne izadjemo I zabiljezimo I tu ljepotu.Jezero Klinje se nalazi nedaleko od magistralnog puta Gacko-Foča, na oko osam kilometara udaljenosti od Gacka. Poznato je i kao Donje jezero. Neposredno iznad ovog jezera akumulirano je i jezero Ulinje (Vrba) .
Jezero Klinje nastalo je za vrijeme austrougarske okupacije a građeno je za potrebe navodnjavanja Gatačkog polja. Kamena lučna brana je građena u periodu između 1891. i 1896. godine i predstavlja najstariju vještačku akumulaciju na teritoriji Republike Srpske. Klinje je ujedno i prva lučna brana izgrađena na Balkanu. Naziv je dobila po toponimu „Klini“, mjestu gdje je i „uklinjeno“. Brana je visoko 26 metara, gornja širina joj je 4,6 metara, a na temelju 16,7 metara, dužina joj je 104,5 metara.
Klinje danas nema prvobitnu funkciju već je popularno izletište za lokalno stanovništvo i za ribolovce. Uređenjem prilaza i obale, kao i izgradnjom izletničkih sadržaja jezero postaje sve popularnije i za šire mase. Poseban utisak na posjetioca ostavlja čista i prozirna voda jezera okružena hercegovačkim kršem.
Lučna brana Klinje je kulturno-istorijski spomenik i pod zaštitom je države.
Nastavljamo putovanje ka Nevesinju I Blagaju.U Blagaju stajemo pokraj rijeke Bune da se osvjezimo kakvim hladnim napitkom nakon predjenih 380 km.U pauzi zovemo poznate apartmane u Mostaru da rezervisemo smjestaj I uspjevamo od prvog poziva.Cjena prihvatljiva 60 KM za nas cetvoricu bila je prihvatljiva.U Mostar dolazimo oko 19.00 odlazimo u apartman.Nakon malo odmora I osvjezenja u vidu tusa idemo na veceru pokraj Stare cuprije gdje razgovaramo sta nam je plan za sutra.Posto je jos uvjek dug put pred nama odlazimo rano na spavanje.
