Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika 2004. godine, proglasila je „Graditeljsku cjelinu – Stari grad u Gradačcu“, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Nacionalni spomenik čine: bedemi, objekti unutar bedema – Gornji grad sa kulom Husein– kapetana Gradaščevića i Donji grad sa sahat–kulom, zgradom Gradske biblioteke, radio-stanice i muzeja, zgradom gimnazije i predmetima iz muzejske zbirke koji su upisani u inventarnu knjigu Muzeja.
Nacionalni spomenik predstavlja potencijalno nalazište (arheološki rezervat) pokretnog arheološkog materijala.
Uže područje Gradačca u srednjem vijeku pripadalo je bosanskoj župi Nenavište, koja je obuhvatala dobar dio Bosanske Posavine. U kasnom srednjem vijeku u župi se oko utvrde Gračac formira kotar Gračac. Srednjovjekovni grad Gra(da)čac je pod vlašću Radivoja Kotromanića, dugogodišnjeg pretendenta na kraljev prijesto. Njemu je bosanski kralj Stjepan Tomašević darovao 1461. godine Gračac, a izgleda da je samo potvrdio prijašnju darovnicu kralja Tomaša.
Osmanlije su tu teritoriju definitivno zauzele prije 1519. godine, i pripala je Zvorničkom sandžaku. U defteru iz 1533. godine, spominje se varoš grada Graĉaca (kal’a i Gračac) sa 19 kuća u nahiji Gračac.
Tek od 18. stoljeća, kada je granica Osmanskog carstva utvrđena na rijeci Savi, Gradačac, kao strateško mjesto u pograničnom prostoru Carstva, dobija na značaju. Oko 1710. godine, a sigurno prije 1730. godine, iz agaluka je izrasla kapetanija koja je imala 300 plaćenih vojnika, raznih rodova vojske. Ovoj kapetaniji su pripadala i utvrđenja Soko kod Gračanice i Srebrenik. Sva tri grada ove kapetanije bila su dobro snadbjevena topovima kao i svim rodovima vojske. Prema izvještaju iz perioda između 1718. i 1739. godine, gradačačka utvrda je prilično čvrsto zidana i okružena jarkom. Od 1756. godine, dograđuje se veliki kompleks Starog grada, a popravljani su gradovi Soko i Srebrenik. Jedan izvještaj iz 1785. godine je opisao gradačačku utvrdu kao dobro organiziranu i dobro utvrđenu. Tada je to već bio tvrd grad sa opkopom i snabdjeven sa 15 teških topova. Prema službenom popisu iz 1833. godine, u gradu je bilo 29 topova.
Austrijska okupacija 1878. godine zatekla je malu posadu u Gradačcu. Iza ukinuća kapetanije 1832. do 1895. godine, u kuli Husein-kapetana je bio ured upravne vlasti.
U periodu od 1878. do 1940. godine, spomenuta kula je služila kao žandarmerijska kasarna. U II svjetskom ratu korištena je u vojne svrhe.
Iz arhivskih dokumenata je poznato da je unutar utvrde bila Sultan Fatih Mehmed-hanova džamija. Građena je svakako prije 1711. godine a nestala krajem 19. stoljeća.
U arhitektonskom pogledu utvrda u Gradačcu je veliki fortifikacijski kompleks. Cijeli kompleks je opasan bedemima koji zatvaraju površinu od 35 ari i 91 m2. Prostor Starog grada ima oblik nepravilnog četverougaonika sa dužinom stranice od oko 180 – 200 m. Prema površini ova utvrda spada među najveće u cijeloj Bosni i Hercegovini
U najnišem dijelu donjeg grada koji je bio neposredno kraj Čaršije, najveći objekat je bio osmougaoni bastion. Danas se u srednji grad ulazi kroz tri kapi-kule: iz čaršije kroz sjevernu glavnu kapi-kulu, zatim kroz južnu i zapadnu. Kapi-kule su skoro četverougaone osnove i imaju krovove na četiri vode pokrivene šindrom.
Kula Husein-kapetana Gradašĉevića (Zmaja od Bosne) je situirana u najvišem (gornjem) dijelu Starog grada. Predstavlja tip dvorca feudalca, utvrđenog radi sigurnosti. Kula se sastoji iz dva dijela: glavne građevne mase sa tri etaže (dimenzija 12,50 m x 15,50 m) i i tornja (7,18 x 7,70 m) koji zadire sa istočne strane ove mase i nadvisuje je sa još tri etaže. Visina nižeg dijela objekta do krova iznosi 10,45 m, a tornja 18,20 m.
Sahat-kulu je 1824. godine podigao Husein-kapetan Gradaščević, kao najmlađi objekat ove vrste u osmanskom periodu u Bosni i Hercegovini. Približno je kvadratne osnove, dimenzija 5,23 x 5,11 m, a ukupna visina iznosi 22,0 m.
Spratna zgrada Gradske biblioteke, radio-stanice i muzeja sagrađena je krajem 19. stoljeća u vrijeme austrougarske uprave, nedaleko od sahat-kule. Prvobitno je služila kao gruntovnica, osnovana 1887. godine. Dimenzije objekta su 15 x 19 m
Zgrada gimnazije (dimenzija 31 x 16 m) je sagrađena krajem 19. stoljeća. Prvobitno je služila kao sud. Sastoji se od prizemlja i dva sprata. Drugi sprat je dograđen 1956. godine.
U prošlosti su često obnavljani pojedini dijelovi utvrde Gradačac. Nedavno su sa Federalnog nivoa obezbjeđena značajna sredstva za nešto obimnije obnavljanje utvrde.
Na cjelokupnom odbrambenom kompleksu ima dosta oštećenja, izazvanih dugogodišnjim neodržavanjem i posljednjicama agresije na RBiH 1992-1995. godine. Bedemi su u cjelini dosta oštećeni.
Cijeli grad je skoro neistražen. Mnoge tajne kriju se pod zemljom kao što su: postojanje srednjovjekovnog grada, razni podzemni hodnici i kazamati…
Utvrda u Gradačcu za poznatom Kulom Gradaščevića je značajan turistički motiv cijele Bosne i Hercegovine.
Stručni tim Zavoda za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona je 2010. godine izradio Elaborat o opravdanosti osnivanja Muzeja odbrane Bosne i Hercegovine u Gradačcu, a da su aktivnosti iz ovog elaborata realizovane danas bismo imali adekvatniju zaštitu i korištenje kompleksa Starog grada u Gradačcu.
The post Stari grad u Gradačcu“ – Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine appeared first on Radio Srebrenik.
