"Nigdje na svijetu se ne štedi kao u državi škrtih, Njemačkoj!", pisalo je u novinama. Nijemac je rado ostavljao pare na stranu. To je ljutilo evropske susjede. Ali izgleda da su se Nijemci promijenili. Zašto?
"Naš predsjednik jednostavno podnese ostavku a onda dobije veliku otpremninu i živi kao car. A mi moramo stezati kaiš! Neka onda krenu sa štednjom odozgo! To je nepravda, definitivno nepravda. Bogata pleća mogu više da podnesu. A ne da teret pada na one, koji moraju prehraniti svoje familije. To je nefer! Tome se treba stati u kraj!"
Ljetnja rasprodaja u centru Kelna. I pored sniženih cijena, nema interesa za kupovinu. Razlog: Nijemci, kao i njihovi evropski susjedi moraju da štede. Zapravo, oni su za to predisponirani. No za tek usvojeni paket štednje njemačke vlade od 80 milijardi eura malo ko od prolaznika ima razumijevanje. I pored toga što je štednja za tradicionalno štedljive Nijemce bila poput životne filozofije, koja se bazirala na dvije teze. Jedna je vjera u bolju budućnost, kaže psiholog i analitičar stanja na tržištu Stephan Grünewald:
"S jedne strane potrebno je imati viziju i pitati se: zašto štedim? Kako će izgledati Njemačka koja mora odustati od toliko toga? Šta je nagrada za svu tu štednju? Drugi momenat je princip pravednosti. Ljudi su spremni da štede, ako imaju osjećaj da se to odnosi na sve. Svaki apel na štednju propada ako ljudi imaju osjećaj da su pogođene samo određene kategorije ljudi, recimo samo oni koji primaju socijalnu pomoć, tzv. Hartz IV, a da drugi ne moraju ničega da se odreknu."
Štedjeti za šta?
Štedjeti za budućnost. To je bio moto, koji je karakterisao poslijeratnu Njemačku. Zemlja je bila uništena, politički i moralno na dnu, tako da je većina ljudi bježala i tražila sigurnost posebno u materijalnom smislu. Marljivo su štedjeli, za razliku od svojih evropskih susjeda ili Amerikanaca, koji su puno rasipnije trošili svoj novac. Aktuelni spor kancelarke Merkel sa američkim predsjednikom Obamom i francuskim predsjednikom Sarkozijom ima svoju predistoriju.
Zajednička štednja kao put izlaska iz katastrofe ima u Njemačkoj dugu tradiciju. Bazira se na domaćinstvima, koja ušteđevenu ostavljaju u banci, dobijaju kamate i ostvaruju dobit. Ali ovaj mentalitet ne prolazi kada je u pitanju najnoviji paket štednje kancelarke Merkel. Skepsu građana, psiholog Gruenewald, može razumjeti. S jedne strane ne mogu se vidjeti socijalne prednosti štednje za budućnost a s druge teret štednje nije podjednako podijeljen na sve. Fatalni je signal poštedjeti one, koji bolje zarađuju, smatra Gruenewald. Tim prije što, zaključuje on, bogati tako reći mole da daju svoj doprinos štednji.
Izvor: Deutsche Welle
