Srebrenik.NET Digitalni glas Srebrenika, već treću deceniju
Bilo je to ljeto hiljadu devetsto devedeset i osme, kad se Bosna tek malo uspravila poslije onog golemog kijameta.
Oženih se te godine.
Ženu i mene i one naše snove stavim heftu kasnije u auto, pa pravac – Njemačka.
Ispade to da nam je prvo bračno putovanje, a biva, da vidimo i mi opet kako diše onaj nam dunjaluk što redovno tih godina fudbalska prvenstva osvaja a sve po ravnom hodi.
Kotrljamo se mi tako onim našim džadama prema Orašju, rupa rupu stiže, bubrezi nam otpadoše, a sve malo lijevo i desno na crvenim trakama piše “MINE/MИНE”.
Ja ti se, ko svako muško kad hoće da ispadne pametno i napredno pred ženom, raspričam.
Čitao u novinama, velim joj, kreće gradnja autoputa! I to autoput, od Tuzle pa ravno do Orašja, ima da bude ravan ko tepsija!
Udariće krampovi i bageri nagodinu, a najkasnije dvije hiljadite, pa ćemo se i mi konačno prikačiti za tu Evropu. Neće biti ovih rupa, krivina, niti ovih crvenih traka.
Ona me gleda. Pametna ženska glava. Gleda onu našu čemeriku i gudure oko puta, gleda one trake na kojima “MINE/MИНE” piše pa u mene, pa opet ono malo asfalta ispred nas.
Osmijehnu se onako krajičkom usana, s onim prekaljenim, prastarim ženskim cinizmom u očima, pa mi presiječe priču ko sjekirom: “Od toga ti nema ništa. Bosna je ovo. Ovdje se samo obećanja asfaltiraju.”
Ja planem. “Kako”, rekoh , “nema? Piše u novinama! ”
Posvađasmo se mi tu, prva nam bračna svađa bi u tih sat i po do Orašja, mensečini ne trese se auto od rupa koliko od našeg (moga) inata.
Ja zategao svoje, ona svoje.
Da spasim situaciju, prije same granice, ponudim joj ja opkladu.
“Slušaj!”, velim, “Ako ne počnu kopati do dvije hiljade, i i i treće, evo ti hiljadu dojč-maraka, a ako počnu, ti dođeš meni, jesi li čula?”
Pristade ona, i ne trepnuvši.
A danas?
Danas je, evo, jesen dvije hiljade dvadeset i šeste.
Prevrnuo se i dunjaluk i Njemačka, onih dojč-maraka odavno nema, a u nas od onog pustog autoputa ni A od asfalta nema.
Ostale samo iste krivine i njeno mudro ćutanje koje mi svaki put kad krenemo prema Savi iznova veli: “Jesam li ti rekla?”
Nastavite putovanje uz naše putopise: Put do Travnika i Kraljevski grad Jajce – Putopis, historija i uspomene.