Arhiva oznaka: kapija

Pamtimo li Dan mladosti i dan kada ju je Tuzla izgubila?!

Dan mladosti, 25 maj, nekada je bio jedan od najvećih praznika na prostorima bivše Jugoslavije. Taj dan slavio se rođendan Josipa Broza Tita, doživotnog predsjednika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, slavila se mladost, zajedništvo i ljubav. Danas je Dan mladosti Dan žalosti za prekinutim snovima 71 Tuzlaka.Veliki praznik slavio se prije nekoliko decenija svakog 25. maja, rođendan maršala Tita, iako se pretpostavlja da je on rođen 7. maja. Kolone veselih omladinaca prolazile su gradovima nekadašnje Jugoslavije, iz ormara se tog dana vadilo najsvečanije odijelo, organizovale su se priredbe i s velikom pažnjom se pratilo kretanje štafete koja bi tog dana na stadionu JNA u Beogradu bila uručena Titu sa željama za dug život i dobro zdravlje.

Štafeta mladosti uvedena je 1945. godine. Prva je krenula iz Kumrovca, Titovog rodnog mjesta, a zatim svake naredne godine palica bi kretala iz nekog drugog grada, iz druge republike.

Štafeta je nošena nekoliko mjeseci i svakome ko bi imao priliku da trči noseći je u rukama, zaroni sa štafetom, iznese na planinski vrh ili preda Titu to je predstavljalo veliku čast.

Predavanje štafete, uz veliku svečanost i veselje širom tada jedinstvene zemlje, na Titovu inicijativu 1957. godine nazvano je Danom mladosti.

"Iako se ovaj dan obilježava kao moj rođendan, mislim da bi mu trebalo dati drugo ime - Dan naše mladosti, dan sporta, dan mlade generacije i njenog daljeg duhovnog i fizičkog razvitka, a mi stariji uključit ćemo se u to", rekao je tada Tito.

Decenijama nakon toga Dan mladosti je bio najsvečaniji praznik, dan kada se omladina iz cijele bivše Jugoslavije sastajala i družila i kada se činilo da duh zajedništva niti jedno svjetsko zlo ne može dotaći svojim kobnim prstom.

Josip Broz Tito umro je 4. maja 1980. godine u Ljubljani. Posljednja štafeta predana je 1987. godine. Bila je načinjena od pleksiglasa sa osam kapi krvi... Nije prošlo dugo i krv je potekla.

"Tad su došli popovi, pa topovi, pa lopovi..."

Dan mladosti u Tuzli, u Bosni i Hercegovini, danas je dan žalosti za ugašenom mladošću. Tuzlanskim Korzom 25. maja 1995. godine šetali su dječaci i djevojčice, zaljubljeni, zaigrani, zaneseni vjerom u ljepše dane. Njihove snove prekinula je granata ispaljena s Ozrena. Prekinut je 71 život, 200 ljudi je ranjeno. Sandro Kalesić imao je samo tri godine. Pukla su srca majki i očeva...

Maj u Tuzli od tada više nije isti kao prije. Nije to onaj mjesec koji podsjeća na rascvjetalo cvijeće, lijepe proljetne dane, prve ljubavi u parkovima, proslave mature...

[jwplayer mediaid="15318"]

"Ovdje na ovoj Kapiji grada odmotava se tamna priča...
Toliko tamna da tamnija ne može biti...
Toliko sramna da sramnija ne može biti...
Toliko tužna da tužnija ne može biti...
Toliko ružna da ružnija ne može biti...
Toliko strahotna da strahotnija ne može biti...
I kravava da krvavija ne može biti... I krvava da krvavija ne može biti..."

U Tuzli, gradu koji se danas s pravom ponosi na svoju multikulturalnost i multietičnost, danas će brojne delegacije, porodice ubijenih i prijatelji položiti cvijeće na Kapiji i na Slanoj Banji. Na prigodan način obilježit će se i Dan mladosti, kao i u Sarajevu i ostalim mnogobrojnim gradovima BiH i zemalja koje su nekada sačinjavale Jugoslaviju.

Duh nekadašnjeg Dana mladosti spojit će večeras omladinu, a riječi Meše Selimovića ostat će da odjekuju:

"Svejedno kako im je ime, sudbina im je ista. Svejedno je da li su tužni ili lažno veseli, neće se vratiti. Ni moji drugovi se nisu vratili. Izginuli su svi. Hoće li i ova moja djeca ići tim istim žalosnim putem kad odrastu? Hoće li živjeti glupo kao i njihovi očevi? Vjerovatno hoće, ali u to neću da vjerujem. Neću da vjerujem, a ne mogu da se oslobodim strepnje."

Godišnjica užasnog zločina na tuzlanskoj Kapiji: Dušmani nisu birali

Zumreta pored mezara svog sina
Zumreta pored mezara svog sina

Sa suzama u očima Zumreta Murselović jučer je u tišini u Aleji mladosti na Slanoj Banji uređivala Elvirov spomenik

Zumreta Murselović već 16 godina iz dana u dan budi se s bolom koji će sa sobom odnijeti i u grob. Posebno svakog 25. maja, kada je njenog sina, tada dvadesettrogodišnjeg Elvira, i sedamdesetero druge djece, prosječne starosti 21 godinu, ubila zločinačka granata ispaljena s Ozrena.

Najmlađa žrtva masakra na Kapiji bio je dvoipogodišnji Sandro Kalesić. Geler od granate pogodio ga je ravno u srce, a umro je na očevim rukama.

Ratni drug

Sa suzama u očima Zumreta Murselović jučer je u tišini u Aleji mladosti na Slanoj Banji uređivala Elvirov spomenik. Po ko zna koji put sebi je postavljala isto pitanje: "Bože, kome je moj Elvir bio kriv?"

- Tog dana došao je s ratišta. Da je gore i ostao! Otišao je u Mejdan, na rukometnu utakmicu s drugovima, a navečer smo ja i muž čuli za tragediju na Kapiji. Nismo ni znali gdje je on. Uskoro nam je došao Elvirov ratni drug Samir Cipurković i saopštio nam da je Elvir ranjen - govori Zumrta, čije sjećanje na zločin prekidaju suze.

Nakon ranjavanja, Elvir je, kao i na stotine tada ranjenih mladića i djevojaka, prevezen u UKC Tuzla. Uprkos operaciji, srce mladog Elvira nije izdržalo. Umro je pola sata prije ponoći 25. maja 1995.

Slike strahote

- Svaki put kada dođem na njegov mezar, pitam se zar je moralo. Dušmani nisu birali. Tog dana se ošišao, okupao nakon dolaska s ratišta i izašao s drugovima. Nažalost, posljednji put - kaže Zumreta, a onda opet slike strahote u njenoj glavi prekida plač.

Povodom 25. maja, danas će u Tuzli biti održan skup posvećen sjećanju na žrtve masakra na Kapiji i sjećanju na civilne žrtve rata. Polaganje cvijeća u Aleji mladosti i na Groblju civilnih žrtava rata planirano je za deset sati, a komemorativno obilježavanje na mjestu stradanja na Kapiji, dva sata kasnije.

Imena ubijenih na Kapiji

Na današnji dan prije 16 godina na tuzlanskoj Kapiji ubijeni su Suzan Abu Ismail, Edina Ahmetašević, Elvis Alagić Enko, Admir Alispahić, Lejla Atiković, Asmir Bakalović, Adnan Beganović, Damir Bojkić, Indira Borić, Ilvana Bošnjaković, Elma Brguljak, Lejla Bučuk, Sanja Čajić, Selma Čaušević, Amir Čekić, Samir Čirak, Almasa Ćerimović, Zada Dedić, Razija Djedović, Amir Đapo, Suzana Đušić, Amir Đuzel, Muris Fatušić, Ago Hadžić, Hamdija Hakić, Senad Hasanović, Šemsa Hasičić, Alem Hidanović, Nedim Hodžić, Hasan Hrustanović, Adnan Hujdurović Kindže, Elvira Hurić, Almir Jahić Bato, Azur Jogunčić, Sandro Kalesić, Franc Kantor, Damir Kurbašić, Vanja Kurbegović, Vesna Kurtalić Veca, Sulejman Mehanović, Pera Marinović, Nenad Marković Nešo, Amira Mehinović, Edin Mehmedović, Edisa Memić, Adrijana Milić, Nešet Mujanović, Edin Mujabašić Mony, Samir Mujić, Elvir Murselović, Šaban Mustačević, Dijana Ninić, Selma Nuhanović, Indira Okanović, Rusmir Ponjavić, Raif Rahmani, Fahrudin Ramić, Nedim Rekić, Jasminko Rosić, Nihad Šišić, Armin Šišić, Senahid Salamović, Edhem Sarajlić, Jasminka Sarajlić, Asim Slijepčević Asko, Savo Stjepanović, Jelena Jezidžić-Stojičić, Ilinka Tadić, Azur Vantić, Mustafa Vuković, Adnan Zaimović Garo.

Generalu Đukiću 25 godina za masakar

Prizivno vijeće Suda Bosne i Hercegovine potvrdilo je prošle godine presudu i pravomoćno osudilo generala vojnih snaga bosanskih Srba Novaka Đukića na 25 godina zatvora zbog masakra u središtu Tuzle 1995.

U presudi, koju roditelji ubijenih smatraju sramnom, između ostalog se navodi da je optuženi Novak Đukić za vrijeme rata u BiH 25. maja 1995. kao zapovjednik taktičke grupe "Ozren", jedinici bosanskih Srba na planini Ozren zapovjedio da topničkim projektilom granatira lokaciju Kapija u središtu Tuzle.

U Beogradu ne znaju za masakr na Kapiji

Tačno u 20.55 sati položili cvijeće na Kapiju Foto: A. Bajrić Blicko

Grupa od stotinu članova Inicijative mladih za ljudska prava i pokret Moja inicijativa, koja je okupila mlade iz Beograda, Niša, Preševa, Leskovca, Vranja, Bujanovca, Novog Sada i drugih gradova, odala je prekjučer počast žrtvama ubijene tuzlanske mladosti na Kapiji.

Na obilježavanje masakra došli su simboličnom šetnjom u tri etape. Prva je bila u Beogradu, a nakon toga autobusima su se vozili do granice Srbije i BiH, gdje je počela druga etapa, od Pavlovića ćuprije do ulaza u Bijeljinu. Odatle su autobusima stigli do Simin Hana i pješke se uputili do Tuzle, a u Simin Hanu učesnicima su se pridružili prijatelji iz Tuzle i Sarajeva. Nakon polaganja cvijeća na Aleji mladosti gdje su sahranjena tijela ubijenih, mladi iz Srbije imali su i prijem u Općini Tuzla.

Zatečeni prijemom

- Učesnici našeg marša bili su uglavnom djeca i studenti. Samo nekoliko nas ima oko 30 godina što je za današnji dan posebno važno. Htjeli smo da mladi ljudi dođu ovdje. Dolazimo već pet godina, ali smo nezadovoljni, jer svake godine shvatimo da se u Srbiji o tome ne priča. U Srbiji i Beogradu ne znaju za masakr na Kapiji.

Nosili smo transparente da barem jedan broj ljudi zainteresujemo. Htjeli smo to raditi u Beogradu da nas čuju, kao i na granici Srbije i BiH, na ulasku u Bijeljinu. Naša želja je bila da se poklonimo mladosti Tuzle ubijenoj u maju 1995. godine - kaže Jasmina Lazović, inicijator ove ideje.

Nekadašnja vremena

Učesnici ove simbolične šetnje posebno su ostali zatečeni prijemom Tuzlaka i općinskih predstavnika, koji su njihovu šetnju gradom soli nagrađivali čak i aplauzima. Pojedinci u ovoj šetnji za tragediju na Kapiji tek nedavno su saznali. Priključili su se ovoj akciji kako bi saznali pravu istinu.

- U našim medijima 25. maj spominje se kao Dan mladosti. U prilozima se prisjeća na nekadašnja vremena. Niko ne spominje Kapiju. Kratka vijest objavljena je na B92 u kojoj je navedeno da je 25. maja 1995. u Tuzli ubijena 71 osoba, bez detaljisanja. U Srbiji se, inače, jako malo zna o ratu koji se vodio na području bivše Jugoslavije u periodu od 1992. do 1995. godine - kazala je Lazović. Grupa mladih iz Srbije tačno u 20 i 55 sati, kada je četnička granata ugasila 71 mladi život, sa transparentom u rukama došla je i do Kapije, mjesta stradanja, gdje su položili cvijeće.

dnevniavaz.ba

Obilježena 15. godišnjica masakra na Kapiji

Povodom obilježavanja 15 godina od masakra na tuzlanskoj Kapiji, najtežeg ratnog zločina nad civilnim stanovništvom Tuzle, u organizaciji Općine Tuzla, danas je na Kapiji održana Komemoracija u znak sjećanja na tragediju i stradanje svih civilnih žrtava rata u Tuzli.

Komemoraciji je uz članove porodica stradalih, prisustvovao član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić, uglednici iz javnog i političkog života Tuzle i Tuzlanskog kantona, predstavnici nevladinog sektora, kao i brojni Tuzlaci koji su polaganjem cvijeća i vijenaca na Kapiji odali pčoast nastradaloj tuzlanskoj mladosti.

˝Prije svega svako normalan osjeća bol za mladosti koja je ovdje stradala. Tu su stradali mladi i nevini ljudi koji nikome nisu bili krivi. Možda Tuzla daje pravi odgovor na pitanje kako dalje. Ono što mene fascinira je dostojanstvno s kojim te porodice i Tuzla obilježavaju i sjećaju se nastradale mladosti. Nema tu mržnje, nema tu ružne riječi upućene ni prema kome, tu ima samo traženja pravde. U BiH pomaže samo istina ma kakva da je i koga da pogađa. Jer ako mi ne završimo priču oko ratnih zločina ostavljamo sjeme zla našoj djeci. Ratni zločin je ratni zločin bez obzira nad kim je počinjen i odgovorni za njega moraju odgovarati˝, rekao je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić.

˝Mi očekujemo da presuda izrečena jednom od krivaca postane pravosnažna. Mi još uvijek hoćemo da vjerujemo u pravdu. Jedan od krivaca je Karadžić, njemu je suđenje u toku, jedan od krivaca Mladić je u bjekstvu. Đukić je u prvostepenom postupku osuđen, u toku je drugostepeni postupak i mi očekujemo pravosnažnost odluke bar prema njemu i da ide u zatvor za zločin koji je počinio, ali i njegovi pretpostavljeni koje sam pomenuo.˝

Podsjećamo, u Tuzli je 25. maja 1995. godine granatom ispaljenom sa položaja Vojske Republike Srpske sa Ozrenu u 20 sati i 55 minuta, ubijen sedamdesetjedan građanin i građanka, a ranjeno njih stodvadesetčetiri. Prosječna dob ubijenih i ranjenih je 23 godine. Novak Đukić, nekadašnji komandant Taktičke grupe Ozren Vojske Republike Srpske, u junu 2009. pred prvostepenim sudom osuđen je na 25 godina dugotrajnog zatvora jer je 25. maja 1995. naredio granatiranje Tuzle.

˝Svake godine je meni kao roditelju sve teže i teže. Kako ja u koju godinu idem gore, sve mi je teže i teže. Ali valja nam trpit, šta ćemo, nema nam druge˝, rekao je Arif Ahmetašević, otac Edine Ahmetašević, koja je život izgubila na Kapiji.

˝Svaka godina je teška, a prema tome i ova. Ova je i posebno teška zato što izrečena kazna Novaku Đukiću nije još postala pravomoćna. Mi očekujemo da Apelaciono vijeće Suda BiH izrekne maksimalnu kaznu Novaku Đukiću za ono što je uradio na Kapiji. A kad se to završi, izrekne konačna presuda Novaku Đukiću, onda ćemo krenuti prema optužbi za ostale učesnike granatiranja Tuzle˝, izjavio je predsjednik Komisije za civilne žrtve rata Općine Tuzla Hilmo Bučuk i dodao: ˝Ono što treba posebno istaknuti, što boli u posljednje dvije godine, u toku suđenja, a i na Apelacionom vijeću je da se Novak Đukić poslužio istim riječima kao i Karadžić i Mladić, da je eksplozivna naprava na Kapiji podmetnuta. To mislim da neće proći ni u kom slučaju, da mi je vidjeti koga će to proći. Za ratni zločin koji je napravio na Kapiji njemu pripada maksimalna kazna zatvora ili doživotna robija˝.

Prema njegovim riječima roditelji ubijene tuzlanske mladosti nezadovoljni su visinom kazne određene Đukiću i time što presuda nije pravosnažna, kao i što još uvijek nisu procesuirani i drugi ratni zločinci odgovorni za stradanje tuzlanske mladosti.

(TIP.BA | A.J. | Srebrenik.NET)