Arhiva oznaka: kraljevski grad

Da li Srebreniku trebaju zgrade sa 8 do 11 spratova u strogom centru?

Reakcije na prethodno moje lično mišljenje o hrastovima su baš bile razne (pogledajte na fejsu našu fb stranicu i reakcije tamo, kao i (ne)kulturu dijaloga koju pojedinci imaju).
Jedan od komentatora je pitao što ne pišem(o) o drugoj gradnji u Srebreniku i hvala na prijedlogu.

Ja lično pišem ono što meni je zapalo za oko i što mislim da nije lijepo što je tako riješeno, ne pišem ni pod kakvom diktatu niti za bilo koga nego kada ja imam vremena.

Sad bih da se malo začudim zgradi koja (još) ne postoji u Srebreniku ali koju hoće da prave. A vecina vas je taj plan već vidjeli, naime radi se o zgradi "Merkur":

Da bih vam dočarao koju i koliku zgradu žele da prave na prostoru bivše prodavnice "Merkur" pogledajte malo ovu crno bijelu fotku Srebrenika dok je Srebrenik bio projektiran i gradjen od ljudi koji su bili od struke.

Investitor traži od gradske uprave izgradnju zgrade od 11 (i slovima da napišem jedanaest) spratova. Ovo traži naravno na dijelu nad kojim ima vlasništvo. Na drugom dijelu parcele bi ostala ova stara postojeća zgrada (do aščinice "Bosna"). ( Projekta je bio objavljen na http://www.gromeks.ba/spo-merkur/ ali samo na Fejsbuku ima slika te zgrade "https://www.facebook.com/gromeks/" )

Pa ovo bi bilo, blago rečeno, ništa drugo nego silovanje gradskog jezgra sa izgradnjom zgrade koja nema uslove da bude tu. Prvo što, po mom ličnom mišljenju, bi trebala svaka zgrada da ima je parking prostor i dovoljno razmaka od drugih zgrada. Niti parking prostor postoji na ovom području, niti je neki razmak do drugih zgrada obezbijeđen na ovom području.

Na ovom prostoru bi trebalo da se izgradi najmanje 100 (opet da napišem i slovima stotinu) parking mjesta za potrebe stanara takve zgrade, jer to zgrada od prizemlja i deset spratova manjih i većih stanova jednostavno zahtijeva. Investitor u planu koji sam imao priliku vidjeti prije par godina na internetu nije riješio ovaj problem.

Ovakvo zamišljena zgrada od 11 spratova bi zauzela i ono malo javnog prostora koji postoji ispred "Merkura" a to da ignoriše u potpunosti potrebe Grada i postojeći izgled se vidi samo po sebi, zar ne ? Gdje se nalazi ulaz u ovu zgradu ? Šta vi mislite ? Meni nije bilo na prvi pogled jasno
.

Dosadašnje zgrade koji se nalaze ovdje imaju prizemlje i 4 sprata i potpuno su dovoljni u centru naše male čaršije. Predstavljaju pravi omjer veličine i potrebe za stambenim prostorom u našoj maloj čaršiji i odgovaraju budućoj stagnaciji broja stanovnika (ako mislite da će stanovništvo Srebrenika u broju rasti u sljedecim desetljecima samo da vam kazem da se varate).

Da li vi, dragi posjetioci, mislite da su one zgrade na "Spahijinoj njivi" remek djelo savremene arhitekture ? Ja sam skeptik po tom pitanju i takav sam i kada je ova buduca zgrada u pitanju.

Pojedini parking prostori oko tih zgrada su u privatnom vlasništvu (kako je to u katastru riješeno nije mi jasno) ali se ipak male "bitke" vode za parking prostore između stanara, jer parking mjesta na "Spahijinoj njivi" nema dovoljno za sve.

Zajedno gradimo budućnost ? Ne bih se složio ...

Gradska uprava je primila i zahtjev stanara susjedne zgrade u kojem se isti protive ovakvoj izradnji i taj zahtjev lično mislim da je opravdan i gradska uprava treba dobro da preispita da li nam treba ovolika zgrada u centru grada. Na kraju krajeva, oni su postavljeni na to mjesto da rade u korist stanovnika grada i naše zajednice a ne bilo kojeg investitora.

Mislim da niko ne bi imao protiv da se ono sadašnje ruglo koje su napravili od stare zgrade koju su ostavili u ovom stanju, kao što vidite na slici i svakim danom kada prođete centrom Srebrenika, zamijeni sa modernom 4-ovo spratnicom. Takva zgrada bi trebala imati parking ispod/ispred zgrade dovoljan za broj stanara u takvoj zgradi i poslovni prostori u prizemlju. Krasila bi Srebrenik u tome dijelu.


Ovo planirano je pretjerano i ne bi trebala u centru grada biti zgrada koja tu po izgledu ne pripada i licno mislim da to ne ide u korist nikome pa ni investitoru kojemu pravi losu reklamu a kamoli stanarima.

Inevestiror bi trebao da pokaže da ima dovoljno sluha i konaco skloni ovu kosturnicu od stare zgrade iz centra čaršije.

Gradska uprava ovdje također ne radi svoj posao jer je pisala/govorila da će naći firmu koja će na račun investitora skloniti ovo ruglo iz centra.

Nažalost ni to se nije desilo, jedino šta su uspjeli da urade je da naprave transparent na kojemu piše "Dobro došli u kraljevski Grad Srebrenik" i prekriju malo ono ruglo ... Sramota njihova se i dalje vidi !

Ovo što ovaj kostur od zgrade trenutno (i to vec godinama zapravo) govori prolaznicima o Srebreniku su dvije stvari:
- nesposobnost gradske uprave, zajedno sa glavnima u čaršiji (bez obzira na stranke, struje, nacije i ostale relacije koje imaju međusobno) da uvede red u gradnju
- Slab sluh investitora za potrebom adekvatnog modernog premium stambenog prostora u centru Grada i prema potrebama zajednice ...

Šta vi mislite ? Treba li Srebreniku neboder od 11 sparatova bez svih pratećih objekata koji idu uz takav objekat ? Sta je alternativa po vasem misljenju ?

.... nastaviti će se ...

Gradina – stari grad Srebrenik – historija

Gradina – stari grad Srebrenik – historija


Srebrenik se spominje prvi put u pisanim izvorima 15. februara 1333. godine. Grad je tada bio u vlasti bosanskog bana Stjepana II Kotromanića 1322-1353. Toga dana, ban je u podgrađu Srebrenika primio poslanike Dubrovačke republike, pa im tom prilikom potvrdio pravo posjeda u Stonskom ratu (Pelješcu), «za sva vremena» - kako on to izjavljuje u svojoj Povelji.

Banu se tih dana ovdje rodio i sin, što je pružilo povoda za posebne svečanosti. Od tada pa do 1512. godine, kada je prešao u turske ruke, sreća je ovom gradu bila različito naklonjena. On je vrlo često mijenjao gospodare.

Sadašnji zidovi Srebrenika su iz nešto mlađeg vremena – oni potječu iz 18. stoljeća. No grad i danas još nakon mnogih i temeljitih prepravaka, pokazuje svoju staru srednjovjekovnu osnovu i obrise. Smješten na vrletnoj stijeni, on impozantno dominira svojom okolicom.

Stari grad Srebrenik, onakav kakvog ga danas vidimo, nosi obilježje strateškog objekta. Prvobitno je on mogao biti izgrađen kao feudalni zamak, no i tada je njegova primarna funkcija bila defanzivnog karaktera – on je trebao pružiti dovoljno siguran zaklon za svoga gospodara, jer on je bio podignut u graničnom području između Bosne i Ugarske.

Zbog toga je i morao mijenjati gospodare u igri snaga između ove dvije države. Kad bi ugarski kraljevi ojačali, oni su se rado dočepali grada Srebrenika, no i u Bosni se s vremena na vrijeme smoglo dovoljno snage da grad povrate matičnoj zemlji.

Srebrenik je ležao u istočnom dijelu župe Usore, nadomak župe Soli. Bio je državno, banovo vlasništvo, a zapovjednici grada bili su banovi klevetnici (vazali) ili pak ljudi sa banovog dvora.

Grad je prvi put pao u mađarske ruke 1393. godine, dakle nakon smrti kralja Tvrtka I (1391. godine). Kralj Sigismund ga ipak vrlo teško održava u svojim rukama, budući da je pritisak iz Bosne bio snažan. Godine 1405. doći će i do otvorenog sukoba, kada bosanska vojska jednim dijelom prolazi u napad protiv Srebrenika. U trogodišnjem ratu, Mađari ipak uspijevaju potisnuti bosansku vojsku, nakon čega dolazi do teškog poraza pod gradom Doborom 1408. godine. Sigismund je 120 zarobljenih bosanskih plemića dao posjeći, a njihova tijela baciti niz stijenu u rijeku Bosnu. Da bi oslabio Bosnu, kralj Sigismund, između ostaloga, poklanja Srebrenik despotu Stefanu Lazareviću, dakako, samo formalno, budući da je mađarska vojska i dalje ostala kao posada na gradu.

U ljeto, 1426. godine prodiru Turci u dva navrata u župu Usoru, pa tom prilikom opsjedaju i Srebrenik. Grad ipak nisu osvojili, pa tako 1430. godine ovdje opet vidimo mađarske vojnike. Za vrijeme Kanavojskog rata (1430. – 1433.) posada sa Srebrenika pljačka Pavlovića zemlje, svakako po nagovoru Dubrovčana koji su i na taj način nastojali oslabiti svog protivnika.

Srebrenički knez osvojio je 1410. godine sve važnije gradove oko Drine: Brodar, Susjed i Srebrenicu. U Srebrenici je tom prilikom teško opljačkao dubrovačke građane, tako da su se oni morali potužiti kralju Sigismundu. Kada se ugarski gubernator Janko Huniady («Sibinjanin Janko») pomirio sa despotom Đurđem Brankovićem, grad je konačno 1448. godine predan na upravu srpskom despotu. Srebrenik se zatim ne spominje nekoliko godina. Godine 1455. ovdje je jedan feudalac imenom Dmitar Radojević ubio Petra Kovačevića, člana velikaške porodice Dinjčića-Kovačevića.
Nakon propasti bosanske samostalne države značaj Srebrenika naglo raste. Ovdje je, naime, kralj Matijaš Korvin 1464. godine organizirao posebnu odbrambenu organizaciju protiv provala Turaka u Ugarsku, osnivajući takozvanu Srebreničku banovinu. Grad je bio dovoljno čvrst da se mnogo godina mogao odhrvati napadima Turaka, ali je od ratnih pustošenja znatno stradavala okolina, naročito u doba kada su Turci zaposjeli veće dijelove donje Bosne i Drine, a Srebrenik se u obliku klina našao sa tri strane opkoljen protivnikom.

Ratno stanje traje do 1512. godine kada grad nakon desetodnevne opsade otvara svoja vrata, a posada bude pod gradom posječena. Srebrenik tada gubi svoj stari značaj, budući da se velika bojišta tursko-evropskih sukoba pomiču daleko na sjever. Srebrenik ostaje dugo vremena napušten.

U drugoj polovini 16. i tokom 17. stoljeća o Srebreniku nema naročitih vijesti. Kada je 1701. godine formirana Gradačačka kapetanija, u njen sastav ušao je i Srebrenik. Nije poznato da li su tada na gradu izvršene neke popravke, što je inače moguće jer je Osmansko carstvo tokom Bečkog rata (1683-1699) izgubilo velike teritorije u Panonskoj nizini, a granica Austrije primakla se sve do Save. Osnivanje Gradačačke kapetanije nije bila slučajnost, jer su ratovi između Turske i Austrije uskoro nastavljeni, a Požarevačkim mirom 1718. godine Austrija je dobila neke teritorije južno od Save. Gradačac i Srebrenik našli su se vrlo blizu neprijatelja.

Turska granica bila je vrlo slabo osigurana. Na karti na kojoj je ucrtano razgraničenje između Turske i Austrije nakon Požarevačkog mira Srebrenik je prikazan samo kao selo. Utvrđenje se, dakle, tada još nalazilo u ruševinama, pa je tako bilo i bez strateške važnosti. U novim prilikama Srebrenik dobiva ponovno značaj istaknutog pograničnog mjesta. To se stanje neće promijeniti ni nakon Beogradskog mira 1739. godine, kada je granica između Austrije i Turske vraćena na rijeku Savu. Kao u srednjem vijeku, Srebrenik se tako još jednom našao na granici između dva svijeta, s tom razlikom što sada više nisu bili u pitanju Bosna i Ugarska, nego daleko veći i opasniji neprijatelji.

Granica između Turske i Austrije, utvrđena Beogradskim mirom 1739. godine, ostala je međutim nepomaknuta sve do Berlinskog kongresa 1878. godine. Iz sačuvanih dokumenata vidimo da je 1756. godine na gradu Srebreniku bila posada čiji je zapovjednik bio podložan gradačačkom kapetanu. To znači da je grad osposobljen kao utvrđenje. Nije nam ipak poznato u kolikoj mjeri su na gradu izvršene popravke, jer već 1777. godine javljaju odavde o nekim manjim popravcima, što znači da su se zgrade vremenom obrušile, ili su se pak neke starije ruševine osposobljavale za obitavanje. Jedan austrijski izvještaj iz Bosne, iz 1790. godine, spominje Srebrenik kao «stari zamak» (ein altes Schloss), bez podrobnijeg opisa njegovog tadašnjeg korišćenja. Godine 1804. na gradu se nalazi posada od 20 vojnika. Prilikom popisa ratnih zaliha 1833. godine, ovdje je nabrojano 7 topova. Oko 1835. godine Srebrenik je napušten, a samo tri godine kasnije on je već u ruševnom stanju.

Godine 1850. ovdje stoje samo još neki objekti, tako i gradski mesdžid u kome su se obavljale molitve još i u drugoj polovini 19. stoljeća.

Povezani tekstovi:

https://srebrenik.net/arhiva-slika/reportaze/reportaze-2005/gradina/

https://srebrenik.net/arhiva-slika/o-gradu/grad-i-okolina/