Arhiva oznaka: Kuhinja

Ruska čupava pita dugo je čekala svoj red na pečenje i degustiranje u mojoj kuhinji. Prvo put sam je probala kod kume Tanje i oduševila je ne samo mene, nego sve nas koji smo ju probali. Ne samo da je ukusna, nego je i zanimljivog izgleda. Neobičan je to spoj čokoladnog prhkog tijesta i sirne kreme. Dakle, cheesecake ali potpuno neobičan. Uobičajeno se cheesecake radi sa svijetlim prhkim tijestom i sirnom kremom i obožavamo ga svi. Ali ova je pita nešto sasvim drugačije!

Ruska čupava pita savršeno je spojila čokoladni okus i slatkoću prhkog tijesta sa svježinom sira. Zašto se zove ‘ruska’ doista ne znam. Za ovo ‘čupava’ u nazivu mi je jasno jer se od gore posipa naribanim prhkim tijestom. Bit će da je neka ruskinja isfurala ovaj recept 😉 Uglavnom, ja sam do recepta došla od moje Tanje, malo sam doduše mjere prilagodila sebi pa ga toplo preporučam i vama. Jer, od kuda god recept da potječe, sa ovim kolačem nema greške. Jednostavno je savršen!

Ruska čupava pita

POTREBNO:

Za tijesto:

• 400 g brašna
• 160 g šećera
• 1 vanilin šećer
• 50 g kakaa
• 3 žličice praška za pecivo
• 1 jaje
• 200 g maslaca

Za nadjev:

• 500 g bijelog kravljeg sira
• 200 g šećera
• 2 vanilin šećera
• 3 jaja
• 1 puding od vanilije
• 100 g maslaca

PRIPREMA:

1. Za tijesto pomiješati sve suhe sastojke. Dodati jaje i maslac narezan na manje komadiće pa umijesiti prhko tijesto. Podlijeliti tijesto na jedan veći dio i dva manja. Omotati folijom i pospremiti u hladnjak dok pripremate nadjev. Jedan manji dio tijesta stavite u zamrzivač jer ćete taj dio na kraju naribati preko nadjeva.
2. Za nadjev miksati jaja sa šećerom i vanilin šećerom. Dodati otopljeni maslac te na kraju prah pudinga i sir. Dobro sve sjediniti.
3. Okrugli kalup za torte promjera 26 cm premazati tankim slojem maslaca. Na dno kalupa staviti najveći dio tijesta pa ga prstima i dlanom razvući na veličinu kalupa. Od manjeg dijela tijesta napraviti 3-4 valjčića te ih utisnuti na rub kalupa kako biste dobili visoki rub podjednake debljine na svim dijelovima. Preko svega odmah izliti kremu od sira. Preko sirne kreme naribati treći dio tijesta iz zamrzivača.
4. Peći u pećnici zagrijanoj na 180*C 70 minuta. Pitu ohladiti, odvojiti od kalupa i poslužiti po želji uz čokoladni preljev, sladoled ili slatko vrhnje.

Dobar tek!

Recept u slikama:

Od kada sam sodu bikarbonu počela malo više koristiti u pecivima, brze soda pogačice su mi totalno otkriće. Radi se ustvari o pecivu u koje ne ide kvasac, već se kao ‘podizač’ tijesta koristi soda bikarbona što u konačnici bitno skraćuje vrijeme pripreme. Peciva i kruh sa sodom bikarbonom tipična su za podneblje Irske pa ćete tako često u literaturi za ovakva peciva naići na naziv Irske pogačice, Irski kruh ili Irska peciva 😉

Mene pak najviše od svega veseli što brze soda pogačice mogu pripremiti doista brzo. Najčešće ih radim ujutro za doručak i doista nema ljepšeg osjećaja no kada moje pospance ujutro dočekam sa toplim pecivima. I ne, za napraviti ovako nešto se ne trebaš buditi u 5 ujutro. Ne, ne neee. Ove su brze soda pogačice gotove u svega 35-40 minuta, sve sa miješenjem i pečenjem.

U čemu je tajna i kako napraviti brze soda pogačice pogledajte u receptu koji slijedi. Da bi se peciva sa sodom prilikom pečenja digla, potrebno je dodati nešto kiselo, jogurt ili mlaćenicu. Jer upravo će ta kiselina u kombinaciji sa sodom biakrbonom napraviti to da peciva budu lijepo napuhnuta. Treba također imati na umu da tamna boja ovih peciva dolazi upravo od sode. Pa tako ako stavite malo više sode, peciva će biti tamnija 😉 Naglašavam također da ovo nisu pahuljasto meka peciva kao što bi npr. bila da se rade sa kvascem. Ovo je nešto sasvim drugačije, struktura im je malo teža, ali su hrskave i fine do bola!

Brze soda pogačice

POTREBNO:

• 450 g glatkog brašna
• 1,5 žličica sode bikarbone
• 1 žličica soli
• 1 žličica šećera
• 400 ml jogurta ili mlaćenice

PRIPREMA:

1. Pomiješati sve suhe sastojke pa polako dodavati jogurt ili mlaćenicu. Mijesiti kratko, tek toliko da se svi sastojci spoje i da nastane koliko toliko homogena smjesa. 
2. Od dobivenog tijesta žlicom vaditi oblike i slagati ih na lim obložen papirom za pečenje u malim razmacima.
3. Peći u pećnici zagrijanooj na 200*C 20-25 minuta.
4. Pečene brze pogačice sa sodom poslužiti uz umak ili namaz po želji.
5. Dobar tek!

Recept u slikama:

Priprema ribe u mojoj se kuhinji ne događa baš često, pa kada vam u ruke dospije nešto tako neobično, skoro pa egzotično kao što je kečiga, onda čak i ako nisi veliki fan ribe, veseliš se mogućnostima tog ručka. Dakle, kečiga iz pećnice sa kuhanim krumpirom fini je obrok koji je razveselio moje ukućane riboljupce, dok je mene ponajviše zaintrigirala ova neobična vrsta riječne ribe. Ljudi dragi, pa ova je vrsta ribe živi fosil! Plivala je rijekama milijunima godina prije nas, sve sa dinosaurima i ostalim izumrlim vrstama!

Pa sam se tako malo raspitala i saznala da je kečiga jedna od plemenitijih vrsta riječne ribe iz obitelji jesetri. Da je to riba koja ne voli živjeti u prljavom okolišu, pa kako je zagađenje voda na planeti našoj dragoj postajalo sve gore, tako je kečiga malo po malo nestajala, jer i ono malo što je ostalo, izlovilo se. No, kažu mi naši dunavski alasi da se kečiga vratila. I to kažu onako s ushitom, sa svečanim prizvukom u glasu. Kao kada se iz tuđine vrati sin razmetni ili bogata tetka iz Amerike odluči dio nasljedstva dati baš tebi. Kečiga se vratilaaaa. I to je super. Ne samo zato što bi kečigu trebali poštovati svi. Nego, ako se ona vratila, znači da je Dunav puno čišći no što je bio 🙂

Pa stanu oni tako raspredati o kvaliteti kečige, o tome kako je to riba sa karakterom, kako ju ne možeš samo tako niti uloviti. Znači, ne smije se loviti kečiga kraća od 40 cm, jer ako je kraća, nije odrasla, a ako nije odrasla neće se moći razmnožavati pa opet neće biti kečige. Pa kako zahtjeva posebnu obradu, čišćenje, a tek meso. Ajajajaaaaaj, nema tako ukusnog mesa na daleko i široko. To bez trunke kosti, samo malo hrskavice umjesto kralježnice. Pa kad krenu objašnjavati kako je najbolje pripremiti je…e tu nema kraja. Jedni se kunu da je kečiga najbolja u fišu sa ostalim dunavskim ljepoticama dapače. Drugi će reći da je najbolja rezana na komade pa pržena u kukuruznom brašnu sa crvenom paprikom, u talandari dakako. I obilju svinjske masti. I naravno da ne moš to napraviti doma u stanu, na nekakom plinu u nekakoj tavi. Ne, ne, neeee…to mora biti ambijent. Sve sa pijeskom, mirisom Dunava pokraj, pokojom flašom vina i biranim društvom. Jer, nije kečiga za svakoga kažu. 

Bila sam malo zdvojna nakon svih tih priča, što da napravim sa tom svojom kečigicom ulovljenom na tržnici u ribarnici. Pa odlučih ignorirati sve i napraviti po svom. A kako drugačije 🙂 Zamolila sam tako tetu ribaricu da mi ribu očisti od utrobe da ne prljam stan. Za cijenu koju sam platila za nju, niti ne želim drugačije. Muža sam zamolila da je još malo dodatno očisti od te nekakve čudne sluzi (o daaaa, ljigava je bila groooozno). Nakapah tu kečigu limunom i solju, zalih je vinom i posuh češnjakom i lijepo je ispekoh u pećnici. I znate što, ispala je sasvim fina. 

Kečiga iz pećnice sa kuhanim krumpirom imala je fino i ukusno meso bez ijedne košćice. Malo se doduše skupila u pranju, ovaj pečenju, ali sve u svemu, jaaaako ukusan ručak koji bih preporučila svakome. 

Kečiga iz pećnice

POTREBNO:

• 1 kečiga (ili dvije ako može) od najmanje 500 g
• 100 ml bijelog vina
• 1 limun
• 2 češnja češnjaka
• 2 žličice soli
• 2 žlice sjeckanog peršina
• 600 g krumpira
• 1 žlica vlasca

PRIPREMA:

1. Očišćenu i opranu kečigu staviti u vatrostalnu posudu u kojoj će se peći. Natrljati je sa svih strana solju, zaliti vinom i sokom limuna, dodati u posudu i peršin.
2. Peći u pećnici na 200C pokriveno prvo 15 minuta, a potom pojačati pećnicu na 220*C i peći još otkriveno 20-tak minuta.
3. Pečenu kečigu premjestiti na pladanj za posluživanje i zaliti sokom u kojem se pekla.
4. Poslužiti sa kuhanim krumpirom pomiješanim sa vlascem.
5. Dobar tek!

Recept u slikama:

Ako tražite ideju za super fini, nadasve ukusni, a opet jednostavan ručak na pravom ste mjestu. Jer sočni ražnjići od svinjetine sa krumpir pireom ispuniti će sva vaša očekivanja. Iako za svinjski vrat treba nešto duža termička obrada kako bi meso postalo i ostalo mekano, na način pripreme kako vam predlažem u ovom receptu i to će se izbjeći 😉

Budući sam svinjski vrat već pripremala u kombinaciji sa pivom, što se pokazalo fantastičnim riješenjem, odlučila sam da i ovi sočni ražnjići od svinjetine budu pripremljeni na sličan način. Da bi okus bio još bolji, treba meso dobro začiniti, a pivo će se pobrinuti da meso bude fino, sočno i predivnog okusa.

Kao prilog ovom ručku meni nekako najbolje paše krumpir pire te ga svakako preporučam, no možete također poslužiti i prženi ili pečeni krumpir ili kakvu pirjanu rižu sa povrćem, Izbor priloga je na vama i u svakom slučaju nećete pogriješiti. Ne zaboravite uz sve ovo dodati kakvu finu salaticu od svježeg povrća i ručak za 10 je tu! Sočni ražnjići od svinjetine čekaju samo na vas 😉

Sočni ražnjići od svinjetine

POTREBNO:

• 700 g svinjskog vrata
• 1 žličica soli
• 1 žličica šarenog papra
• 1 žličica začinske crvene paprike
• 1 žlica mješavine začina za tacos ili gyros
• 1 žličica češnjaka u prahu
• 4 žlice suncokretovog ulja
• 1 veći luk
• 200 ml svijetlog piva

PRIPREMA:

1. Meso narezati na deblje odreske, odstraniti kosti. Svaki odrezak narezati na manje kockice.
2. U posudi pomiješati meso solju, paprom, začinskom paprikom, začinom za tacos ili gyros i češnjakom u prahu, zaliti uljem i dobro izmiješati da se svi sastojci prožmu. Tada kockice mesa nanizati na štapiće za ražnjiće.
3. Za pečenje pripremiti veću tavu koju ćete kasnije moći staviti i u pećnicu.
4. Na malo maslinovog ulja pržiti ražnjiće kratko sa svih strana dok se lijepo ne zapeku. Tada preko ražnjića u tavi izliti pivo, pustiti da se zapjeni i provri, narezati preko svega luk na režnjiće, poklopiti ražnjiće i premjestiti ih u pećnicu zagrijanu na 220*C. Peći u pećnici 30 minuta poklopljeno. Tada izvaditi, ražnjiće okrenuti na drugu stranu pa otklopljeno peći još 15-tak minuta.
5. Poslužiti odmah uz pire krumpir i salatu.
6. Dobar tek!

Recept u slikama:

Uvijek kada su ćevapi u pitanju, na pamet mi padaju i somuni. Jer, kakav bi to bio ćevap bez somuna?! No budući da za klasične somune od dizanog tijesta treba nešto više vremena, a kada su ćevapi na tapeti vremena nema, najčešće kupujem u pekari gotove lepinje. I odlučih zato napraviti ove brze somun lepinje sa jogurtom. Nije da su somuni iz pekare loši, ali volim ih napraviti sama. A sada kada imam brzi recept, to uopće nije problem.

Brze somun lepinje sa jogurtom, kao što im i sam naziv kaže brzo su gotove i jednostavno se pripremaju. U ovome receptu ne koristi se kvasac, već prašak za pecivo u kombinaciji sa jogurtom pa to uvelike skraćuje vrijeme pripreme. Sve se lijepo zamijesi, oblikuje i odmah ispeče.

Ako mislite da je komplicirano napraviti domaće somune, varate se. Trebat će vam samo cca pola sata vremena, malo truda i za čas ćete uživati u mirisu svježeg peciva iz svoje vlastite pećnice 😉

Brze somun lepinje sa jogurtom

POTREBNO:

• 350 g glatkog brašna
• 250 ml jogurta
• 1 žličica soli
• 2 žlice maslinovog ulja
• 2 žličice praška za pecivo

PRIPREMA:

1. Pomiješati u jednoj posudi brašno, sol i prašak za pecivo. 
2. Dodati jogurt i ulje pa umijesiti tijesto.
3. Prebaciti tijesto na radnu površinu posutu brašnom pa tijesto kratko izmijesiti rukama. Ne smije se mijesiti predugo jer će pogače biti prežilave nakon pečenja.
4. Podijeliti tijesto na 8 dijelova. Svaki dio oblikovati u kuglu pa ga rastanjiti ili rukama ili valjkom za tijesto na debljinu od 1,5cm.
5. Lepinje peći u pećnici prethodno zagrijanoj na 250*C 12 minuta. Budite oprezni prilikom stavljanja lepinja u pećnicu jer je jako vruće. Pećnica mora biti jako zagrijana kako bi se lepinje brzo ispekle sa svih strana. 
6. Pečene lepinje do posluživanja čuvati u košari zamotane u kuhinjski ubrus.
7. Dobar tek!

Recept u slikama:

Postoje određena jela koja ili volite ili mrzite. Nema između. Pileći želuci na saft su upravo jedno takvo jelo. I koliko god voljela kuhati i iz određenih namirnica izvlačiti ono najbolje, kad su želuci u pitanju (ma, bilo kakve iznutrice ako ću iskreno), ja spadam u ovu drugu kategoriju – mrzitelja. Kako to da sam ih onda uopće kuhala i još k tome objavila recept pitate se?! Ljubav je to, eto zašto. Ne nee, ne ljubav prema želucima, nego prema mojem suprugu i najstarijem sinu. Oni su veeeliki obožavatelji želudaca i uvijek je borba oko tog komadića mesa kada se kuha u pilećoj juhici. Ovaj put sam ih htjela razveseliti i pripremiti im cijelo brdo pilećih želudaca i to na saft!

Pileži želuci na saft su u stvari prilično jednostavno i pomalo starinsko jelo. Moja je baka radila takav ručak relativno često u mom djetinjstvu, a razlog je najčešće bio taj što su pileće iznutrice uvijek bile dosta jeftinije od ostatka mesa u ponudi. Pa iako sam u to vrijeme voljela jesti sve što je uključivalo kuhanu tjesteninu, dakle umake i saftove na tisuću različitih načina, saft od pilećih želudaca mi je bio na crnoj listi. To znači da sam za stolom sa ostatkom obitelji brljala po tanjuru, pravila se da pomalo jedem, trudila se da ostanem zadnja za stolom tako da nitko ne primjeti da nisam pojela ustvari ništa. Takav bi ručak obično završio tako što bi se tata izderao: “Nećeš od stola dok ne pojedeš makar sjedila do mraka!”, mama bi se nadovezala malo tiše: “Aaajde Sandra barem pola tanjura”, dok bi majka (baka) micajući tanjur sad već ohlađenih želučeka ispred mene završila sa tihim ali rezolutnim; “Pustite dijete na miru, ako nešto ne voli – ne voli!” Namignula bi mi pritom zavjerenički i šapnula “Idi u špajz, uzmi malo kruha i capni si kobasicu u pušnici.” Tata bi tu već odlazeći na poslijepodnevni počinak mrmljao “kako nikad ništa neće biti od te male, vidi je, sama kost i koža…”, mama bi me sažalno gledala i rekla “Stvarno si premršava, ali dobro, još samo ovaj ovaj put!”, a majka bi mi tutnula mali nožić u ruku i rekla: “Pazi kako režeš tu kobasicu da se ne posječeš!”

Uglavnom, odrastajući tako uz raznorazna jela koja se moja majka trudila skuhati što je bolje znala, shvatila sam da ne možeš baš uvijek kuhati sve što voliš, ali da to što kuhaš možeš napraviti najbolje na svijetu kako bi oni koji to vole uživali u svakom zalogaju. I tako su se kod nas doma našli i pileći želuci na saft koje su moji dečki potamanili kao da sam skuhala vrhunsku deliciju. Rekoše da su im bili jako fini, da već dugo nisu jeli nešto tako dobro, a ja sam bila sretna gledajući ih kako uživaju. Jer vidite, kuhanje hrane unutar obitelji nije puko zadovoljavanje prehrambenih navika i gladi. Kuhati za one koje voliš, ono što oni vole i raditi to sa punim srcem, e to nije kuhanje – to je ljubav!

Pileći želuci na saft

POTREBNO:

• 500 g očišćenih pilećih želudaca
• 150 g suhe šunke ili slanine
• 1 luk
• 2 žličice crvene začinske paprike
• 1 češanj češnjaka
• sol, papar
• 100 ml bijelog vina
• 100 ml kiselog vrhnja
• 3 žlice oštrog brašna
• 2 žlice sjeckanog vlasca

PRIPREMA:

1. Očišćene želuce dobro oprati pa izrezati na komadiće.
2. Na malo ulja pržiti sitno sjeckani luk i šunku, dodati nakon par minuta i češnjak, promiješati pa dodati i želuce. Pirjati uz miješanje par minuta. Zatim dodati vino, sol i papar, pa uz povremeno miješanje pirjati dalje 15-tak minuta dok alkohol ne ispari.
3. Tada doliti vode toliko da prekrije sve želuce, crvenu papriku i vlasac pa na srednje jakoj vatri pirjati 1,5 sat. Povremeno treba promiješati i doliti vode ili temeljca. Pileći želuci na saft se sugo kuhaju jer će inače biti žilavi i nejestivi.
4. Pred kraj kuhanja dodati kiselo vrhnje i razmućeno brašno, promiješati i kratko prokuhati.
5. Poslužiti uz kuhanu tjesteninu.
6. Dobar tek!

Recept u slikama:

Ćevapi su, to zna svaki ćevapoljubac, savršeni mesni obrok u svakom pogledu. Pa iako su oni obični standardni odlični, meni su podjednako dragi i šiš ćevapi, a ovi današnji ćevapi punjeni sirom su me totalno oduševili. Pa zašto bi uostalom ručak bio običan, kad može biti baš neobičan?! 🙂

Ćevapi punjeni sirom su ustvari jako slični običnim ćevapima, ali im taj sir daje jednu dodatnu aromu i okus. Radi se o tome da se sir počne topiti dok se ćevapi peku pa se onda onako lijepo zapeče. Fantastična kombinacija okusa, doista.

Da bi vam ćevapi punjeni sirom uspjeli ne treba neko veliko umijeće. Smjesu za ćevape možete naravno napraviti po receptu kojega ću vam dati. No isto tako sirom možete napuniti i već formirane i kupljene ćevape 😉 Vrijedi se malo poigrati jer rezultat je fantastičan!

Ćevapi punjeni sirom

POTREBNO:

• 200 g masnije junetine
• 300 g masnije svinjetine 
• 100 ml suncokretovog ulja
• 100 ml mineralne vode
• 100 ml vode
• 3 režnja češnjaka
• 4 žličice soli
• 1 žličica papra
• 1 žlica mrvljenog ili sitno sjeckanog čilija
• 1 žličica sode bikarbone
• 100 g sira goude

PRIPREMA:

1. Junetinu i svinjetinu dva puta sameljite jer mora biti što sitnije samljevena. 
2. 100 ml vode zakuhajte, isključite vatru pa u vodu stavite zgnječeni češnjak. Neka tako stoji dok se ne ohladi. Tada vodu procijedite, češnjak bacite. Treba vam samo aromatizirana voda.
3. U većoj posudi pomiješajte meso, ulje, mineralnu i vodu, dodajte sol, papar, sodu bikarbonu i sitno sjeckani čili ili ljute papričice pa sve skupa dobro promiješajte. Smjesu miješajte rukom energično barem 10 minuta kako bi postala lijepo kompaktna inače ćevapi neće ispasti dobro. Neka smjesa odstoji na hladnom bar sat vremena prije nego što krenete oblikovati ćevape.
4. Sir narežite na tanke prutiće dužine ćevapa.
5. Oblikujte duguljasti ćevap, malo ga spljoštite po sredini pa umetnite tanki prutić sira. Zatvorite sir sa svih strana unutar ćevapa.
6. Pecite ih sa svake strane na roštilju ili gril tavici dok lijepo ne porumene.
7. Poslužite uz lepinje, luk i salatu od graha i rukole.
8. Dobar tek!

Recept u slikama:

Vidjeh ja da je u zadnje vrijeme Paša lokum postao prilično popularna slastica, pa odlučih i sama isprobati da li je doista tako fantastičnog okusa kao što fantastično izgleda. I gle vraga, jeste! Doduše, najprije sam imala ideju napraviti Pašu u voćnoj varijanti sa sokom od višanja ili malina, no klinci su me nagovorili na ovu mliječno čokoladnu varijantu. I nije mi žao. Jako je fino, a kako i ne bi bilo. Pa ljudi dragi, ovo je čista kremaaaa 🙂

Iako na prvu paša lokum (sultanova sarma) izgleda kao jednostavan desert, i nije to baš tako jednostavno napraviti. Mislim, možeš ti njega napraviti svakako, možeš eksperimentirati sa količinama pa ćeš onda dobiti nešto sasvim drugo. Dakle, namučila sam se sa ovom slatkom sarmom dosta. Iz trećeg pokušaja je ispala dovoljno dobro da vam pišem o njoj i da objavim fotke i recept. Četvrti put ispasti će još bolje 😉 

U čemu sam griješila. Prije svega u količini brašna i gustina. Prvi put sam stavila premalo svega u odnosu na mlijeko pa mi je bilo premekano i nemoguće za smotati u zamotuljke kakvi trebaju biti. Drugi put sam stavila previše svega u odnosu na mlijeko pa je ispalo pretvrdo i pucalo je dok sam ga motala. Treća sreća dakle 😉 Da se razumijemo, pojelo se sve svaki put, i mekano i tvrdo jer okus je fantastičan čak i ako se ne smota u ‘sarmu’. Ali da bi paša lokum bio to što treba biti, treba biti smotan u rolnicu.

Neću vas više obeshrabrivati. Paša lokum je predivna poslastica i isplati se malo potruditi oko njega. Inače je ovo tradicionalna turska slastica 😉 Odlična stvar je to što je ovo idealan ljetni desert jer se ne peče i brzo je gotovo. Probajte što prije!

Paša lokum – sultanova sarma

POTREBNO:

• 1 l mlijeka
• 140 g glatkog brašna
• 60 g gustina
• 200 g šećera
• 2 vanilin šećera
• 50 g kakaa
• 150 g maslaca

I još:

• 100 g kokosa
• 200 ml vrhnja za šlag

PRIPREMA:

1. Veliki lim od pećnice premazati tankim slojem maslaca pa preko cijele površine ravnomjerno rasporediti kokos.
2. Od litre mlijeka odvojiti oko 250 ml, ostatak staviti na vatru da zakuha. Pomiješati u drugoj posudi pjenjačom brašno, gustin, kakao, šećer i vanilin šećer i 250 ml mlijeka, pa kada mlijeko provrije ukuhati. Kuhati uz miješanje par minuta kao puding.
3. U gustu i vruću kremu umiješati maslac narezan na komadiće i uz miješanje sjediniti sa kremom.
4. Sada oprezno izliti ovu smjesu preko kokosa u limu. Ravnomjerno i u tankom mlazu izlijevajte i na kraju samo lagano poravnajte žlicom. Možda će vam se činiti kako ove smjese ima premalo za tako veliki lim, no ima je dovoljno i tako treba biti. Pazite samo da ne izlijete sve odjednom na sredinu lima, jer ćete teško razvući kremu u svim smjerovima zbog kokosa na koji ju istresate.
5. Tako izlivenu kremu ostaviti da se ohladi na sobnoj temperaturi, a potom u hladnjaku cca 30 min.
6. U međuvremenu umiksati vrhnje za šlag u čvrsti šlag.
7. Izvaditi lim iz hladnjaka pa cijelu površinu premazati vrhnjem. Vratiti na još 1 sat u hladnjak.
8. Potom izrezati površinu na 10 pravokutnika. Uz pomoć špatule polako zarolati svaki komad u oblik sarmice. Ne biste trebali imati problema sa ljepljenjem ako ste sve dobro napravili do sad. Imajte na umu također da je ovo jako osjetljiv i mekan desert pa nježno postupajte s njim. Roladice (sarmice) oprezno prebacite na pladanj jednu do druge i držite na hladnom do posluživanja.

Dobar tek!

Recept u slikama: