Ako kojim slučajem niste preveliki ljubitelj ribe i ne znate puno o ribljem svijetu, ako niste ribič i ne znate nikoga tko bi vam na dnevnoj (ili bar tjednoj) bazi donosio svježe ulovljenu ribu, te ako uz to živite negdje na kontinentu gdje je do kvalitetne i svježe ribe priličan problem doći, tada vam se crveni bodečnjak sa blitvom i krumpirom iz pečnice čini kao pravi doživljaj 😉 Radilo se ovaj puta o zamrznutoj varijanti već očišćene ribe bez glave, pa mi je to uvelike olakšalo pripremu. Budući da sam ribicu lijepo nasolila i marinirala u češnjaku i llimunovom soku prije pečenja, bila je baš ukusna. Nisam baš neki znalac u pripremi ribe. Nisam niti ljubitelj ribe pa kad je pripremam, činim to ponajviše zbog grižnje savjesti što nam je riba doista premalo na tjednom jelovniku. Činim to i zato što su moji klinci totalni obožavatelji ribe. U bilo kakvom obliku. I zato nastade crveni bodečnjak sa blitvom i krumpirom.
Zašto crveni bodečnjak, a ne škarpina npr.? Ponajviše zato što je do svježe (ili zamrznute) škarpine na istoku lijepe naše jako teško doći. O ovoj vrsti ribe vodile su se (a možda se negdje još uvijek i vode) prave polemike oko toga koja je to vrsta ribe i odakle je, što ju je pomalo nepravedno dovelo u negativnu stigmatizaciju nečega nepoželjnog u kuhinji. Ta ‘borba’ oko ove vrste ribe nastala je ponajviše zato što se radi o ribi crvene boje koja baš zbog toga podsjeća na našu Škarpinu, pa su je navodno u nekim trgovačkim lancima pokušali ‘podvaliti’ pod istu, a ona to nije. Niti po okusu niti po izgledu. Bar tako kažu oni koji su sa ribom na ‘ti’. Ja pravu škarpinu nisam probala pa vam ne mogu reći iz svojega iskustva o tim razlikama i o tome kolika je ona bolja u odnosu na bodečnjaka. Vjerujem da jeste. Pogotovo ako je svježa. Činjenica je da se radi o dvije potpuno različite vrste i porodice ribe pa nije niti moguće da bude sličnog okusa jelte. A i podneblje u kojem rastu im je potpuno drugačije. Bodečnjak je iz hladnijih područja Atlantika i nema ga u Mediteranu, a škarpina je iz toplijih dijelova Atlantika ili iz Mediterana 😉 Kako bi onda mogle biti iste ili slične?!
Ono što hoću reći je to, da i crveni bodečnjak može biti jako fini obrok ako ga pripremite na dobar način. Dajte ovoj ukusnoj ribici šansu jer ima doista fino bijelo meso, malo kostiju, jednostavno se priprema, a uz blitvu s krumpirom dobili ste ručak za prste polizati 😉
Crveni bodečnjak sa blitvom i krumpirom
POTREBNO:
- 5-6 komada zamrznute ribe crveni bodečnjak
- 5 češnjeva češnjaka
- stručak svježeg peršina
- 150 ml bijelog vina
- 3-4 žlice maslinovog ulja
- 2 limuna
- sol, papar
PRIPREMA:
- Ribu odmrznuti. Oprati je i nožem postrugati lagano površinu te oprati utrobu. Iako je ovo očišćena riba, indrustrija je industrija i uvijek ostane nešto utrobe u njoj.
- Ribu posušiti ubrusom. Posoliti sa svih strana malo jače, preliti je limunovim sokom i pustiti da odstoji bar 1 sat.
- Složiti ribu u lim za pečenje premazan maslinovim uljem. Uvaljati ribu sa svih strana u ulje, posipati je sitno sjeckanim češnjakom, peršinom i vinom.
- Prekriti ribu folijom i peći poklopljeno u pećnici zagrijanoj na 190C 20 minuta. Nakon toga maknuti foliju pa peći otkriveno još 20-tak minuta ili dok riba lijepo ne porumeni.
- Poslužiti uz blitvu s krumpirom.
- Dobar tek.
Recept u slikama:


The post Crveni bodečnjak sa blitvom i krumpirom appeared first on Reci Peci.
Da, dobro ste pročitali, ovo su doista prave pravcate kremšnite sa bundevom! Iako vas fotografija neće baš uvjeriti kako u ovoj kremšniti ima bundeve, vjerujte ima je 😉 Bundeva u ovom sličaju svojom bojom nije došla izražaja, iz jednostavnog razloga što kreme ima jako puno. A kakva bi to kremšnita i bila nego sa prekopreviše kreme 😀 Okus bundeve se u ovom kolaču doista niti ne osjeti. Možda malo, onako na kraju okusni pupoljak zatitra narančasto bundevičasto. Ali samo malo. Pa zašto onda uopće bundeva u kremšniti? Pa zato što sam jednostavno htjela vidjeti kako to izgleda 😉
Kremšnite sa bundevom



Ne mogu vam opisati koliko sam sretna što je ovogodišnji izbor rođendanske torte moje djevojčice bio ova čokoladna Milka torta. Doooobro, nije još baš ova torta kao torta bila na pameti, no pripremu mi je uvelike olakšalo to što je ovaj put bar otprilike znala što želi. Torta mora biti čokoladna. Mora biti fina. I mora izgledati točno tako kao da je jedan sočni čokoladni sladoled ispao naglavačke na sred torte. Da, baš tako. Totalni nered za ukras nasred torte. Našla je i fotku na internetu tako nečega. Ne trebaju joj ove godine ni leptirići. Ni ružice. Ni šljokice. Ni jednorozi. Malo smo narasli i pomalo nas pucaju pretpubertetski hormončići, pomislim ja. I ne kažem joj ništa, nego otćutim u sebi tu neobjašnjivu sjetu zbog gubitka svoje male šljokaste princeze koja je sada već velika i ne želi više ništa bebasto, predvidljivo i dječje. Pa se bacim na sklapanje recepta za najsočniju čokoladnu tortu ikad. I tako nastade ova samo naša čokoladna Milka torta.
Spojila sam u ovoj torti jednostavni čokoladni biskvit koji se savršeno ispekao i dao razrezati na čak tri kore, sa još jednostavnijom kremom od čokoladnog pudinga i Milka čokolade. Slatko vrhnje se također našlo u slojevima između tamnih kora i svjetlosmeđe kreme. Ne samo da bi razbilo monotoniju te tamne torte, nego i da bi podiglo okus na jednu višu razinu. I doista jeste. Savršeno je kremasta i neodoljivo profinjena baš zbog te jednostavnosti. Čokoladna Milka torta daje tako puno toga i bez suviše sastojaka. Nema u njoj niti oraha, niti puno jaja.
I još:



Kada sam odlučila napraviti ovaj sočni kolač sa bundevom i batatom htjela sam samo malo eksperimentirati i potrošiti namirnice koje sam imala na raspolaganju. Ni slutila nisam da ću napraviti nešto preukusno. Toliko ukusno da je oduševilo sve koji su ga probali. Budući je većina ljudi skeptična pri kušanju povrća unutar kolača, izostavila sam taj mali podatak o batatu i tikvi. I okus kolača ih je oduševio.
Pripremom ovog kolača također sam htjela zatomiti svoju, u zadnje vrijeme od kada sam saznala da imam rak dojke, pomalo opsesivnu potrebu da koristim ‘zdrave’ sezonske namirnice. Na svoju bolest gledam kao na nešto što će proći. Kao što prođu i sve druge bolesti i teški periodi u životu. U iščekivanju sam svojih nalaza i terapije. Pa iako imam dobar osjećaj oko svega i iako me moja unutarnja pozitiva tjera da živim punim plućima, onaj podmukli uljez u meni zvan sumnja se javi tu i tamo. Izviri iza ugla nenadano na prepad. Učini me ranjivom i prilično nervoznom. Učini da poželim pobjeći negdje daleko od svega. I u konačnici učini da osjetim samosažaljenje. I tu ga režem. Presjecam. Izbacujem naprasano iz glave. Jer podnijeti mogu sve. Ali da sama sebe počnem sažaljevati, zbog bilo čega, to ne dolazi u obzir. To nisam ja. Isplačem se. Izvičem se sama na sebe što sam uopće pomislila da sam slaba. Izgrlim djecu. Stavim pregaču i odem u kuhinju. I tu sve počne. Osjetim kako mi se entuzijazam polako vraća svakim novim pokretom pjenjače, a svaka negativna misao polako nestaje. I eto…tako nekako nastade i ovaj sočni kolač sa bundevom i batatom 😉
utternut bundeva, batat (sve zajedno 300 g, oguljeno i nasjeckano)



Kada se na stolu nađe krem juha od batata i tikve znate da je došla jesen. Tikva je neprikosnovena kraljica ovog dijela godine. Oduševljavala svojim mirisom i poticajnom narančastom bojom pa se kušajući ovaj fini nektar u vidu juhe doista možete osjetiti kao da kušate sam nektar života koji vas krijepi i daje snagu. Batat, taj slatki krumpir iliti sweet potato kako bi u engleskom govornom području rekli, svojim je neobično blagim okusom i opet, narančastom bojom samo uljepšao taj doživljaj.
Dakle, nađete se poslije svega kod kuće pa shvatite da ste tjelesno ipak pomalo ograničeni. Shvatite da je ta operacija ipak bila sve samo ne bezazlena i da sa rukom uslijed boli zbog otklonjenih limfnih čvorova ne može napraviti baš sve kako ste si zamislili da hoćete. Osjetite zbog toga strašnu frustraciju. Osjetite bol. Nemoć. Neizvjesnost. Osjetite da vas je sve to skupa ipak pogodilo više nego što ste si željeli priznati. Osjetite neobjašnjivu tugu. Osjetite one suze koje ne teku nego se nakupljaju negdje pod površinom i razdiru ono malo samopouzdanja što je ostalo. I onda vam vaša ljubav, vaš suprug, vaša podrška, vaš vjetar i sunce i kiša i sidro i jedro.. i sve to u isto vrijeme na stol iznese toplu krem juhu od batata i tikve. I jedan zalogaj baš kao i jedan pogled učini da se sumnje rasplinu i svi negativni osjećaji nestanu. Samo tako. Kao odnešeni vjetrom.





Što drugo napraviti kada imate jako malo vremena, puno bresaka i veliku želju za slatkim doli 15-minutni kolač sa breskvama 😀 Radila sam do sad ovakve 15-minutne varijante kolača sa različitim voćem, no nikada baš sa breskvama. Iako su breskve ljetno voće koje najviše volim u sirovoj varijanti i to netom ubrane sa stabla, mogu proći i ovako u kolaču. A sa breskvama je uvijek tako – ili ih još uvijek nema pa ne možeš dočekati onih prvih par jedva dozrelih, ili ih ima toliko da ne znaš što ćeš s njima 😉 Kada se dogodi ova druga varijanta, i kada vam breskve već lagane zaprijete propadanjem, najbolja je opcija ubaciti uh u kakav kompot ili napraviti kolač.
15-minutni kolač s breskvama




Da je pita od šljiva biti lako, pita od šljiva bi bio svatko! 😀 Da pita može misliti, vjerovatno bi i pomislila tako nešto jer, ova je sezonska ljepotica doista toliko posebna i toliko fina da se malo koji sezonski kolač može mjeriti sa njom 😉 No bez obzira na svoju posebnost i na istančan okus, ova je pita od šljiva stvarno jednostavna za izradu. A i sastojci su jednostavni sasvim. Možda je baš zato tako fina!
Pita od šljiva
800 g šljiva (vagala sam očišćene)






Ok, pekmez od marelica napravljen je odavno, lovačka salata popunila je police u špajzi, idući vikend radimo i domaći prženi ajvar, pa iako sam sama sebi rekli da neću više, nisam mogla odoljeti, a da ne probam napraviti pekmez od šljiva iz pećnice. Do sada sam pekmez od šljiva radila svega jednom i to na onaj staromodan način sa ukuhavanjem i miješanjem preko nekoliko sati. Vjerovatno mi se upravo zbog tog užasno dugog procesa tako jako zamjerio i izbjegavala sam kuhanje pekmeza godinama. Dobro, baka nas je ionako svake godine opskrbila pristojnom dozom svojeg pekmeza od šljiva 😉
Dakle, jednostavnost pripreme ovog pekmeza upravo je u tome da ne morate satima biti kraj njega i miješati stalno. I to je odlično. No, nakon tri sata pečenja na 200°C, moj je pekmez i dalje bio rijedak, nije se onako ‘povezao do kraja’, a budući nisam htjela da to bude džem sa velikim komadima šljiva, nego baš glađi pekmez, morala sam ga izmiksati. Izvadih ga iz pećnice, ismiksah, vratih u pećnicu na još pola sata. Ali promjena nikakva. E nakon ta 3,5 sata rada pećnice sam bila dovoljno isfrustrirana da pekmez iz pećnice ili frknem kroz prozor ili izvadim iz pećnice i završim ga na klasičan način na ploči za kuhanje uz puno onog završnog prskanja i bućkanja. Odabrah ovo drugo 😉









Kada sam pisala recept za lovačku salatu i snimala video, natuknula sam vam da se ista ta lovačka salata može upotrijebiti kao umak za tjesteninu. Pa, evo kako. Tjestenina sa umakom od lovačke salate brzo je jelo i ručak sa kojim ćete biti gotovi u svega par minuta. Naravno, pod uvjetom da ste prethodno napraviti lovačku salatu 😉 S obzirom da se tjestenina sa umakom od lovačke salate priprema brzo, idealna je za pripremiti upravo u onim danima kada nemate previše vremena za nakuhavanje složenijih ručkova. A s obzirom da je jako ukusna i fina, svi će za stolom biti zadovoljni!
Tjestenina sa umakom od lovačke salate




Koliko god možda bili skeptični prema kombinaciji iz naslova, slatko slani ražnjići od ljetnog voća i pršuta idealna su ljetna kombinacija koja krijepi dušu i tijelo. I ne samo to, slatko slana kombinacija voća, sira i pršuta savršeno si odgovara. Od svih vrsta voća, dinja se nekako najviše voli sa slanim pršutom, no odlučih isprobati i ovu kombinaciju sa bobicama grožđa i nektarinom. I znate što, odlično je! Ovo je jedna prava osvježavajuća bomba. Zamislite samo kako je dobar osjećaj kada vam se u ustima rasprsne čvrsta i sočna bobica grožđa, odmah potom jezik vam zažari ljuti sir, pršut se pobrine da doživite mirisnu i slanu ekstazu i onda se pod jezikom nađe sočna i slatka dinja koja sve ove okuse zagrli i da smisao 🙂
Slatko slani ražnjići od ljetnog voća i pršuta


Aromatična piletina u umaku od senfa i gljiva idealno je jelo za vas ukoliko želite osvježiti svoj jelovnik nečim drugačijim i neobičnim, a opet jednostavnim. Kada biste pileća prsa jednostavno ispržili, a potom pirjali u umaku od senfa i vrhnja s gljivama, dobili biste ukusno i fino, ali prilično dosadno jelo 😉 No, ako ta ista pileća prsa začinite češnjakom, potom zamotate sa pancetom u male rolice, pa sve skupa pirjate u istom tom umaku dobit ćete potpuno drugačije jelo! Budući su pileća prsa prilično ‘suhi’ komad mesa, dobro ih je prilikom termičke obrade omekšati. A panceta će napraviti upravo to – podariti će vašoj piletini potrebnu dozu sočnosti i zanimljiv okus 😉
POTREBNO:














Kada za ručak ili večeru želite nešto jednostavno i brzo, salate su pravi izbor. A kada se odlučite da to bude meksička salata sa tjesteninom, odlučili ste se za nesvakidašnje uživanje u prefinim okusima. Konkretna salata sa puno dobro izbalansiranih sastojaka doista može predstavljati savršeni obrok. Odlična je također i iz razloga što je priprema ovakvih jela prilično jednostavna. Bez obzira radi li se o tome da je ljeto i da treba skuhati nešto što brže bez previše kuhanja ili jednostavno trebate nešto zanimljivo za društvo koje očekujete na kakvoj fešti, salata neka bude prvi izbor.
Meksička salata sa tjesteninom

Krem juha od crvene paprike roge samo je jedna u nizu finih juhica koje doista često kuham u svojoj kuhinji. Juhe, bez obzira bile one bistre ili guste obožavam, a ta se ljubav dogodila ustvari u doba kad su klinci bili mali. Znači u vrijeme njihovih prvih obroka na žlicu kada je trebalo smisliti način da se u jelo ubaci i zakamuflira čak i ono povrće koje inače nikad ne bi pojeli 😉 Malo po malo, ostala mi je navika da obrok najčešće započnem juhom. A tu sam naviku prenijela i na svoje ukućane koji su u priličnom čudu kada za ručak skuham nešto, a da nema juhe prije toga. Juha se kod nas podrazumijeva, a nekako je srcu i nepcu najmilija gusta krem juha.
Krem juha od crvene paprike



Torta od ribizla fenomenalna je slatica koja me oduševila iz više razloga. Prije svega, izgleda fantastično iz od samog pogleda na nju počneš mljackati. Pogledajte samo tu bogatu bijelu kremu išaranu crvenim bobicama – savršeni kremasti kolači! A ta krema čak i nije krema nego samo slatki snijeg od bjelanjaka u kojem su se sakrile ribizle 😉 I ono što najviše volim kod ove torte je to što je turbo jednostavna za napraviti i potrebni su samo osnovni sastojci.
Torta od ribizla








Što drugo napraviti usred ljeta dok marelice već same padaju sa stabla nego pekmez od marelica?! 🙂 Dobro, postoji tu još cijeli niz mogućnosti kao što su različiti kolači sa marelicama, sokovi od marelica, možda i kompot. No, ako se na vrijeme potrudite i napravite domaći pekmez od marelica, zadržat ćete mirise i okuse ljeta u svojoj kuhinji cijelu godinu. A to je pravo bogatstvo i prava ljepota. Kao što je slučaj sa bilo kojom drugom zimnicom, možete vi danas u trgovinama naći doslovno sve što poželite od zimnice, ali to jednostavno nije to. Domaći pekmez od marelica ima posebnu strukturu, bogatog je okusa i pod jezikom doista možete osjetiti okus prave svježe marelice sa stabla.
zimnice i pekmeza različitih proizvođača, pekmez neće biti dovoljno gust ako se ne kuha dovoljno dugo. A i struktura mu neće biti tako fino kremozna. Da se razumijemo, nije to pekmez od šljiva pa da se mora kuhati cijeli dan, ali na 2-3 sata kuhanja računajte svakako.
POTREBNO:







