"Kad sretneš Hanku" - Pjesma čovjeka tragične sudbine
Rade Jovanović, poznat kao "Goraždanin Rade Jovanović", bio je čovjek čiji je život bio obilježen nevjerojatnim preokretima i tragičnim sudbinama. Rođen u Goraždu, još kao dječak, sa samo četrnaest godina, pobjegao je ispred ustaša i pridružio se mladim bombašima iz partizanskog bataljona Miodraga Milovanovića Luneta iz Druge proleterske brigade. Sinu je dao ime Lune, po ovom partizanskom heroju. Nakon Drugog svjetskog rata, njegovi mladalački snovi bili su prekinuti kada je zbog političkih čistki završio u logoru na Golom otoku, o čemu nikada nije želio govoriti.
Unatoč ovim traumatičnim iskustvima, Rade je pronalazio utjehu u pisanju i komponovanju narodne muzike. Njegova sreća bila je potpuna samo kada bi, kako je volio reći, "njegova pjesma ušla u narod". Jedna od tih pjesama, koja je duboko ušla u srca mnogih, je i "Kad sretneš Hanku".
Pjesma je posvećena Hani Korjenić, poznatoj ljepotici iz Čajniča između dva svjetska rata, koju su zbog njene nevjerojatne ljepote i prkosa zvali Carica. Zbog njene ljepote mnogi su gubili razum i dizali ruku na sebe, poput izvjesnog Ibre kojeg su morali skinuti s vješala. Njen otac, Sabrija, odlučio ju je udati za bogatog sarajevskog trgovca iz porodice Užičanin kako bi izbjegao daljnje tragedije.
Pjesmu je prvi put otpjevao Safet Isović 1973. godine na "Beogradskom saboru". Iako je pjesma dobila tek treću nagradu, publika je žestoko protestvovala, što mnogi smatraju političkom odlukom zbog Radove prošlosti na Golom otoku. Bez obzira na sve, pjesma je postala izuzetno popularna i proglašena je narodnom pjesmom decenije prema anketi Radio Beograda.
Tekst pjesme "Kad sretneš Hanku"
Kad sretneš Hanku, sijedu baku
u mahali u sokaku
selami je... pozdravi je
jer znaj da je bila vila
Zbog nje je Zijo danima pio
zbog nje je Salko u vodu skako
zbog nje je Ibro hapsane ribo
zbog nje je Bego u mezar lego
zbog nje su noži parali srca
zbog nje se lila momačka krvca
Hvališe ljudi ljepotu njenu
i pjesnici za nju znaše
tu nekada divnu ženu
i sazlije opjevaše
Nigdje još ne bi takvoga stasa
nit ljepših usta umilnog glasa
od pjesme njene slavuj umukne
od puste želje srce da pukne
Takva je bila zanosna Hanka
najljepša djeva iz mog sokaka
Godine burne odniješe mladost
ko vjetrovi list sa gore
u očima gasnu radost
divno lice skriše bore
Leđa se svila, drhtave ruke
u stare Hanke sirote puke
protkani tugom prolaze dani
sjećaju srce na sevdah davni
Sjećanja draga tiho se gase
a pusta mladost ne vraća se...
