Nekako po navici, oko reprezentacije Bosne i Hercegovine se krajem svakog kvalifikacionog ciklusa podigne velika prašina. Na to smo se već pomalo navikavamo pa nas ni sva dešavanja oko bivšeg selektora Blaževića nisu toliko iznenadila. Jedan dio javnosti stao je na njegovu stranu, drugi dio je po njemu osuo drvlje i kamenje dok su se treći distancirali i čekali da se stvar riješi. I riješena je.
Ćiro je odmaglio okitivši se pri tom i titulom trenera i najličnosti godine u našoj zemlji. Danima nakon toga se nagađalo o novom selektoru pa su se kandidati redali kao na filmskoj traci. Ipak, najviše kvaliteta, barem prema mišljenju Izvršnog odbora Fudbalskog/Nogometnog saveza naše zemlje ima Safet Sušić koji je jednoglasno izabran za novog šefa struke našeg najboljeg nacionalnog tima.
O Safetu kao fudbalskoj veličini suvišno je trošiti riječi. O Ćiri kao vrsnom motivatoru i showmenu sa rezultatima, također. Međutim, čini se kako komunikacija na relaciji bivši-novi selektor i nije baš najbolje počela. Istini za volju i nije puno bitna ali apsolutno nije ni potrebna u momentima kada se pokušavaju konsolidovati redovi, dići glava i krenuti dalje.
Sve je počelo Papetovom izjavom kako za plasman na veliko takmičenje BiH mora pobjeđivati i velike selekcije. Ćiro se očito našao uvrijeđen pa je ljutito odbrusio: ''Ako Belgija nije velika selekcija, onda ne znam ko je''.
Prije svega, vjerujem da Sušić nije imao namjeru na bilo kakav način devalvirati rezultate koje je Blažević ostvario. Naprotiv, Pape je rekao samo ono što stoji i što je gola istina. Blažević je postigao to da cijela nacija živi za svoju repku i broji minute i sekunde do famoznog baraža i na tome – kapa dole. Međutim, Ćiro se može ljutiti koliko god hoće i pravdati to čime god hoće, ali naša selekcija je pod njegovom palicom u šest mečeva sa velikim ekipama (po dva sa Španijom, Turskom i Portugalom) izvukla samo jedan remi uz pet poraza i to je istina. Svi smo frenetično dočekali dvije nizane pobjede nad Belgijom iako su rijetki od nas vjerovali u to. Ali, ako ta ista Belgija na zvaničnoj FIFA-rang listi reprezentacija za nama kaska barem deset mjesta onda se opravdano pitamo u čemu je njena veličina. Ako je nekada i bila velika onda se od prošlosti u fudbalu definitivno ne živi. Uzgred rečeno, na izvlačenju parova za slijedeće evropsko prvenstvo naša selekcija je u trećem jakosnom šeširu a Belgija u četvrtom.
Kad već govorim o Euru 2012. onda je definitivno tačno da za nastup u Poljskoj i Ukrajini naša selekcija mora pobijediti i poneku veću. Od potencijalnih kandidata za protivnike u grupi iz prve dvije jakosne skupine mogući protivnici nam mogu biti naprimjer Španija, Njemačka, Holandija, Italija, Engleska, Hrvatska, Portugal, Francuska i Rusija iz prvog te Grčka, Češka, Švedska, Švajcarska, Turska, Danska, Slovačka, Srbija i Rumunija iz drugog jakosnog šešira. Da je Belgija ostala u trećoj jakosnoj grupi onda bismo izbjegli barem jednu veliku evropsku momčad. Ovako, možda se vidimo ponovo, ali mi moramo pobijediti i puno veće repke za Euro.
Ćiro se okitio priznanjima i pohvalama i to je to. Pape treba našu podršku i to je u ovom trenutku mnogo važnije.
Preuzeto sa: www.sportsport.ba
Nakon nesretnog remija protiv Francuza, bilo je još loših vijesti: U baražu zbog žutih kartona neće igrati Saša Papac i Boris Pandža. Možda i najveće razočarenje je i neigranje Mensura Mujdže kojem je pukla kost nakon utakmice u Parizu, zbog čega će pauzirati 2-3 mjeseca.