Arhiva oznaka: SDP

Sekretarijat kandidata ispred SDP-a bio je veoma brz da nam dostavi biografiju kandidata, nije nas ostavila bez teksta, valjda što je pisana na ovaj staromodan način "napiši što više, bitan je kvantitet a ne kvalitet". Interesantno je da je kandidat sam sebe ocijenio da je radio odgovorne poslove sa "dobrim rezultatima", obično ovdje sve stoji u superlativima (tako je bar kod protukandidata iz druge najveće stranke). Nakon što smo zamolili da nam i na pitanja odgovore, dobili smo u roku 24 sata odgovore na ista. Sa moje lične tačke gledišta par osnovnih stvari su rekli kratko i jasno (govorim ekstra u množini jer mi odgovori nisu došli direktno samo od kandidata SDP-a) žele nešto da urade protiv budućih poplava i da poboljšaju vodosnabdijevanje u svim mjesnim zajednicama i da otvore Poslovnu zonu. Ništa novo rekli bismo ... ali pročitajte sami:

 Prvo nekoliko riječi o vama i dosadašnjoj karijeri ?

Rođen 16.02.1960. godine u Brčkom. Osnovnu školu završio u Srebreniku, 1974.godine, Gimnaziju „Meša Selimović“ u Tuzli pohađao u periodu od 1974-1978.godina, a Ekonomski fakultet u periodu od 1978-1982.godine. Po završetku fakulteta zaposlen u tadašnjem društvenom preduzeću „Majevica“ Srebrenik, na poslovima komercijaliste, da bi potom bio imenovan za komercijalnog direktora u „CORN-FLIPSU“Srebrenik, a zatim za direktora Robne kuće “Srebrenka“Srebrenik. Učesnik je odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992-1995.godina.

U periodu 1996-1998. godine radio u privatnom sektoru. Poslije prvih poslijeratnih izbora imenovan je za šefa u općinskoj Službi za budžet, privredu, inspekcijske poslove i opću upravu općine Srebrenik. Na ovim poslovima je radio u periodu od 01.04.1998-31.05.2001.godine. Poslije oktobarskih izbora 2002.godine imenovan je za direktora „Direkcije za zaštitu okoliša“ Tuzla pri Vladi TK. Ovu dužnost je obavljao od 01.06.2001. do 31.03.2006.godine. U periodu 01.04.2006.do danas radi u privatnom sektoru na poslovima menadžera. Dugogodišnji je sportski radnik koji je obavljao poslove predsjednika Upravnog odbora FK“Gradina“Srebrenik u više mandata prije i poslije rata. Osnivač je Fudbalskog i Sportskog saveza Općine Srebrenik. Bio je predsjednik Izvršnog odbora Nogometnog saveza TK u periodu od 2002-2010.godine, kao i član Skupštine Nogometnog saveza BiH u periodu od 2004-2011.godine.

Funkciju predsjednika Opštinskog odbora SDP BiH Srebrenik obavljao je u periodu od 2002-2005.godine, a bio je i član Glavnog odbora SDP BiH u periodu od 2006-2010.godine. Na Opštim izborima 2006. godine izabran je za poslanika u Skupštini Tuzlanskog kantona. Dobitnik je najvišeg općinskog priznanja - Plakete općine Srebrenik 2005.godine.

Oženjen, otac dvoje djece.

Cio dosadašnji radni vijek je obavljao vrlo odgovorne poslove sa dobrim rezultatima. Svojim znanjem i iskustvom može odgovoriti izazovima i problemima koje zahtijeva funkcija općinskog načelnika u ovim izuzetno teškim vremenima.
Zašto se kandidirate ?

Višegodišnja kriza u cijeloj BiH zahtijeva korijenite reforme pa tako i unutar opštinskih struktura Srebrenika. Smatram da svojim znanjem, iskustvom i energičnošću mogu sprovesti reforme i otvoriti novi investicioni proces. Svjestan sam problema budžetskog deficita, ogromnih obaveza prema dobavljačima, katastrofalnih posljedica poplava, loše infrastrukture, preglomaznog i  neefikasnog opštinskog aparata ali sam spreman ove probleme rješavati na najbolji mogući način, jer je to za mene veliki izazov i to je osnovni razlog moje kandidature.

Koja su tri goruća problema, sa vaše tačke gledišta ?

Sanacija posljedica katastrofalnih nepogoda, projektovanje i izgradnja odbrambenih nasipa cijelim vodotokom rijeke Tinje i njenih glavnih pritoka. Izgradnja Magistralnog vodovoda za sva područja Opštine sa odvodnjom i tretmanom otpadnih voda. Izgradnja i adaptacija putne strukture na području cijele Opštine a ne samo u dolini rijeke Tinje.

Kako ih mislite riješiti ?

Sredstva Budžeta za rješenje ovih problema su apsolutno nedovoljna. Maksimalno ću koristiti vanbudžetske Fondove na višim nivoima Države, (Eko-Fond, Vodoprivredna agencija, i sl.), a i predpristupne fondove Europske unije, na bazi kvalitetnih projekata.
Koliku podršku imate, mislite da ćete imati u sadašnjem sastavu Vijeća ?

Pobjedom na izborima želim biti Načelnik svih građana, bez obzira na njihovu političku i dr. pripadnost, pa očekujem maksimalnu podršku svih Vijećnika.

Gdje vidite Srebrenik za dvije a gdje za 5. godina ?

Za dvije godine:

Konsolidacija Budžeta, rješavanje pitanja vodosnabdijevanja na što većem dijelu Općine i saniranje putnih komunikacija.

Za pet godina:

Potpuna funkcionalnost Poslovne zone u Srebreniku, završeno uređenje korita rijeke Tinje  i njenih pritoka, sa obaloutvrdama, započeta gradnja akumulacije na Bistričkoj rijeci i riješeno pitanje infrastrukture u svim Mjesnim područjima.

Šta je najbolje uraditi, sa ekonomske tačke gledišta, običnom čovjeku u ovom  okruženju ?

Potencijali opštine Srebrenik su ogromni, prvenstveno u njenim građanima. Potrebno je stvoriti okruženje u kom će se ljudi osjećati sigurno i slobodno. Nadležnosti opštine Srebrenik u podršci ekonomiji su vrlo ograničene ali svaki čovjek mora imati dostupne usluge općinskih Službi, bez ikakvih barijera i diskriminacije. Čak šta više, eventualne barijere moraju biti otklonjene od strane nadležnih Službi i na višim organima vlasti, u direktnoj komunikaciji sa privrednicima i građanima.

Hvala na odvojenom vremenu.

Preneseno sa : Oslobodjenje.ba

Svi signali govore da će Republika Srpska i naredne četiri godine živjeti u znaku Dodikove nekažnjene separatističke politike, da će Federacija, zbog insistiranja Hrvata na trećoj federalnoj jedinici, s Mostarom kao prijestolnim gradom, postati "lonac koji ključa", dok će država i dalje biti "ničija zemlja". Zato niko ne treba da uživa u svojoj pobjedi
Prolazio sam te večeri ispred ulaza u sarajevsku Tržnicu, kad mi šarmantna crnokosa djevojka pruži predizborni letak sa likom Danisa Tanovića na naslovnoj strani. "Gospodine Beriću, hoćete li glasati za nas?", upita me. "Hoću." Ona se nasmija. "A šta je tu smiješno?" "Pa, svi kojima damo naš letak kažu to isto. To mi je nekako sumnjivo." Održao sam dato obećanje i glasao za Našu stranku na svim nivoima vlasti, onako luzerski, iz nekog inata. To je kao kad navijate za slabijeg boksera, iako znate da će glatko izgubiti borbu. Porodična tuča, koja je izbila u javnost, nepromišljena koalicija sa onim fočanskim usamljenikom i, najzad, više nego anemična predizborna kampanja učinili su Našu stranku autsajderom. Džaba intelektualna i umjetnička reputacija njenih vedeta, džaba relaksirajuće ljevičarske ideje, džaba parola "Rat mafiji". Krah je bio neizbježan. Moj glas je, dakle, iz biračke kutije otišao u vjetar. Dešavalo se to i ranije: za koga god bih glasao, taj bi postao gubitnik.
Nisam član nijedne političke partije, iako su mi jedne bliske a druge nisu. Ni od jedne, uključujući i onu koja je vladala pedeset godina, nisam dobio ama baš ništa, osim davno jedne limene značke za tobožnji doprinos socijalističkoj izgradnji. Naravno, prevrtljivost našeg svijeta nije uzrok debakla Tanovićeve stranke. Međutim, djevojka s početka ove kolumne bila je u pravu, a njena sumnja u iskrenost prolaznika opravdana. Uoči prvih demokratskih izbora 1990. godine svi su u Bosni govorili da će glasati ja l za reformiste Ante Markovića, ja l za "svoju jedinu partiju", tj. Savez komunista. I svi su, kao što je poznato, listom glasali za bošnjačku, srpsku ili hrvatsku nacionalističku stranku. A nakon izbora su tvrdili suprotno, valjda zbog potisnutog osjećanja grijeha što su nešto i nekoga izdali. Birači koji su se u nedjelju odmetnuli od Stranke za BiH, i u manjoj mjeri od SDA, neko će vrijeme u kafanskim razgovorima takođe lagati, poričući da su glasali za SDP ili za SBB.

Zlatko Lagumdžija trijumfalno maše onom crvenom brošurom, kao da je riječ o promociji Komunističkog manifesta, ali obimnijom od njega, i kaže: "Ovo je naš program, on je pobijedio!" Ma, nije pobijedio program. Malo ko čita obimne partijske programe. Prvo, zato što je to, u pravilu, dosadno štivo i drugo, zato što ljudi znaju da će događaji u ovakvoj državi sigurno krenuti nekim drugim tokom. Protekle četiri godine pojele su skakavci, baš kao u onom romanu velikog pisca Borislava Pekića. Vlast je naprosto bila užasno loša, a opozicija nikakva. Prvoj je mandat protekao u znaku beskrupuloznog grabeža, a drugoj u znaku drijemeža. Prva je gađana kamenicama, a druga je u tome uživala.

I šta se desilo? Birači su drastično kaznili Stranku za BiH, a njenog lidera Harisa Silajdžića gotovo ponizili, što se Zapadu, iz već poznatih razloga, dopalo. Silajdžić je uvijek bio jači od vlastite stranke, a njegovim političkim potapanjem ona postaje potpuno irelevantna. Iako SDA takođe snosi veliki dio odgovornosti za stanje u Federaciji, njeno biračko tijelo i dalje joj je veoma privrženo. Njene pristalice, mahom sa dvadesetogodišnjim stranačkim stažom, kao da nisu imale srca da joj u većem broju okrenu leđa. Pobjedom Bakira Izetbegovića u trci za člana Predsjedništva BiH kao da je prestao rivalitet između njega i Tihića. U uzbudljivom izbornom raspletu, SDP ni kriv ni dužan odnosi ubjedljivu pobjedu, osvojivši gotovo dvostruko više mandata nego 2006. godine. To je znak da se uvećao broj Bošnjaka koji su se, možda i nesvjesno, zasitili ispraznog nacionalizma i politike u džamijskoj verziji, odlučivši da lijek za svoje frustracije potraže u socijaldemokratskoj opciji. Instaliranjem Saveza za bolju budućnost u politički život Bosne i Hercegovine, desnica je takođe postala relevantan faktor. Bošnjačko biračko tijelo se polariziralo. Demokratija je na dobitku, ali je igra postala komplikovanija.

Gledam televiziju, slušam radio, u novinama mi ne promiče nijedno slovo koje se odnosi na nedjeljne izbore. Vidim, svako slaže svoj mozaik vlasti. Nakon Dragana Čovića, u utorak je u štabu SDP-a objavljeno da će njegov lider Zlatko Lagumdžija biti kandidat za državnog premijera. Greška, koju nikome ne treba objašnjavati. Ovo je pozicija u kojoj treba žrtvovati damu da bi se dobila partija, tačnije - da bi država bila na dobitku. Imajući u vidu da će tzv. hrvatsko pitanje, prije ili kasnije, početi tresti Bosnu i Hercegovinu, Lagumdžija je tu funkciju morao ponuditi Hrvatima. A zatim otići korak dalje i predložiti da i federalna Vlada i Vijeće ministara, umjesto po stranačkom principu, budu konstituisani kao ekspertske vlade. To bi bio dokaz da SDP-u nije stalo do vlasti same po sebi, već prvenstveno do interesa države i svih njenih naroda i građana.

Međutim, događaji ne idu u tom pravcu. Svi signali govore da će Republika Srpska i naredne četiri godine živjeti u znaku Dodikove nekažnjene separatističke politike, da će Federacija, zbog insistiranja Hrvata na trećoj federalnoj jedinici, s Mostarom kao prijestolnim gradom, postati "lonac koji ključa", dok će država i dalje biti "ničija zemlja". Zato niko ne treba da uživa u svojoj pobjedi.