Arhiva oznaka: spomen obiljezje

3. Dan

Budjenje ujutro oko 7.00 uz pjesmu ruskog hora “Komadant Sava”. Ispijanje kafe uz smjeh I planiranje danasnjeg putovanja.

Prvi cilj Gravice koji su udaljene 2-3 kilometra od Bihaća. Prekrasan pejzaz I vrijedi ga posjetiti. Ima ostecenja od gelera od proslog rata I raznih grafita ali kao cijelina izgleda prelijepo.

           Spomen-park žrtava fašističkog terora Garavice, opština Bihać, proglašen je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Forma spomenika, kao cjeline je očuvana. Garavice su mjesto masovnog pogubljenja, masovna grobnica i spomen-područje u neposrednoj blizini grada Bihaća. Početkom Drugog svjetskog rata 1941. godine u Garavicama je izvršen masovni pokolj civilnog stanovništva od strane ustaša  u kojem je ubijeno oko 12000 ljudi, među kojima veliki broj djece.

Poslije Gravice idemo u spomen muzej prvog zasjedanja AVNOJ-a koji na zalost nije radio.Usput se fotografisemo jos kod nekih spomenika koji su u centru Bihaca.

Nastavljamo put ka Bosanskoj Krupi gdje se odvajamo za Sanski Most.Gdje smo nakon 40 km voznje se odvojili prema putu za B.Petrovac I Koracnicu gdje se nalazi jedan prelijep spomenik zvani “Koracnica”.Nalazi se na 12 km udaljen od magistrale B.Krupa-S.Most.

Spomenik “Koracnica” na Grmecu koji se nalazi u sumi u prelijepom ambijentu.Spomenik je dobro ocuvan ako uzmemo prilike gdje se nalazi I u kakvom okruzenju.Vrijedi ga posjetit I pogledat tu ljepotu.U blizini se nalazi I hotel koji je spaljen u proslom ratu.

        Memorijalna zona Korčanica na Grmeču je spomen područje sa spomenikom Revolucija vezano za Narodnooslobodilačku borbu ovog kraja. Područje se nalazi na 32 km od Sanskog Mosta, na sjevernim padinama planine gdje se tokom 1942. i 1943., u vrijeme Bihaćke republike nalazila najveća partizanska bolnica. Brojala je 19 objekata. Od 1990-ih područje je zapušteno i stradalo u ratnim operacijama.

Poslije obilazka Grmeca put nas void do S.Mosta.U voznji nam se javljaju drugovi iz Banja luke I jedan drug iz Vojvodine koji se trenutno nalazi u Banja Luci sa zeljom da se nadjemo oko 15.00 na Mrakovici Kozara sto sa radoscu prihvatamo.Posto je vrijeme brzo nestajalo u Sanskom Mostu pravimo kratku pauzu I odlazimo na spomenik Susnjare.

Spomenik podignut je na mjestu gdje su 1941. god. sahranjene prve žrtve fašističkog terora u Sanskom Mostu. Za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, na Memorijalnom kompleksu izvršene su mnoge izmjene.

            Memorijalni kompleks Šušnjar sastoji se od ulaznog dijela, spomen-parka sa humkama i stazama i uzdignutog centralnog prostora sa obeliskom. Cijeli prostor je ograđen i na rubnim krajevima kompleksa je posađeno drveće.

Kod ulaza je i betonski kubus dimenzija 1,50 x 1,50 m, obložen pločama od crnog granita debljine 4 cm, na kome su se sa gornje strane nalazili podaci o spomen-obilježlju kao i podaci o antifašističkoj borbi stanovništva općine Sanski Most.

Spomen-park se sastoji od humki – grobnica u vidu zatravnjenih brežuljaka visine oko 1,5 m i staza sa obostrano poredanim betonskim pločama na kojima su postavljene aluminijske pločice sa imenima žrtava i poginulih boraca NOR-a.

Centralni elemenat spomen-kompleksa predstavlja obelisk čija je nosiva kontrukcija izrađena od čeličnih nosača, dok je obloga urađena od tankih aluminijskih ploča. Visina obeliska je 15 m, nepravilnih oblika, i simbolizira život kao i stradanje naroda ovih prostora.

Nastavljamo put prema Prijedoru jos dva cilja do kraja imamo.Spomenik narodmom heroju Dr.Mladenu koji se nalazi u centru Prijedora I spomenik na Mrakovici kao slag na tortu.

            Mladen S. Stojanović (Prijedor, 7. aprila 1896. - Jošavka, 2. aprila 1942.). Po zanimanju je bio liječnik. Kao član KPJ bio je aktivan i prije početka Drugog svjetskog rata[1]. U NOB je stupio 1941., a poginuo je 1942. godine u selu Jošavka. Za narodnog heroja Jugoslavije proglašen je 7. augusta 1942. godine.

I krecemo ka Mrakovici koji je nam posljedni spomenik na ovom putovanju.Ulaz u nacionalni park prirode Kozara se naplacuje 2 KM I nakon krivudave ceste od Kozarca prema Mrakovici napokon stizemo na odrediste.Prelijep ambijent. Jako uredno I cisto. Spomenik u extra dobrom stanju.Muzej radi I ulaz je 1 KM. U muzeju su jako dobro rasporedjeni I ocuvani svi dokumenti,slike,orudja iz NOB-e naroda Kozare I okoline. Obilazimo spomenik dok cekamo drugove iz B.Luke I Vojvodine. Napokon I oni dolaze upoznajemo se i razgovaramo o nasem putovanju I razmjenjujemo iskustva sa putovanja jer su I oni ljubitelji istih putovanja.

         Nakon drugog svjetskog rata, prostor Kozare je proglašen za Nacionalni park i pretvoren u jedinstven memorijalni kompleks.

         Spomenik je djelo vajara Dušana Džamonje. Izgradnja je trajala u periodu 1971-1972. godine, uz angažman 3.000 društvenih aktivista. Radove je izvodilo zagrebačko preduzeće “Tehnika”, koje je izgradilo i spomenik žrtvama fašističkog terora u Jasenovcu. U izgradnju spomenika na Mrakovici utrošeno je hiljadu tona cementa, četiri hiljade kubnih metara agregata, 200 kubnih metara oplate i 200 tona gvožđa.

        Spomenik je podignut dobrovoljnim prilozima 400.000 građana i 1.350 pravnih lica, te jednog broja ljudi iz dijaspore. Svečanosti otvaranja, organizovanoj 10. septembra 1972. godine, prisustvovao je Josip Broz Tito. Pored spomenika je Memorijalni zid na kome su uklesana imena 9.921 jugoslovenskih partizana sa ovih prostora. Obnovljena je stalna muzejska postavka o Narodnooslobodilačkoj borbi. Među eksponatima je razno njemačko naoružanje, mitraljezi, šljemovi, fotografije i zapisi o dešavanjima u ratu.

Nakon ugodnog druzenja sa drugovima i drugaricom nastavljamo put ka Srebreniku koji je udaljen oko 170 km.

Sa dolazkom u Srebrenik nas put se zavrsava nakon predjenih 1178 kilometara I prelijepa tri dana .Puni dojmova,ponosni na sebe sto smo obisli,vidjeli I fotografisali.Ostalo je jos puno spomenika koje treba obici I dozivjeti njihovu pricu a za to vec pravimo nove planove.

U nezaboravnom putovanju ucestvovali:

Hare Bajrektarevic, Salim Buljubasic, Haris Cizmic i Almir Ibrisimovic

Juni 2020 godine.

I za kraj jedna iz grada Karl Marksa.

Smrt fasizmu-Sloboda narodu

2. Dan

Budjenje u 6.30 ispijanje kafe i odmah krecemo ka Partizanskom groblju Mostar. Nakon duzeg lutanja trazenja ulaza u spomenik napokon nam se posrecilo. Pristup spomeniku jako je los i ulaz je isaran raznim uvredljivim grafitima ali kada se udje u njega sve negativne stvari prestaju.

        Ovo spomen-groblje je jedan od simbola grada na Neretvi i najljepših arhitektonskih projekata na području Balkana. Nalazi se u zapadnom dijelu Mostara, na uzvišici koju karakteriziraju široke zelene površine i odatle se pruža pogled na gotovo cijeli grad. Sam spomenik se rasprostire na 5.000 m2 i na šest nepravilnih terasa.

Groblje ima 810 nadgrobnih ploča, koje imaju simbolično značenje, kao i cijeli spomenik. Oblici nadgrobnih ploča kojima su obilježeni pali borci podsjećaju na posječeno stablo, simbol prekinute mladosti.  Zbog teške zapuštenosti, vandalizma i devastiranosti, 2008. godine je počela obnova Partizanskog groblja. Financiranje je omogućila vlada Norveške. Nažalost, do kolovoza 2010. se nije pristupilo ozbiljnom realiziranju obnove i oznaka grobova heroja, što je izazvalo snažne reakcije javnosti, reakcije Mostaraca u gradu i dijaspori.

Sledeci cilj nam je muzej u Jablanici  u koju stizemo oko 10.30 I muzej radi na nasu radost.Muzej je fantasticno opremljen dokumentima I odlicno je postavljen da docara jednu od najvecih bitaka NOB-a .”Bitke za ranjenike”.

    Stalna postavka je obnovljena 2013. godine i hronološki prati događaje koji se odnose na pripremu, početak i trajanje operacije.Sastoji se od fotografija, dokumenata partizanske, italijanske, njemačke, ustaške i četničke provenijencije, trodimenzionalnih predmeta, oružja, maketa, zastava te umjetničkih djela. Podjeljena je u pet tema od kojih je posebno značajna ona koja obrađuje partizanske bolnice tokom trajanja operacije.

Posebno nas je radovalo sto smo u muzeju zatekli grupu od desetak djevojcica I djecaka koji su pazljivo razgledali postavke muzeja I poslije toga mirno sijeli na stepenice I bez rijeci gledali film “Bitka za ranjenike”

       Bitka na Neretvi, također poznata pod njemačkim kodnim imenom Fall Weiss (njemački za "Bijeli slučaj"), a u Jugoslaviji često nazivan Četvrtom neprijateljskom ofenzivom), bio je njemački strateški plan o zajedničkom napadu Sila osovine započet početkom 1943. protiv partizana u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, danas Bosni i Hercegovini, tijekom Drugog svjetskog rata. Ofenziva je trajala od januara do aprila 1943. godine.Nijemci su htjeli uništiti središnje zapovjedništvo Partizana, Centralni komitet Komunističke partije Jugoslavije, i glavnu Partizansku bolnicu. Sile osovine su okupile devet divizija, šest njemačkih, tri talijanske, nekoliko ustaških i domobranskih zdrugova, te nekoliko četničkih jedinica. Procjenjuje se da je preko 150 000 vojnika sila osovine napalo znatno malobrojnije partizanske odrede, uz koje su bili i ranjenici.

Most koji je srusen se renovira kao I prilaz njemu sto nas je takodje obradovalo.Ulaz u muzej se naplacuje I kosta 2 KM.

Nas sledeci cilj je bio Prozor I vrh Makljen.Putujuci iz Jablanice ka Prozoru skrecemo ka Ramskom jezeru gdje nakon predjenih 110 km u drugom danu a ukupno oko 500 km odmaramo I rucamo naravno uz obavezno fotografisanje.

Nakon odmora vracamo se ka Prozoru I iznad njega nekih 10 km stoji kostur od jednog prelijepog spomenika.Spomenik zvani  “Pesnica”.Velika je zalost sto je spomenik prezivio zadnji rat al su neki huligani I neprijatelji antifasistickih spomenika digli ga u vazduh 2000 godine eksplozivom. Ali on je meni I moji drugovima  cak I ovakav lijep I neponovljiv.

         Spomenik na Makljenu izgrađen je 1978. godine, općina Prozor-Rama, Bosna i Hercegovina. Posvećen je Bici za ranjenike iz 1943. godine. Spomenik djelo je bosanskohercegovačkog umjetnika Boška Kućanskog. Proglašen je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Spomenik je i danas, 8 godina nakon proglašenja nacionalnim, u stanju u kakvom je ostao nakon miniranja. Nema informacione table niti bilo čega što ukazuje na to da je poduzeta bilo kakva aktivnost, navedena u Odluci.

Nameće se jednostavan zaključak/pitanje: Biće da je ovo kalup prema kome se odnosi prema nacionalnim spomenicima Bosne i Hercegovine!?

Ako nije – onda ipak preostaje nekakva nada da će se spomeniku Država ubuduće odnositi kako se i obavezala.

Ako, pak, jeste – onda je bolje da imamo što manje nacionalnog blaga.

Evo kako je izgledao prije

Sledeci  nas cilj je Muzej II zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu.Dolazimo u zadnji trenutak tacno u 14.50 a muzej radi do 15 h.Radnica u muzeju nas gleda mrzovoljno ali nas ipak pusta unutra I ako su sva svjetla pogasena.Nakon hodanja po mracnoj prostoriji ipak nam pale svijetla u muzeju.Tada vidimo da je muzej extra dobro ocuvan I uredjen sa puno dokumenta I slika sa tog istorijskog zasjedanja.Ispred muzeja se nalazi i bista Mose Pijade.

       Drugo zasjedanje AVNOJ-a je održano 29. novembra 1943. u Jajcu. Na zasjedanju je AVNOJ konstituiran u zakonodavno i izvršno predstavničko tijelo Jugoslavije, uspostavljen je Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije (NKOJ).

Ukupno je 142 delegata bilo prisutno u Domu kulture na drugom zasjedanju AVNOJ-a. Drugo zasjedanje Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije počelo je 29. novembra 1943. točno u 19 sati. Vrata Doma kulture su bila širom otvorena za sve radoznale građane, s tim što su svi osim delegata na ulazu temeljito pretresani zbog mogućnosti postavljanja diverzije.

Nedaleko oko grada su postavljeni teški protuzrakoplovni mitraljezi u slučaju zračnih napada. Grad je zamračen točno u 19.15 nakon čega su se vrata Doma kulture zatvorila. Prozori Doma su bili prikriveni roletama i u unutrašnjosti je plamtjelo blago svjetlo koje nije moglo biti dobar orijentir eventualnog zračnog napada na grad. Dom kulture su osiguravale jake partizanske jedinice, vodeći računa da se neko ne prikrade i postavi paklenu napravu.

Rad delegata započet je himnom "Hej Slaveni" u izvođenju pozorišnog hora narodnog oslobođenja oko 19.20, da bi se završio u 5 sata ujutro kozaračkim kolom. Radnim dijelom zasjedanja rukovodilo je Predsjedništvo u sastavu: dr. Vojislav Kecmanović, dr. Ivan Milutinović, dr. Sreten Žujović, dr. Josip Vidmar, dr. Pavle Gregorić, dr. Zlatan Sremec, dr. Sulejman Filipović i pravoslavni svećenik iz Krupnja Vlada Zečević.

Kao glavne odluke koje su donijeli vijećnici na drugom zasjedanju AVNOJ-a ističu se:

1.Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije se konstituiše u zakonodavno i izvršno predstavničko tijelo Jugoslavije, kao vrhovni predstavnik naroda i uspostavlja se Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije (NKOJ), sa svim obilježjima narodne vlade, preko koga će AVNOJ ostvarivati ​​svoju izvršnu funkciju;

2.Zabranjuje se jugoslavenskoj izbjegličkoj vladi povratak u zemlju i oduzimaju se sva prava zakonite vlade Jugoslavije, a također se zabranjuje i povratak u zemlju kralja Petra II Karađorđevića do završetka rata kada će narod odlučiti hoće li republiku ili monarhiju;

3.Obveze koje su u inozemstvu u ime Jugoslavije sklopile izbjegličke "vlade" a u cilju njihovog poništenja ili ponovnog sklapanja odnosno odobrenja i da se ne priznaju međunarodni ugovori i obaveze koje bi u buduće u inostranstvu eventualno sklopila izbjeglička takozvana "vlada";

4.Jugoslavija se ima izgraditi na demokratskom principu kao državna zajednica ravnopravnih naroda.[3]

5.Zaključci donijeti se imaju odmah formirati posebnim odlukama AVNOJ-a.

6.Kao posebna odluka AVNOJ-a, u odluci br. 7, Josipu Brozu Titu je dodijeljen naziv "MARŠAL JUGOSLAVIJE" na temelju prijedloga koji je postavila slovenska delegacija na čelu s dr. Josipom Vidmarom. Predsjedništvo AVNOJ-a je na svojoj prvoj sjednici 3o novembra 1943. godine jednoglasno prihvatilo prijedlog slovenske delegacije da se Titu dodijeli naziv "MARŠAL JUGOSLAVIJE".

Vozeci se od Jajca  prema Mrkonjic gradu stali smo 5 km prije M.Grada u mjestu Previla I fotografisali spomenik narodnom heroju Simi Solaji.

           Simo Šolaja (1905-1942), narodni heroj Jugoslavije.Rođen je 1905. godine u selu Pljevi kod Šipova. Potiče iz siromašne seljačke porodice. Do rata je radio kao šumarski radnik i nadničar, u Bosni, Crnoj Gori i Srbiji.Kada su se, krajem jula i početkom augusta 1942. godine, razvile borbe između ustaša, utvrdenih u Kupresu, i proleterskih i udarnih brigada i jedinica III krajiškog partizanskog odreda, i Šolaja je sa svojim bataljonom pohitao u pomoć. U noći između 13. i 14. augusta, jurišajući na ustaške bunkere, junački je poginuo. Odlukom CK KPJ, posmrtno je primljen u KPJ.Za Narodnog heroja proglašen je nekoliko dana posle smrti avgusta 1942. godine.

Sledeci nas cilj je Mrkonjic Grad I kuca u kojoj se odrzalo prvo zasjedanje ZAVOBIH-a.

          Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja BiH (ZAVNOBiH) odrzano je na  dan, 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić-Gradu. Na zasjedanju su izabrana 172 vijećnika iz svih srezova BiH.Istovremeno je konstituirano Predsjedništvo ZAVNOBiH-a, sastavljeno od 31 člana, sa dr. Vojislavom Kecmanovićem, liječnikom iz Bijeljine, kao predsjednikom.

U rezoluciji, koja je glavni dokument, između ostalog ističe se da narodi BiH kroz svoje jedino političko predstavništvo, ZAVNOBiH, hoće da njihova zemlja, koja nije ni srpska ni hrvatska ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska, bude slobodna i zbratimljena Bosna i Hercegovina u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost i jednakost svih Srba, Muslimana i Hrvata.

Time je BiH obnovila svoju državnost po prvi put nakon pada srednjovjekovne bosanske države 1463. godine, odnosno nakon tačno 480 godina.

Prezidijum su činili:

Predsjednik: Dr. Vojislav Kecmanović, ljekar

Prvi potpredsjednik: Avdo Humo, književnik, član AVNOJ-a

Drugi potpredsjednik: Aleksandar Preka, bivši narodni poslanik HSS-a

Treći potpredsjednik: Đuro Pucar-Stari, član Oblasnog NOO-a, član AVNOJ-a

Sekretar: Hasan Brkić, politkom XXVII Divizije

          Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH 6. novembra 2002. godine je Muzej I zasjedanja Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja (ZAVNOBiH-a) u Mrkonjić-Gradu zajedno sa stalnom muzejskom postavkom i enterijerskom opremom, proglasila nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Kuća u kojoj je potvrđena državnost BiH na zasjedanju ZAVNOBiH-a nalazi se očajnom stanju.

Putujuci dalje planirali smo obici I Titov Drvar koji je 30 kilometara udaljen od Bosanskog Petrovca.Posto smo bili vec zagazili duboko u poslije podnevne sate I nismo znali do kada radi muzej u Drvaru a i puno vremena bi nam oduzelo da se popnemo do pecine u kojoj je drug Tito bio odlucujemo da Drvar posjetimo nekom drugom prilikom.Takodje na tom odvajanju za Drvar postiji sacuvan Titov voz u mjestu Ostrelj koji je udaljen 15 kilometara od B.Petrovca prema T.Drvaru.

Prolazkom kroz B.Petrovac prema Bihacu nakon 20 minuta voznje dolazimo da prelijepog prizora koji oduzima dah. Medeno Polje koje je bilo mjesto I baza Prvog partzanskog aerodroma.

         Aerodrom Medeno Polje kod Bosanskog Petrovca je privremeni i improvizovani partizanski aerodrom iz Drugog svjetskog rata preko kojeg su Saveznici doturali pomoć i transportovali ranjenike u savezničke bolnice u Italiji.

Spomenik, nepoznatog autora, podignut je 1982. god. Predstavlja spojena tri luka koja prave slovo U visine 8 m. [5] Spomenik predstavlja sjećanje ne samo na poginule, nego i na početak partizanskog vazduhoplovstva vezanog za Aerodrom Medeno Polje.[4] Uz spomenik bio je postavljen je i vojni transportni avion Daglas C-47s (DC-3), sa spomen pločom. Avion je nakon posljednjeg rata uništen eksplozivom i odnešen u staro gvožđe. Spomenik je bez održavanja.Aerodrom je bio i inspiracija Hajrudinu Krvavcu za njegov film snimljen 1979. god.

Put nastavljamo ka Bihacu gdje dolazimo oko 20.00 h. Drugi dan smo presli oko 370 km a ukupno oko 750 km, sto nas je dobro iscrpilo. Smjestaj smo brzo nasli I nakon tusiranja brzo smo utonuli u san jer znamo da sutra nam preostaje jos oko 400 kilometra puta do kuce ali I mnostvo spomenika za pogledat i fotografisati.

[jwplayer mediaid="12247"]

[jwplayer mediaid="11806"]